Već mjesecima gledamo trakavicu u kojoj se Milorad Dodik predstavlja kao predsjednik Republike Srpske, iako je to po sili zakona (Krivičnog zakona BiH i Izbornog zakona BiH) prestao biti 12.6.2025. godine, kada je postala pravosnažna osuđujuća krivična presuda žalbenog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, kojom mu je izrečena mjera zabrane obavljanja funkcije predsjednika Republike u trajanju od šest godina.
Uprkos tome Dodik i dalje autokratski vlada Srpskom, što mu je, između ostalog, omogućeno i nezakonitim radnjama Tužilaštva BiH. Zbog toga se s pravom postavlja pitanje za koga stvarno radi to tužilaštvo, koje postavljam sebi već duže vrijeme s obzirom na nešto što sam neposredno zapazio.
Naime, u srijedu 21. juna ove godine na portalu BN TV objavljena je moja kolumna pod naslovom “Milorade, zašto obmanjuješ svijet?”.
U njoj sam između ostalog napisao da sam, dok sam bio pravni savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH (Željke Cvijanović) na sastanku održanom 26.6.2023. godine (na kojem su pored mene učestvovali Dodik, Željka Cvijanović, Nenad Stevandić, Radovan Višković) rekao da ne treba donositi zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, jer će to biti zakon suprotan Ustavu BiH, ali taj moj savjet nije uvažen.
Umjesto toga na zahtjev Dodika narednog dana, 27. juna 2023. godine, Narodna skupština je usvojila taj zakon, čime su Dodik i Narodna skupština dali povod Kristijanu Šmitu da nametne svoje krivično djelo neizvršenja odluka visokog predstavnika, što je Šmit samo koji dan kasnije i učinio.
U istoj kolumni sam napisao i da sam u julu 2023. godine na sastanku jedne radne grupe u zgradi Vlade Republike Srpske kao savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH takođe savjetovao da je štetno za Republiku Srpsku da se, suprotno Ustavu BiH, priprema i usvaja zakon o neprimjenjivanju presuda i drugih odluka Suda BiH, čija priprema je bila zadatak te radne grupe.
Nažalost, ni taj moj savjet nije usvojen, zbog čega sam tražio da se u zapisnik sa tog sastanka radne grupe barem unese to moje neslažuće mišljenje.
Ubrzo nakon što je u srijedu 21. maja ove godine objavljena ta moja kolumna na portalu BN TV, u subotu 24. maja 2025. telefonom me je pozvao Nermin Halilagić, predstavivši mi se kao istražilac Tužilaštva BiH. Rekao mi je da me službeno zove povodom te moje kolumne na BN TV i da trebam doći kao svjedok na saslušanje u Tužilaštvo BiH.
Odgovorio sam mu da Tužilaštvo BiH treba da mi pošalje poziv za to, na šta mi je rekao da će mi poziv biti uručen kada dođem u Tužilaštvo BiH u Sarajevu.
U razgovoru mi je ponudio dva termina, pa sam, pošto se radilo o dva dana koji su bili jedan do drugog, odabrao srijedu 28. maj 2025. godine.
Kada sam tog dana u 12 sati došao u Tužilaštvo BiH uručen mi je poziv kao svjedoku (čija fotografija je u prilogu ovog teksta), a onda je pristupljeno mom saslušanju.
Radnju mog saslušanja obavljao je tim, a to su bili tužioci Tužilaštva BiH Ćazim Hasanspahić i Sanita Imamović, čemu je sve vrijeme bio prisutan i istražilac Nermin Halilagić.
Upoznali su me, što piše i u pozivu, da sam pozvan kao svjedok na saslušanje u krivičnom predmetu koji Tužilaštvo BiH vodi protiv Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića zbog osnova sumnje da su počinili krivično djelo napada na ustavni poredak, iz člana 156. Krivičnog zakona BiH.
Njihov odnos prema meni je bio veoma korektan, a tokom saslušanja ja sam ponovio ono što sam napisao u kolumni objavljenoj na BN TV, dakle da sam savjetovao 26.6.2023. da ne treba donositi zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, a da sam u julu 2023. savjetovao da je štetno za Republiku Srpsku i da je suprotno Ustavu BiH donositi zakon o neprimjenjivanju presuda i drugih odluka Suda BiH.
Takođe sam, na pitanje tužilaca, rekao da mi ništa nije poznato o zakonima koje je krajem februara 2025. godine usvojila Narodna skupština, a kojima je zabranjen rad Suda BiH, Tužilaštva BiH i SIPA-e na teritoriji Republike Srpske, jer sam još u septembru 2023. godine prestao biti savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH i od tada nemam nikakve kontakte sa vlastima u Republici Srpskoj.
I to je bila suština mog saslušanja u Tužilaštvu BiH.
Nedugo nakon tog saslušanja, negdje krajem juna ove godine, pojavile su se u javnosti informacije da je glavni tužilac Tužilaštva BiH smijenio tužioce u navedenom predmetu, što znači i navedene tužioce koji su mene saslušavali, a umjesto svih njih odredio samo jednu tužiteljku (i to, kako su izvijestili mediji, kćerku pokojnog Slavka Jovičića, bivšeg člana Dodikovog SNSD-a).
I onda smo, ubrzo nakon toga, 4. jula ove godine svjedočili realizaciji nezakonitog dogovora, koji ne dozvoljava Zakon o krivičnom postupku BiH, na osnovu kojeg se najprije Dodik, za kojim je bio određen pritvor i raspisana potjernica zbog navedenog krivičnog djela, pojavio i mirno ušetao u Tužilaštvo i Sud BiH, iz kojih je vrlo brzo istog dana pušten na slobodu.
I time mu je omogućeno da i dalje vlada Republikom Srpskom, da bi se ubrzo zatim po istom scenariju u Tužilaštvo BiH mirno ušetali i istog dana bili pušteni na slobodu i Nenad Stevandić i Radovan Višković, iako je i protiv njih bio određen pritvor i raspisana potjernica zbog istog krivičnog djela, kao i protiv Milorada Dodika.
Zato, poslije svega ovoga ne mogu da se otmem pitanju koje postavljam sebi, a to je pitanje zašto je glavni tužilac Tužilaštva BiH najprije rasformirao istražni tim u ovom predmetu i umjesto više tužilaca koji su radili u njemu, koji su i mene saslušali kao svjedoka, doveo i postavio samo jednu tužiteljku?
Nije li to zbog toga što ti tužioci nisu prihvatali navedeni nezakoniti dogovor o tome da se Dodik, i pored pritvora i potjernice za njim, mirno ušeta i ubrzo odšeta iz Tužilaštva BiH 4. jula ove godine, pa je zato rasformiran taj istražni tim, a na njegovo mjesto postavljena samo jedna tužiteljka?
Da bi tek poslije toga uslijedilo ono što smo svi vidjeli, ona predaja Dodika Tužilaštvu i Sudu BiH odakle mu je omogućeno da se ubrzo mirno odšeta na slobodu i nastavi svoju autokratsku vladavinu.
Ovo su krupna i suštinska pitanja ne samo ovog jednog predmeta nego našeg pravosuđa i vladavine prava u cjelini.
Zato, dakle, treba barem javno postavljati i ponavljati i pitanje iz naslova ovog teksta.
Pa neka makar javnost o tome sudi i zaključuje, kada to neće, bolje reći ne daju, oni koji su nosioci pravosudne i sveukupne ovdašnje vlasti.