Zagorka Grahovac je profesorica engleskog
jezika u Srednjoškolskom centru Nevesinje, a za BUKU govori o razlozima za
ulazak u politiku, problemima koji opterećuju opštinu iz koje dolazi, ali i
Republiku Srpsku, te kandidaturi za Narodnu skupštinu Republike Srpske
na Listi za pravdu i red.
Zagorka, prije svega, šta vas je motivisalo da uđete u politiku?
Da živimo u iole uređenijem sistemu i
da nam država u kojoj živimo pruža
osjećaj sigurnosti koji nam je potreban, ja bih se vjerovatno držala po strani i
prepustila bavljenje politikom nekom drugom. Nažalost, nije tako, i mislim da smo došli do trenutka
kada je političko angažovanje, ne samo
potreba, nego i dužnost. Predugo su intelektualci ćutali i stajali po strani, a
sada je krajnje vrijeme da uzmemo stvar u svoje ruke i pokušamo donijeti neophodne promjene.
A zašto Lista za pravdu i red?
Lidera našeg pokreta Nebojšu Vukanovića poznajem još iz studentskih dana.
Studirali smo na istom fakultetu i živjeli u
istom studentskom domu i on je u svoj pokret najprije pozvao ljude koje
poznaje dugo vremena i kojima vjeruje, te
sam se tako i ja našla na toj listi. Našu listu ne čine
ljudi sa mnogo iskustva u politici, niti poznata politička imena, ali smo svi
okupljeni oko istog cilja i iskreno vjerujemo da se ovdje može živjeti bolje.
Ipak, ključni razlog da uđem baš u ovaj pokret i ono što me je najviše privuklo je činjenica da smo mi jedini politički subjekat koji ima sjedište u Hercegovini. Sve druge političke organizacije smještene su
u Banjaluci i Hercegovci u njihovim
organima nisu dovoljno zastupljeni. Inače je Hercegovina bila nepravedno
zapostavljena i od sadašnje i od bivše
vlasti i naš je primarni cilj da tu nepravdu ispravimo.
Koji bi ključni problem izdvojili u Nevesinju, a koji na nivou
Republike Srpske?
Kao i u drugim manjim opštinama u
Republici Srpskoj, lokalna privreda u
Nevesinju gotovo da i ne postoji. Privatizacijom su potpuno uništena dva
preduzeća iz metalskog sektora, pilana i fabrika namještaja, nekadašnji
građevinski gigant ” Bišina”, kao i
tekstilna industrija, koja je
zapošljavala oko 1000 radnika. Trenutno u Nevesinju radi samo tekstilna firma
” Mraz”, koja upošljava oko 150 radnika i novo preduzeće Pilana, sa svega nekoliko desetina radnika.
Kao direktnu posljedicu takvog stanja imamo raseljavanje stanovništva, što je najveći problem i na nivou
Republike Srpske, a cijena koju država plaća je nenadoknadiva. Ako uskoro ne
smanjimo tempo odlaska ljudi, za svaki
ekonomski i privredni napredak biće kasno.
Obzirom da ste profesorica, koje probleme biste istakli u našem
obrazovnom sistemu, koja rješenja nudite i koji je rok za ostvarenje svega
planiranog?
Politika je ušla u obrazovni sistem, čime
je obrazovanje, koje je stub svakog ozbiljnog društva, potpuno obezvrijeđeno i više
nema status koji zaslužuje. Problemi su brojni: od stranačkog zapošljavanja, lošeg
položaja prosvjetnih radnika, ogromne administracije kojom su nastavnici
zatrpani nauštrb kreativnosti u nastavi, pa do poražavajućih podataka o stepenu
funkcionalne nepismenosti, velikog broja
kupljenih diploma i sumnjivih privatnih fakulteta i još mnogo toga.
Prioritet bi bio izvršiti
depolitizaciju obrazovnih ustanova i prekinuti praksu imenovanja direktora po
političkoj liniji. Umjesto toga, trebalo bi birati ljude koji su sposobni, ne
samo da organizuju vaspitno obrazovni proces, već i da ostvare saradnju sa privrednicima
i institucijama, te omogućiti školama veći stepen autonomije i integriteta u
zajednici.
Neophodno je stimulisati najbolje
kadrove da se vrate u nastavu popravljanjem materijalnog statusa nastavnika i
omogućiti kontinuirano usavršavanje nastavnih kadrova. Sistemski riješiti pitanje nagrađivanja najboljih učenika i njihovog
stipendiranja, kao i rad sa nadarenim
učenicima . Uspostaviti sistem praktične nastave na svim nivoima, kako bi svi
učenici prepoznali svoje afinitete, te reformisati obrazovni sistem na način da
djeca uče smislene i za život korisne sadržaje i steknu vještine koji će im
trebati u budućnosti.
Osim toga, potrebno je redukovati
ogromni birokratski aparat ministarstva i RPZ, gdje uglavnom rade ljudi koji
nikad nisu imali kontakt sa vaspitno obrazovnim procesom.
Reformu je neophodno izvršiti na svim
nivoima obrazovanja, pa je teško govoriti o rokovima, ali vjerujem da bi se već
za 5-6 godina mogao osjetiti značajan napredak.
Za Hercegovinu su iz resornog ministarstva sporadično
saopštavali da će konačno uslijediti njen energetski razvoj kroz korištenje
snage vode, vjetra i sunca. Spominjala se vjetroelektrana Grebak, Solarna
elektrana „Nevesinje“… da li je nešto od ovoga realizovano i kakav je vaš stav
o tome?
Izgradnja vjetroparkova je neophodna u
cilju ispunjavanja međunarodno preuzete obaveze o postizanju karbonske
neutralnosti. Vjetropark Grebak pompezno
je najavljivan kao velika investicija koja će svake godine donositi oko milion
maraka u budžet opštine, međutim rok za završetak radova ističe za par mjeseci
a još se nije odmaklo dalje od administrativnih
radnji jer nisu riješeni imovinsko- pravni odnosi niti je dobijena građevinska
dozvola za izgradnju vjetroparka. Slična situacija je i sa solarnom elektranom
”Nevesinje” za koju je Vlada dala
koncesiju kompaniji Etmax iz Banjaluke.
Sam način dodjeljivanja koncesija je veoma netransparentan i najvjerovatnije se i ovdje radi o uhodanim projektima za izvlačenje novca preko povezanih firmi i
namještenih tendera. Nema nade da će ovi pojekti biti realizovani u skorije
vrijeme.
Koji su privredni potencijali opštine Nevesinje i kako biste ih iskoristili?
Ekonomski razvoj trebao bi se
zasnivati na boljem iskorištavanju prirodnih resursa kao što su poljoprivredno
zemljište, šumski kompleksi, te turistički i energetski potencijali. Trebalo
bi ulagati u poljoprivredu i stočarstvo, podsticati proizvodnju organske hrane
i promovisati dokazani kvalitet nevesinjskih proizvoda. Kroz razne podsticajne
mjere motivisati mlade za pokretanje malih biznisa ili za bavljenje
poljoprivredom.
Spomenuli ste da mladi napuštaju Nevesinje, ali i cijelu BiH, šta im se treba
ponuditi da ostanu?
Odluka da se napusti domovina sigurno
nikada nije jednostavna i laka, jer je to put u nepoznato i sigurna sam da bi
mladi ljudi ostajali u zemlji kada bi im
se ovdje ponudili iole pristojni uslovi za život, a to su prije svega mogućnost
zaposlenja samo na osnovu znanja i sposobnosti
i zarada kojom će moći priuštiti više od pukog preživljavanja do kraja mjeseca. Osim zaposlenja, mladim ljudima
treba omogućiti rješavanja stambenog pitanja, bolje uslove za
zasnivanje porodice, te
unaprijediti zdravstveni i obrazovni
sistem. Kada ponovo uspostavimo
pozitivnu selekciju i počnemo poštovati
prave vrijednosti, tek tada se možemo
nadati da će mladi ljudi ostajati u zemlji.
I na kraju, dotaknimo se poticanja straha i mržnje kojom
obiluje i ova predizborna kampanja. Kako vi na to gledate i nudi li Lista za
pravdu i red nešto drugačije?
Korumpirani političari koji su još
uvijek na vlasti svoju političku snagu
crpe iz konflikta i njima odgovara ovaj status quo u kojem drže cijelu regiju i
spriječavaju je da ide naprijed. Osnovni ciljevi Liste za pravdu i red –
Nebojša Vukanović su da se umanje društvene podjele, uspostavi vladavina prava, uvedu nove vrijednosti i nove
politike koje će raditi za dobrobit ljudi, da se raskrsti
sa devedesetim godinama i da konačno
krenemo naprijed. Nadam se da će ljudi
prepoznati naše iskrene namjere i da će nam dati nam priliku da to i dokažemo.