Foto: Ilustracija
Svjetski dan zaštite životne sredine, 5. juni, prvi put je obilježen 1972. godine i od tada predstavlja osnovni instrument posredstvom kojeg UN stimulišu podizanje globalne svijesti o značaju zaštite životne sredine i pozivaju na političku angažovanost i preduzimanje konkretnih mjera i aktivnosti.
Na svjetski dan životne sredine, 5. juna, ove godine države se nastoje podstaknuti na snažnije aktivnosti u borbi protiv onečišćenja plastikom i na prelan za cirkularnu ekonomiju, jer plastični proizvodi onečišćuju naš planet alarmantnim tempom.
Većina plastike proizvodi se iz nafte, što doprinosi povećanju emisija stakleničkih plinova. Samo u okeanima svake godine završi 14 miliona tona plastičnog otpada (580.000 kamiona), a 85 posto potiče sa kopna.
Plastika čini između 80 i 85 posto otpada pronađenog u moru i na obali. Nalazi mikroplastike su u svim okeanima i brojnim organizmima te je više zabilježenih pojava ugradnje plastike u stijene pri čemu nastaju plastiglomerati.
Procjenjuje se da šteta za morski okolinu na globalnoj razini iznosi najmanje osam milijardi USD godišnje.
Komadići plastike prisutni su u plućima, jetri, slezeni i bubrezima ljudi, a nedavnim istraživanjem potvrđena su i u posteljici novorođenčadi.
Na području Evrope sakupi se oko 29 miliona tona otpadne plastike, od čega se 32 posto uputi na recikliranje, 43 posto na spaljivanje/suspaljivanje, a 25 posto se odloži na odlagališta.
Marina Kuburić, iz Centra za životnu sredinu, ranije je za BUKU rekla da otpad ostaje jedno od gorućih pitanja zaštite životne sredine.
“Prema procjenama Ujedinjenih nacija svake godine u svijetu se proizvede oko 11.2 milijarde tona otpada. Najveći dio ove količine završi na deponijama ili se spali i na taj način trajno su izgubljeni resursi uloženi u proizvode koji su odbačeni. Samo mali dio se na neki način reciklira i tako vraća u životni ciklus u vidu novih proizvoda. Otpad u životnoj sredini, u našim šumama, rijekama ili morima, ne predstavlja samo estetski problem, nego pravu opasnost po zdravlje ekosistema, a samim tim i čovjeka. Zato je izuzetno bitno da se uvedu sistemske promjene koje će voditi ka smanjenju stvaranja otpada i gubljenju resursa, kao što su zabrane jednokratne plastike, efikasnije selektivno prikupljanje otpada i recikliranje, ali i inovativni dizajni i okretanje cirkularnoj ekonomiji”, kaže za BUKU Marina.
Ona ističe da je neophodno da svaki pojedinac uvede promjene u svoj život u smislu davanja prednosti višekratnim proizvodima u odnosu na jednokratne, produžavanja životnog vijeka raznim upotrebnim predmetima ili na primjer kompostiranja organskog otpada.
“Trebamo zapamtiti da svaka naša kupovina predstavlja glas kakve proizvode podržavamo”, pojašnjava.
Jelena Vukelić, aktvistica i jedna od organizatorica Bazara na kojem se razmjenjuje odjeća i proizvodi u Banjaluci, rekla je da je cirkularna ekonomija novi ekonomski model koji zamjenjuje donedavno najpopularniji linearni.
“Za razliku od tradicionalnog poimanja života, koji se svodi na politiku uzimanja, iskorištavanja i odbacivanja, cirkularna ekonomija zagovara povratak prirodi i ponovno iskorištavanje već upotrijebljenog. Skretanje pažnje na energetsku efikasnost i ekološku održivost temelj je ovog načina razmišljanja, a može se primijeniti na sve aspekte života. Glavni benefiti ovog modela su ekonomske uštede, nova radna mjesta, ušteda resursa i energije te doprinos ublažavanju klimatskih promjena”, kaže za BUKU Jelena.
Pojašnjava da su neki od primjera kako cirkularna ekonomija funkcioniše u praksi: Stara odjeća umjesto da se baci može se redizajnirati i tako dobiti novu svrhu i izgled, a određeni materijali mogu se ponovno iskoristiti u proizvodnji; hrana koja na kraju dana ostane neprodana na policama trgovina može se jednostavnim otpisom donirati; umjesto plastičnih kesa koje neprestano kupujemo i odbacujemo, možemo uložiti u ekološki prihvatljivije i dugoročnije…