Često me put privatno nanese u istočni dio Republike Srpske. Skoro sam domaći tamo. Praktično sa prozora vidim granični prelaz Karakaj. Mjesto susreta Zvornika i Malog Zvornika. Bosne i Hercegovine i Republike Srbije. Domicijalno stanovništvo to i ne doživljava kao granicu. Nije ga doživljavao ni Božidar Vučurević, ratni gradonačelnik Trebinja. Sve do prije par dana.
A onda je po Interpolovoj potjernici, a na osnovu optužnice koju je podiglo dubrovačko Županijsko državno tužilaštvo 2008. godine, u kojoj se navodi da je Vučurević u septembru 1991. godine, na području opštine Trebinje, naredio mobilizaciju teritorijalne odbrane i formiranje jedinica specijalne policije, Vučurević lišen slobode na tom istom graničnom prelazu.
Vraćao se sa skupa na kojem su se družili Hercegovci u Srbiji. Neće mu ostati u lijepom pamćenju.
Istražni sudija Višeg suda u Šapcu odredio mu je ekstradicioni pritvor od 18 dana. Na društveno (osviještenim) mrežama nešto nisam primijetio Božidarove slike na statusima fejsbukača. Zamro je Jovo Divjak i Ilija Jurišić, pa k’o velim, biće i Božina fotka na statusu…kad ono ništa. Ni jednog Vučurevića na fejsu. Takva nam zemljica, horoskop, optuženici, šta li. Svi isti, a opet različiti…
Ne priznajem ovaj sud!
Naravno, Vučurević je odmah po hapšenju, kao iz topa iz koga su sijevale granate po Dubrovniku, sunuo gore pomenutu Titovu rečenicu iz ,,Bombaškog procesa”. Što se tiče suda svoje partije SDS-a, malo ga priznaje, malo ne, zavisno od kormilara.
,, Nisam naredio nijedan napad na Dubrovnik i nemam fleka na duši. Nijedan civil nije mogao uticati na naređenja ЈNA i to Hag zna! Јa sam vršio svoje civilne poslove na koje sam jako ponosan”, izjavljuje Božo iz šabačke apsane.
Ovaj odgovor bi možda mogao i piti vode, da nije jedne zanimljive i narodu manjeg dijela Obora poznate ratne činjenice. Naime, tokom klanja od 1991-95. svaki gradonačelnik je bio lokalni SDS-ov hadžija. On je, takođe, bio zadužen za švercersku logistiku, protok šlepera sa naftom, hranom i cigaretama… Jednom riječju, vedrio je i oblačio u svojoj kasabi. A, Božo je baš oblačio po Trebinju. Ironično, o samovlašću načelnika opština svjedoče upravo vojnici i oficiri Vojske Republike Srpske, koji su se morali uklapati u Vučurevićeve privatne planove o granatiranju.
I, opet, apsurdno, sreća pa se Vučurević bavio švercom, pod paskom humanitarnog iseljavanja Hrvata i Bošnjaka iz Trebinja, inače na Stradunu ne bi ostao kamen na kamenu. Napravio bi Božo od Dubrovnika ravnu ploču, pa, kako reče, sagradio još ,,ljepši i stariji”.
Živ bio i šverc i ostale nezakonite radnje! Osta Dubrovnik koliko-toliko sačuvan.
Što se tiče ,,humanitarnog rada” , sam Vučurević kaže da je spasio na hiljade Bošnjaka i Hrvata u toku rata. Što će reći, da ih je uredno deportovao autobusima i vojnim kamionima iz Trebinja i okoline. Šta bi bilo sa njima, da ih nije pomilovala Božidarova humanitarana ruka, domen je spekulacije, ali tekice u kojima su imena i prezimena protjeranih ljudi, ne vjerujem da će guslaru biti od pomoći. Naprotiv.
Dodikovo gubljenje u magli
Nego, manimo se mi Bože, pravde, fejsbuk profila i ostalih zamlata.
Božidar Vučurević će dobiti to što ga sljeduje i ne treba se miješati, kako to vole reći ovdašnji novinari, u rad pravosuđa. Koliko je sve kristalno jasno, svjedoči i izjava srbijanskog Predsjednika Borisa Tadića, inače najboljeg Miloradovog političkog drugara, koji je rekao da je hapšenje Vučurevića čist primjer funkcionisanja pravne države.
Ali, tragikomična i naivna su pojašnjenja i objašnjenja na račun njegovog lišavanja slobode u Srpskoj. Naime, dovoljno je uporediti retoriku u slučaju ,,Divjak” i sada u slučaju ,,Vučurević”. A, stvar je, barem u institucionalnom smislu, zapravo potpuno ista.
Oni koji su podržavali državu i sudstvo u hapšenju Jovana Divjaka, sada optužuju te iste institucije u slučaju Vučurevića. Od vrhuške Srpske do satelitskih medija. Divjak je zakonito lišen slobode, a Vučurević nije? Nije nego. U svemu ovome Milorad Dodik se očigledno malo pogubio u magli, pa sada pita kako to da Vučurevića ne trazi Hag, a Hrvatska traži, ali to nije pominjao kada su Divjak ili Ganić bili aktuelni, jer ni njih Hag nije tražio.
Valjda u nedostatku bilo čega pametnijeg, a prozvan da prokomentariše situaciju, Dodik je lupio kako se “radi se o časnom čovjeku i mora mu se obezbijediti da se brani sa slobode”.
Milorade, prosvijetli nas!
Naravno da je Predsjednik prije samo godinu dana telalio kako je riječ o mafijaško-ratnom hercegovačkom lobiju na čelu sa SDS-om, kojem je mjesto iza rešetaka. E, pa, Mile, obistini ti se prognoza! Sve u svemu, Predsjednik Dodik mijenja svoje mišljenje češće od šiparice u nekom rijalitiju. Odmah po stupanju na premijersko kormilo 2006. Dodik je izjavio kako će ,,uložiti dodatne napore na hapšenju haških optuženika koji su još uvijek na slobodi.”
Za Radio Slobodna Evropa, sadašnji Predsjednik Srpske je rekao:,, Slažem se da je bilo određenih zločina i za njih trebaju da odgovaraju oni koji su te zločine počinili. Nikakvo skrivanje iza kolektiviteta ne može da opravda bilo kakav zločin, niti može da to pozivanje i činjenje u ime kolektiviteta bude razlog optužbi i okrivljavanja tih kolektiviteta.”
Pa, kako to, Milorade, ili je Vučurević optuženik ili nije? Dogovori se sam sa sobom. Šta ćemo sa fondovima za pomoć djeci i familijama optuženih i osuđenih za ratne zločine. Važi li još da su ratni zločinci ili heroji ? Je li se desio genocid u Srebrenici ili nije ? Čisto da SNSD podmladak zna. Obično Predsjednik parnim danima u mjesecu misli da jeste, a neparnim da nije. Što bi narod rekao jeste, ali opet, nije da nije. I tako u nedogled…
Istine radi, kako će pojedinac u Serbskoj da shvati kurs SNSD-a, koji pod Dodikovim kormilom SDS, od kokošarsko-mafijaške organizacije uzdiže do koalicionog partnera? Kako prosječan Republikosrbin da razazna Vučurevića švercera od Vučurevića ,,časnog čovjeka”?
Na stranu što je svijet ovog živopisnog lika svrstao u klasičnog zločinca, ali red je da se Predsjednik oglasi još jednom, glede SDS-a u Istočnoj Hercegovini, ratne prošlosti, etničkog čišćenja, Vučurevića, zločina, Dubrovnika, genocida…I da ne mijenja iskaz, bar jedno pola godine.
Da ne gubi narod kompas, svako malo.
Slučaj kamiondžije V. B.
I na kraju će istorija zabilježiti slučaj nesrećnog kamiondžije Vučurević Božidara, čovjeka koga je ista ta povijest bacila na mjesto prvog čovjeka ratnog Trebinja, tragikomičnog lika koji je laprdao kako mu je žao svake granate koja je promašila cilj, koji je imao projekciju da zaigra Žikino kolo na Stradunu, koji je na mitingu SDS-a u Banjaluci tokom rata izjavio da će srpska vojska i do Beča ako treba, koji je izgarao od želje da bude prvi novi srpski guslar…., lika koji se bavio humanitarnim radom u vidu etničkog čišćenja.
Koliko je i kako Trebinje bilo uljuđeno pod Vučurevićevom rukom, znaju svi koji su čuli za Srđana Aleksića, mladića koji se drznuo da pomogne sugrađaninu druge vjere i nacije i otišao u smrt. To je bio human i nažalost tragičan gest. Ove Božine humanosti ne idu u istu rečenicu sa Srđinim.
Valjda to i Predsjednik Dodik zna?
Od istog autora : Dodik: Neće ni SNSD vladati dovijeka