Posljednji
(vjerovatno, nažalost, ne i zadnji primjer) je slučaj ratnog vojnog invalida iz
Zalužana kod Banjaluke Đorđa Bajića. Čovjek
je umro 17. februara, a u mrtvačnici je bio puna četiri dana, jer rodbina nije imala 700 maraka da plati grobno mjesto na groblju u Kuljanima!
Važno je napomenuti
kako groblje, pa samim tim i grobna mjesta, pripadaju crkvi i nisu gradsko
zemljište, tako da je sva odgovornost na crkvenoj zajednici.
Porodica se sasveštenikom kuljanske Crkve Svete Petke cjenkala do juče, ali otac Miroslav je bio neumoljiv, pa jenesrećni čovjek na kraju sahranjen na groblju uRamićima, nakome je grobno mjesta skoro upola jeftinije!
Jovanka Bajić, rođaka pokojnog Bajića, kažeda je željela da njen stric bude sahranjen uKuljanima, ali nije mogla da pristane na cijenu od
700 maraka.
– To je za mene zaista previše! Nadali smo se da će pop u Kuljanima
uvažiti činjenicu da je pokojnik bio borac, ratni vojni invalid i socijalni
slučaj. Međutim, sve što smo mogli dobiti je 100 maraka popusta! Kad sam
vidjela da pop neće popustiti, preuzela sam stričevo tijelo iz mrtvačnice i
sahranila ga u Ramićima. Jeste da je ovo groblje dalje, ali nisam imala izbora.
Gradske vlasti su dale novac za pogrebnu opremu, dok sam ja platila grobno
mjesto u Ramićima, koje košta 400 maraka – rekla je Bajićeva za Press RS.
Inače, Đorđe
Bajić je živio sam u baraci Mjesne zajednice, od 45 maraka mjesečne
invalidnine. Kako i koliko cijeni država ,,svoje borce” svjedoči i gore navedni
iznos invalidnine. O odnosu države prema crkvenim velikodostojnicima, koji
grade svoje zamkove po Srpskoj, narod više manje zna sve. Zna i ćuti, dakako.
Postavlja se
jedno logično pitanje, hoće li se crkvi odbiti PDV od 700 ili 400 KM na naplatu
grobnog mjesta? Naravno da neće.
Posebno je
zanimljiva izjava predsjednika BO Zalužani Bože Dardića koji kaže da je neprijatno
iznenađen činjenicom da je kuljanski pop odbio da sahrani Bajića dok se ne
izmire troškovi ukopa. Pa, da li je moguće da je predsjednik jedne boračke
organizacije toliko neupućen i neinformisan?
Bio on
,,neprijatno iznenađen” ili ne, popovska tarifa postoji, to čak nije ni javna
tajna, nego fakat.
Ne treba
zaboraviti, u sekularnoj državi crkva nije nikakva eksteritorija, i trebala bi
uživati sva prava, ali i obaveze koje je
sljeduju. Što se tiče prava, crkvi odlično ide. Obaveze? Em, nisu zvanično
izregulisane, a ko zna kad će, em, kako veli vlast ,,još nije došlo vrijeme za
otvaranje tako osjetljivih pitanja”.
A, dok se pitanja
ne otvore, ljudi poput Đorđa Bajića će ležati po 5 dana u mrtvačnicama, samo
zato što nisu dostojni cjenovnika lokalnog pop-trgovca i nakupca grobnih
mjesta.
Preminuli Đorđe
Bajić samo je jedan od unesrećenih likovi našeg doba, doba koje je omogućilo da
se igramo životima, ali i smrću.