Treći je dan izborne kampanje i javni prostori u online i offline svijetu prepuni su reklamog sadržaja o kandidatima i kandidatkinjama na predstojećim Lokalnim izborima koji će se održati 6. oktobra. Na bilbordima i statusima na društvenim mrežama mnogo je starih i poznatih, ali i novih imena. Svi se oni nadmeću da budu izabrani za odbornike odnosno vijećnike ili (grado)načelnike/ce.
Neki fokus stavljaju na obećanja, neki na dosad urađeno, ali svi u javnom predstavljaju svoje biografije pokušavaju učiniti što privlačnijim biračima. Tako mnogi navode stepen obrazovanja, radno iskustvo, sportska postignuća, humanitarni rad, ali i ono što najviše zabrinjava – bračni status.
Kandidati/kinje masovno navode da su oženjeni/udati i očevi/majke. No, ima i onih koji navode i brači status u trenutku kada su samci. Jedna kandidatkinja u zvaničnom materijalu stranke navodi – neudata.
Nejasno je zašto je ova informacija bitna i zašto smatra da bi njen bračni status mogao pomoći biračima prilikom odabira kandidata za kojeg će glasati.
„U patrijarhalnom sistemu porodicom se smatraju mama, tata i djeca. Sve izvan tog trougla je anomalija, incidentna pojava koja društveno ne doprinosi. Kada kandidat ili kandidatkinja pristanu ili iniciraju da uz njihovo ime bude naveden taj status, mislim da nije ni slučajno, te da je ponuda u skladu sa potražnjom“, kaže za Buku direktorica Akademije za žene i bivša zastupnica u Predstavničkom domu BiH Maja Gasal.
Smatra da su dijelom za ovu pojavu krivi i birači jer su i sami dio patrijarhalnog sistema. U njihovim očima osobe u braku više vrijede.
„Porodična osoba je ovdje po defaultu moralna, etična, vrijedna svakog društvenog, pa i političkog statusa. Ako imamo presude u kojima se nasilnicima daje uvjetna jer je porodičan i uživa ugled u društvu, onda me ne čudi što će neko pored svog imena staviti i u kakvom je porodičnom statusu“, kaže Gasal.
Glasači bi ove informacije, smatra Gasal, trebalo da zaobiđu jer bračni status ni u kom slučaju nije potvrda dobrog razumijevanja politike i dobrog političkog djelovanja.
„Za samo mali broj birača/ica su to informacije koje paraju oči i nesumnjivo takve kandidate/kinje brišu sa potencijalne liste kandidata kojima bi dali svoj glas, tako da osjeti se val kojim se u nedostatku kvalifikacija koje neke/i od njih ne posjeduju, već ne smatraju relevatnim za glasačko tijelo prije odlučuju da se predstave kroz segment porodičnog statusa. Dakle, vraćamo se ponovno na ponudu, potražnju i jeftine PR kampanje, ali i na medije koji bi svakog od njih trebali upitati po čemu je neko ko je udat/oženjen, majka/otac ili pak neudat bez potomaka manje ili više dobar kandidat za općinsko vijeće“, govori Gasal.
To što je neko u braku, ili roditelj ne čini osobu relevantniom za bavljenje politikom od osobe koja nije u braku, ili nema djecu, kaže to psihologinja Slađana Đaković.
„Ali, mi živimo u takvom društvu gdje se marginaliziju osobe koje nisu u braku, ili se nisu ostvarile kao roditelji. Samo na razgovorima za posao se radi suprotna marginalizacija, odnosno diskriminacija. Osobe sa djecom vrlo često nisu poželjne, jer poslodavci smatraju da neće moći dovoljno da se posvete poslu“, kaže Đaković.
Politička analitičarka Ivana Marić kaže kako je za vršenje neke javne funkcije aposlutno nevažan bračni status, i to da li imaju djecu i koliko djece imaju.
“Šta ćemo s ljudima koji ne mogu imati djecu, da li njih kao u „dobra stara vremena“ trebamo izopćiti iz društva, zajedno sa svim ovim grešnicima koji su sami odlučili da ne ulaze u bračne vode i nemaju djecu? Sve to su stvari koje trebaju biti lične stvari kandidata, a ono što je relevantno za funkciju za koju se kandidiraju je da li su dobri ljudi, kakvo obrazovanje imaju, da li su diplomu stekli ili kupili, kakvo radno iskustvo imaju. Najvažnije je to kako se odnose prema drugima, da li šire ljubav ili mržnju, da li žive ono što pričaju ili glume i kakva im je motivacija za kandidaturu, da li je to želja da pomognu građanima ili je to jedini način da imaju posao dobar uz paru laku“, kaže Marić za Buku.
Sociologinja Smiljana Vovna kaže kako se ljudi ostvaraju u svom životu na različite načine, a da samo pojedinci znaju zašto u svojim biografijama navode bračni status ili roditeljstvo. Namjera može biti da na taj način “pokupe” simpatije glasača, ali taj faktor nije relevantan za bavljenje politikom.
“Bračni status ili roditeljstvo je sasvim privatna stvar koja apsolutno ne bi trebala da se navodi ili ulazi u neku analizu osobe koja se kandiduje za bilo koji nivo. Biografije mnogih kandidata su toliko “siromašne” onim kriterijima koji su relevantni tako da se popunjava ovim intimnim stvarima“, kaže Vovna za Buku.
Govori i kako ništa ne garantuje da će otac/majka toje, četvoro djece biti odgovorniji i stručniji za posao na koji se kandiduju.
„S obzirom da je politika umijeće upravljanja i onda stručnost, kompetentnost treba da se procjeni na osnovu obrazovanja i iskustva koje kandidati imaju. Dakle, miješanje privatnog i javnog je nedopustivo, ali u kampanjama kakve su naše i u državi kakva je naša, od kritike i “pljuvanja” protiv kandidata do “isticanja” ko ima više djece i ko se na tom životnom polju više iskazao, govori o primitivizmu i nekulturi kompletne društvene svijesti“, dodaje Vovna.
Psihologinja Đaković kaže da kandidati/kinje koji navode bračni status na taj način utiču na birače kojima se ova informacija doima bitnom.
„Birači stiču utisak da je osoba kompletna, ako je u braku i ako se ostvarila kao roditelj. Stvara se slika čovjeka koji se ostvario na svim poljima. Brak uvijek daje osobi na statusu. Tu se stiče utisak odgovornosti, ozbiljnosti, zajedništva, prepoznavanja potreba partnera i djece, brige za druge itd. I onda ljudi nesvjesno smatraju da ako je osoba u braku i roditelj je da će znati da prepozna i njihove potrebe“, kaže Đaković.
No navođenje bračnog statusa ili još gore samačkog statusa može se posmatrati i ponižavajućim i štetnim po ljudsko dostojanstvo.
„Naravno da je u koliziji sa ljudskim dostojanstvom i privatnošću. Svi prije svega treba da znamo da su savjesnost i emocionalna stabilnost najpoželjnije osobine ličnosti političara sa kojim se trebaju istaknuti, pored svojih sposobnosti. Vjerujem da kandidati koji su stavili neudat, neoženjen su stavili zato što vide da drugi stavljaju bračni status, pa su smatrali da je to iz nekog razloga važan podatak. Ne shvatajući da tako u očima birača daju prednost kandidatima koji su naveli da su u braku. A, nije isključeno da je to od njih neko i zahtijevao…“, zaključuje Đaković.
I dok je zakonom u BiH zabranjeno da se na razgovorima za posao postavljaju pitanja o bračnom statusu, planiranju porodice i djeci, pojedini kandidati/kinje sami sebi uskraćuju stečena prava.