Nebojša Vukanović objavio je na svom blogu opširnu analizu u kojoj tvrdi da podaci sa brojnih biračkih mjesta ukazuju na ozbiljne nepravilnosti i, kako kaže, “organizovanu izbornu krađu na terenu”. Navodi da je, prema onome što je prikupio, nemoguće povjerovati da su rezultati na pojedinim mjestima u Doboju, Zvorniku i Laktašima nastali „voljom birača“, jer procenti koje dobija kandidat SNSD-a Siniša Karan odstupaju od bilo kakve normalne izborne distribucije.
Kao primjere, Vukanović u jednom odlomku navodi konkretne lokacije i iznose glasova: u Doboju su to Predjel Donji gdje je od 490 važećih listića Karan dobio 451, a Blanuša 39; Trbuk u kojem je od 350 glasova 308 pripalo Karanu, a 41 Blanuši; Paklenica Gornja sa odnosom 204 prema 18; te Grapska Donja gdje je Karan dobio 265, a Blanuša 44 glasa. U Zvorniku se isti obrazac, prema njegovim riječima, ponavlja u Snagovu gdje je od 380 birača za Karana glasalo 372, a za Blanušu 8; u Pađinama gdje je Karan dobio 310, a Blanuša 19 glasova; te u Skočiću A gdje je Karan dobio 235, a Blanuša 41 glas.
Ništa drugačije nije ni u Laktašima, pa tako u Mrčevcima od 525 glasova Karan dobija 454, a Blanuša 70; u Maglajanima B Karan osvaja 235, a Blanuša 41 glas; dok u Velikom Blaškom od 385 glasova za Karana glasa 285 birača, a za Blanušu 96. Sve ove brojke, tvrdi Vukanović, zajedno čine statističku sliku koja se ne može smatrati realnom, pogotovo kada se zna da je ukupna izlaznost u ovim sredinama bila niža nego na izborima 2022. godine.
Dalje u analizi navodi da je identifikovano ukupno 126 biračkih mjesta s nerealno visokom izlaznošću i ekstremnim procentima za jednog kandidata, te tvrdi kako na mnogim od njih „nema ni približno toliko stanovnika koliko je navodno izašlo na izbore“, zbog čega se otvara sumnja u masovnu zloupotrebu identiteta birača koji godinama žive u inostranstvu. Kao poseban problem ističe da Karan na čak 71 biračkom mjestu osvaja više glasova nego Milorad Dodik 2022. godine, iako je izlaznost sada bila manja, a broj birača ukupno niži.
U nastavku Vukanović navodi da je poređenjem sa velikim gradovima jasno vidljivo kako je broj takvih biračkih mjesta u problematičnim opštinama nemoguć. Dok u Banjaluci, Bijeljini, Gradišci, Prijedoru, Prnjavoru, Istočnom Sarajevu, Mrkonjić Gradu i Trebinju postoji ukupno 21 biračko mjesto na kojem Karan dobija više glasova od Dodika — i to uglavnom mala mjesta bez anomalija — u Doboju, Zvorniku, Laktašima i Bratuncu pojavljuje se čak 71 takvo mjesto, iako bi ih proporcionalno moglo biti najviše šest. „To je 11,8 puta više nego što je matematički moguće“, piše on.
Prema njegovoj računici, kada se iz analize izbace sporni rezultati, kandidat SDS-a Branko Blanuša ima 203.568 glasova, odnosno 7.702 glasa više od Karana, što po njemu jasno pokazuje da su spornih 126 mjesta presudno uticala na konačni rezultat izbora. Posebnu sumnju, navodi, izaziva i činjenica da su rezultati iz Doboja i Zvornika objavljeni posljednji, „mnogo kasnije od onih iz Banjaluke i Bijeljine”, zbog čega postavlja pitanje da li se čekalo „da se izračuna koliko nedostaje“.
U zaključku poručuje da Centralna izborna komisija BiH ima zakonsku obavezu da provjeri sve nepravilnosti, zahtijevajući potpunu kontrolu svih 126 mjesta, grafološku analizu potpisnih listi te poništavanje izbora tamo gdje se eventualno dokaže manipulacija, jer, kako kaže, „ako se ovakve stvari prešute, onda izbori više nemaju smisla“.