Džeila Riad majka je jednog od 65-oro djece koji pohađaju besplatan program Udruženja Colibri iz Sarajeva.
Džeilin sin ima 7 i po godina i u Colibri ide već dvije godine. Grupni i individualni časovni pomogli su mu da se socijalizuje, a prethodni vrtići i ustanove nisu mu odgovarali.
Rad ovog Udruženja je upitan zbog nedostatka finansijskih sredstava, a roditelji kažu da bi to za njihovu djecu značilo nazadovanje u razvoju i potpunu izolaciju.
„Meni Colibri jako puno znači pošto moj dječak ima disharmoničan razvoj, slabo razvijen govor sa elementima autizma. On govori svega pet, šest riječi. Rečenice i ne povezuje, ali nekako kroz Colibri sam stekla dojam da on puno više razumije i voli da radi sa odgajateljicama u Colibriju. Primjetila sam da voli da bude u grupi sa djecom, dok u drugim ustanovama u koje sam ga vodila, nije volio da bude u grupi sa djecom“, kaže ova majka za BUKU.
Njen sin u Zavodu Mjedenica pohađa program za predškolce, a od septembra će u istoj ustanovi krenuti u prvi razred. Ipak, Colibri je mjesto koje mu daje najviše.
„Kad ide u Colibri on se socijalizuje“, kaže Džeila dodajući da to udruženje ima najbolji program.
„Inače našu djecu, gdje god da ih dovedemo, teško prihvataju, imala sam stvarno loša iskustva. Jednostavno naša djeca nisu nigdje prihvaćena. Jedino smo mi uz njih“, govori majka sedmoipogodišnjeg dječaka, korisnika usluga Colibrija.
Udruženje Colibri za sve svoje korisnike pruža besplatne usluge direktnog rada sa djecom/osobama, a prilagođene su svakom korisniku.
“Pružamo rad 1:1 – individualne časove, ali i grupne. Imamo i edukativne i kreativne radionice, muziko-terapiju, Tomatis”, kaže za BUKU predsjednica Udruženja Colibri Aida Hrnjić koje pruža i besplatno savjetovanje roditelja.
Konstantnim aktivizmom su, osim direktne podrške korisnicima, uticali i na mijenjanje nekoliko zakona koji se tiču djece s teškoćama u razvoju.
Pare (ni)su problem, para nema
S obzirom na to da je Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo tek 9. juna raspisalo javni poziv za dostavu projektnih prijedloga ovom Udruženju nedostaje sredstava što otežava i ugrožava njihov rad. Novca imaju do kraja ovog mjeseca.
Za njihov rad godišnje je potrebno 250.000KM, a prošle godine skoro trećinu sredstava su osigurali upravo učešćem na pozivu, za koji kažu da dolazi kasno, jer konkursna procedura traje dva mjeseca.
“Gubitak ovog vida podrške za našu djecu znači ljeto u svoja četiri zida”, upozorava Hrnjić. Godinama unazad roditelji djece s teškoćama vode bitku sa sistemom koji na vrijeme ne obezbjeđuje novac za defektologe i rad udruženja. Roditelji su prava i dostojanstvan tretman za svoju djecu tražili i na ulici, ali kažu da nikada neće odustati pa ni sada.
“Mi se nemamo pravo umoriti, jer bez naše borbe, našoj djeci je namijenjen Pazarić”, govori Hrnjić.
S umorom ili bez roditelji će, ne bude li pomoći kantonalnih vlasti, biti primorani da svoju djecu ostave kući jer nemaju gdje. Dječak s početka naše priče u utorak završava s programom za predškolce i do septembra mora da čeka. Prošlo ljeto provodio je u prostorijama i s uposlenicima Colibrija.
“On sad kad završi sa Mjedenicom ako se zatvori Colibri ja nemam gdje dijete da vodim“, kaže Džeila. Ranije je pokušavala da ga vodi u javne i privatne vrtiće sa tipičnom djecom, ali nije se dugo zadržavao.
„Tu se nikako nije uklopio. Trudila sam se maksimalno, ali koliko sam se ja trudila, toliko se oni nisu trudili. Mi nemamo više ništa, ako nam ukinu i Colibri mi jednostavno nemamo ništa. Biće ono: sjedni sa djetetom, odvedi ga, prošetaj pola sata, sat i to je to“, kaže Džeila.
Godinama, kaže nam, sluša obećanja koja ostanu samo slovo na papiru koje roditeljima prvo da snagu, a potom razočarenje. Znak je to, smatra Džeila, da roditelji djece s razvojnim teškoćama nemaju perspektivu u Bosni i Hercegovini, a mnogi njeni prijatelji su, zbog sistemskog zanemarinjavanja njihove djece, napustili Bosnu i Hercegovinu.
„Dosta znam ljudi koji su otišli iz Sarajeva u neku drugu državu da se bore za svoju djecu. Naravno da i mene tjeraju. Rođena sam ovdje, odrasla sam ovdje, 15 godina sam radila dok nisam napustila posao 2018. upravo zbog svog djeteta kojeg sam počela da vodim sa tri godine u razne ustanove“, govori Džeila.
“Na nas niko ne obraća pažnju”, nastavlja naša sagovornica.
Ne trebamo biti maliciozni da bismo primjetili kako za djecu i sa i bez teškoća uvijek nedostaje novca. Možda jer kao društvo nemamo naviku voditi računa o slabijima, a možda i jer djeca nemaju pravo glasa. Nisu djeca borci ili penzioneri ili mladi pa da vlast za njih brine i sprema im poklone i jednokratnu pomoć.
Pitali smo premijera Kantona Sarajevo Edina Fortu zašto resorno ministarstvo tek sada raspisuje poziv, na što nam je rekao da je Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo 09. 06. 2022. godine (na dan kada smo i poslali upit) objavilo Javni poziv za finansiranje/sufinansiranje projekata iz oblasti inkluzivnog odgoja i obrazovanja koji će se finansirati iz Budžeta za 2022. godinu.
“Napominjemo, da je navedeni Javni poziv objavljen ranije nego ikada prije”, kaže kantonalni premijer dodajući da su ove godine rekordna izdvajanja iz Budžeta Kantona Sarajevo za unaprjeđenje inkulzije.
Nakon ove informacije ponovo smo kontaktirali Udruženje Colibri, a njihova predsjednica kaže da je to premalo.
“Napisali su da za “projekte iz inkluzije” izdvajaju 300.000 KM ukupno, za čitav kanton. Na javnom pozivu piše da je maksimalan iznos sredstava po projektu 70.000 KM. Ako to izračunaš za naših 65 djece to je 98 KM mjesečno za godinu dana. Nadalje, kad to podijeliš sa minimalno 21 radni dan u mjesecu to je 4 KM po djetetu”, kaže Hrnjić.
Ona dodaje i da je istina da je ovo najranije objavljeni poziv za projekte, ali da poziv treba biti rasipsan mjesecima ranije.
“Naša djeca nisu projekti, fakt je da u sistemu nema dovoljno i fakt je da Vlada na prvom mjestu treba da se brine o svojim građanima. Institucije su tu da služe svima nama, makar tako jeste u demokratskim društvima koje pretendiramo biti. Kao i Vlada što ima obaveze imamo i mi građani, na konstruktivan način rješavati probleme i angažirati se maksimalno. Vlada siguro zna da u nama ima najvećeg partnera jer nikome nije više u interesu rješavati nedostatke nego li nama roditeljima za svoju djecu”, dodaje Hrnjić.
No iz Vlade uvjeravaju da se za inkluziju izdvaja više nego ikad.
“Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo intenzivno provodi aktivnosti na uspostavi sistemske podrške djeci s teškoćama i njihovim porodicama. Temeljem Zaključka Skupštine Kantona Sarajevo, Ministarstvo je koordiniralo aktivnosti izrade Posebnog Programa Vlade Kantona Sarajevo za unapređenje inkluzije, koji je Vlada usvojila u aprilu 2022. godine”, rekao je Forto.
Pojašnjava da je svrha tog Posebnog Programa za unapređenje inkluzije zaštita i osiguranje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava djece/osoba sa invaliditetom i unapređenje poštovanja zagarantovanih ljudskih prava.
“Djeca/osobe sa invaliditetom moraju ravnopravno sudjelovati sa svim ostalim članovima društva. Vlasti na svim nivoima su dužne osigurati puno ostvarivanje ljudskih prava i sloboda osoba s invaliditetom. Svaka osoba je jednaka pred zakonom, svi imaju jednaka prava bez diskriminacije. Posebna pažnja u navedenom programu data je uspostavi sistema rane identifikacije djece s teškoćama (sektor zdravstva), pružanju podrške porodicama djece s teškoćama (socijalna zaštita) i kontinuirane stručne podrške djeci i učenicima s teškoćama koji pohađaju odgojno-obrazovne ustanove”, dodaje kantonalni premijer.
Super zvuči kad se čita, ali u praksi roditelji na svojoj koži osjećaju da njihova djeca nisu ravnopravna. Dok privatni i javni vrtići, koji nemaju kapacitete za rad s njihovom djecom, imaju partnerstva s Vladom udruženja poput Colibrija nisu vladini partneri. Na pitanje zašto – Forto odgovora: “Vlada Kantona Sarajevo, a posebno Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo ima partnerski odnos sa nevladinim sektorom, i izuzetno cijenimo značajan doprinos koji nevladin sektor daje u cilju stvaranja boljih prilika za djecu i mlade s teškoćama kao i poboljšanje socijalne inkluzije u Kantonu Sarajevo.” Dodaje i da je u skladu sa gore pomenutim program u narednoj školskoj godini data saglasnost za zapošljavanje:
· 75 psihologa na neodređeno vrijeme,
· 26 edukator-rehabilitatora na neodređeno vrijeme,
· 26 logopeda na neodređeno vrijeme,
· 18 socijalnih radnika na neodređeno 69 asistenata u odjeljenju/grupi na neodređeno,
· 190 asistenata na određeno vrijeme.
Zapažamo da je u budžetu za 2022. planirano dva miliona maraka za putne troškove, još toliko za usluge prevoza i goriva, za vjerske zajednice planirano 235.000KM, pa Fortu pitamo vjeruje li da se prenamjenom tih sredstava može pomoći rad onih koji pomažu djeci?
“U ovogodišnjem budžetu su rekordna izdvajanja iz budžeta Kantona Sarajevo za unaprjeđenje inkulzije u iznosu od šest miliona KM samo u budžetu Ministarstva za odgoj i obrazovanje. Napominjem da i druga Ministarstva u Vladi Kantona Sarajevo imaju otvorene budžetske stavke kroz koje će se inter-resorno unaprijediti inkluzija”, odgovara Forto.
Hrnjić kaže da poštuje trud i zalaganje Vlade KS, no “ipak bi malo više trebali imati sluha za ono što im kažu roditelji, a ne sistem.” Sinoć su o problemima finansiranja govorili roditelji djece koja koriste usluge Colibrija, pozvali su i vlast, a umjesto dolaska dobili su odgovor da ne mogu doći i da oni ne treba da prisustvuju roditeljskim sastancima.
Problem rada udruženja za pomoć djeci i roditeljima djece s teškoćama je višegodišnji, njihov rad je upitan, a vlast, koja god bila, uvijek je obećavala i ponosila se rezultatima. No, samo roditelji znaju kako im je u praksi i sa kakvim strahovima se bude i o čemu razmišljaju kad idu na spavanje.
Njihova djeca nisu grantovi, bio bi red da to prepozna i sistem.