Svaki proces, svaki korak,
svaki politički potez koji bi donio korist građanima, radnicima, privrednicima
ove zemlje ide sporo. Nepodnošljivo sporo da prosto pomislite kako je sve
planski osmišljeno samo da se ništa ne uradi konkretno u političkom i parlamentarnom
životu kako bi bilo bolje građanima.
Nikako da se ubrzaju procesi
koji bi značili napredak građanima koji pune budžete iz kojih se finansiraju i
projekti, ali i političari koji na kraju trebaju da rade u korist građana.
Političari koji nam na kraju godine slavodobitno kažu kako su usvojili rekordan
budžet, a za njegovu rekordnost zaslužni su građani koji plaćaju visoke poreze,
a ne političari.
Privrednici i ekonomisti
jedno, Vlada drugo
Najbolja potvrda ovoga što
smo naveli je rasterećenje privrede u Federaciji Bosne i Hercegovine. Malo o
čemu se duže priča i na malo čemu se duže insistira kao na rasterećenju
privrede u FBiH. Više od sedam godina poslodavci traže da se smanje poreska
opterećenja na rad u Federaciji BiH. I ne traže to bez razloga. Privrednici to
traže iz razloga što su u ovom entitetu kao malo gdje u Evropi visoka poreska
opterećenja.
Da bi oni koji slabije prate
fiskalnu politiku lakše shvatili, to ćemo najbolje objasniti kroz jedan
jednostavan primjer. Ukoliko poslodavac u FBiH želi radniku isplatiti platu od
1.000 KM, on treba da izdvoji ukupno 1.700 KM, jer ukupna izdvajanja za poreze
iznose 70 posto. Ovdje nismo uračunali brojne parafiskalne namete.
Naravno, uzeli smo platu od
1.000 KM samo kao primjer, a odavno je postalo jasno da ta plata ne može biti
dovoljna ni za osnovne životne potrebe s obzirom na silna poskupljenja koja su
zadesila građane ove zemlje.
U prethodnih minimalno sedam
godina gotovo svaki mjesec je neko iz Udruženja poslodavaca FBiH napominjao
koliko su nameti visoki, te apelovao na vlasti da konačno počnu raditi nešto
konkretno u korist radnika i privrede.
U istom tom periodu gotovo da
nema ekonomiste iz Bosne i Hercegovine koji nije ukazivao na potrebu smanjenja
poreza i doprinosa u FBiH. Ekonomisti su uglavnom držali tezu da će se
smanjenjem opterećenja privredi povećati plate radnicima, čime će doći do većeg
zadovoljstva radnika, veće potrošnje, a povećanjem potrošnje bi se nadoknadila
razlika u budžetu koja bi nastala smanjenjem poreza. No, uzalud, ništa od
navedenog nije dolazilo do vlastodržaca.
Suhad Ećo, član Upravnog
odbora Udruženja poslodavaca FBiH, za Buku kaže da sedam godina traje priča o
smanjenju poreza i doprinosa u Federaciji BiH.
“Posljednjih sedmica je bilo
priče oko zakona o doprinosima i ličnom dohotku gdje bi se stopa opterećenja sa
41.5 spustila na 31.5 posto. Međutim, taj zakon, po našoj procjeni, ide jako
sporo i trebaće puno vremena da se sve to usvoji, a njegova implementacija sigurno neće biti prije 2024. godine. Sada je
ključno pitanje kako da radnici prežive 2023. godinu. Mi smo našli rješenje u
tome da se omogući poslodavcu povećanje primanja uposleniku do 400 KM, a da se
na taj iznos ne plaćaju puni doprinosi 41.5 posto, već da se plati 11 posto za
PIO. Tako da, ukoliko bi poslodavac isplatio radniku 200 KM veću platu, to bi u
konačnici poslodavca koštalo 220 KM. Po trenutnom zakonu, ako bi mi isplatili
radniku povećanje od 200 KM, to bi nas koštalo 350 KM. Zbog toga mi idemo s
ovom pričom, da maksimalan iznos koji poslodavac može da isplati, da kompletan
ide radniku, a ne da dodatno punimo budžete jer su budžeti ionako puni”,
objašnjava Ećo.
Dakle, ovo je prijedlog koji
bi bio privremeno rješenje, i koji bi važio u toku ove godine, dok novi zakoni
ne stupe na snagu početkom 2024. godine.
Po ovom privremenom
prijedlogu, ukoliko je poslodavac isplaćivao platu 1000 KM, na taj iznos bi
plaćao doprinose koje je plaćao i do sada, a na eventualno povećanje plate do
400 KM plaćao bi samo 11 posto za PIO.
“Mi ako u budžetu firme imamo
300 KM za povećanje plate jednog radnika, bolje je da tih 300 KM ide radniku i
da to poslodavca košta 330 KM, nego da 200 KM ide radniku, a da 130 ide državi.
Država ima više nego dovoljno”, govori Ećo.
Uz pravi model neće biti
manji budžet
Ekonomski stručnjak Igor Gavran
podsjeća kako je odavno potrebno
promijeniti zakone o porezima i doprinosima na kućna primanja kojima bi se
smanjio nivo ovih opterećenja i tako istovremeno umanjili troškovi poslovanja
privrede i olakšalo zapošljavanje novih radnika i poveća primanja zaposlenih.
“Privremena rješenja kao aktuelni
prijedlog mogu imati određene pozitivne efekte ali, prije svega, nama treba
dugoročno rješenje koje regulira cjelokupnu oblast. Hoćemo li imati model bez
doprinosa za zdravstveno osiguranje (kojim bi se ona sredstva nadomjestila
iz indirektnih poreza i drugih javnih
prihoda) ili ćemo umanjiti za određeni procenat sve doprinose, to je manje
važno ukoliko za rezultat imamo da poslodavac ima niži trošak a radnik višu plaću,
dok javni prihodi i funkcioniranje penzionog, zdravstvenog i socijalnog
osiguranja također nisu na gubitku. Kratkoročni debalans je očekivan, ali ako
se pronađe pravi model i generiše novu zaposlenost i viša primanja, to će brzo
vratiti ravnotežu i dugoročno čak povećati javne prihode. Nesporan dio svih
prijedloga i modela je da se neoporezivi dio primanja mora drastično povećati u
odnosu na aktuelni nivo, pri čemu lično mislim da bi morao pratiti nivo
prosječne plaće, jer najdirektnije utiče na plaću zaposlenih. Poslodavac u
mnogim slučajevima može uskratit radniku povećanje plaće i svu uštedu nižih
stopa doprinosa zadržati za sebe ali mu ne može uskratiti uštedu poreza jer
porez direktno umanjuje dio plaće koji na kraju pripada radniku”, pojašnjava Gavran
za Buku.
Prema njegovim riječima, dosadašnji
Vladini prijedlozi nisu nudili adekvatno rješenje jer bi radnici samo fiktivno
imali viša primanja dok bi se stvarno povećala poreska osnovica obuhvatom i
primanja koja nemaju karakter plaće, a poslodavci bi čak u nekim slučajevima
plaćali i više nego sada.
“Fokus Vlade FBiH je bio da se nimalo
ne umanjuju javni prihodi čak ni kratkoročno a takav model nije realan. Suština
održive reforme jeste da se zakonodavac privremeno odrekne dijela javnih
prihoda kako bi se povećala ekonomska aktivnost i onda iz povećane zaposlenosti
i povećanih primanja vrlo brzo bi se javni prihodi ubirali u jednakom pa i
višem obimu uz pozitivne efekte na sve aktere. Pristup prema kojem se slijepo
inzistira na sadašnjem obimu javnih prihoda kao da je on Bogom dan i ne smije
se ni privremeno promijeniti u startu odbacuje modele koji znače suštinsku
promjenu i neće dati efekte koje želimo”, ističe ekonomista.
Ećo nam kaže da nigdje u Evropi nisu
visoki porezi i doprinosi kao u Federaciji BiH.
“Vjerujte mi da to nema nigdje. Mi
imamo najveće u okruženju. Stopa opterećenja se kreće od 25 do 31 posto. Mi smo
tražili da i kod nas bude 31.5 posto kao što je u Sjevernoj Makedoniji. Mi smo
tražili da se to dovede u neku granicu u kojoj se to kreće i u okruženju, a i u
Evropi je to puno manje nego u BiH. Ovakvim visokim stopama se apsolutno
otežava rad privrede i konkurentnost bh. proizvođača. Imamo i opravdan veliki
pritisak uposlenika za povećanje plaća. I zbog toga država treba regulisati da
ti porezi budu u skladu s nekim standardima. Iz toga razloga mi imamo i jako
mali broj investicija. Sve investicije odoše u okruženje. S ovakvim poreskim
stopama skupa je radna snaga u Bosni i Hercegovini. Ako ne dođe do smanjenja
poreza i doprinosa, poslodavci neće moći izdržati plaćanje visokih plaća”,
naglašava Ećo.
Sankcionisati zloupotrebe
Gavran nam je objasnio šta je to još
besmisleno u prijedlogu federalne Vlade za izmjene zakona o doprinosima i
porezu na dohodak.
“Također je u Vladinom prijedlogu
besmislena ideja povećanja stope poreza što se ničim ne može opravdati – kakav
je onda smisao povećanja neoporezivog dijela ako će se oporezivi, ustvari,
oporezivati više? A trendom inflacije i prirodnog rasta plaća se onda povećava
dalje obim poreskih opterećenja. Ukratko, potrebna nam je sveobuhvatna reforma
poreza i doprinosa kojom bi se stvarno i osjetno smanjilo opterećenje
poslodavaca, osiguralo povećanje plaća radnicima (ne samo teorijska opcija za
poslodavce da odluči hoće li uštedu zadržati za sebe nego aranžman u kojem
radnik garantovano dobija više nego prije reforme) i dugoročno osigurala
stabilnost fondova zdravstvenog, penzijskog i socijalnog osiguranja. Obzirom da
je takve sistemske promjene potrebno pripremiti, nije realno početi implementaciju
prije naredne godine ali se u međuvremenu mogu donijeti privremene promjene
poput aktuelnog prijedloga poslodavaca. Ali, opet naglašavam samo u slučaju
garantovanog povećanja primanja radnika. I također bi trebalo izbjeći situaciju da se rasterećuju
oni koji već ostvaruju ekstra profit i jedini razlog što ne povećavaju plaće
radnicima je njihova vlastita nespremnost da profit dijele s onima koji ga
stvaraju. A, ako su vlasti zabrinute za privremeno umanjenje javnih prihoda
neka razliku nadoknade oporezivanjem i sankcionisanjem onih koji već duže
vremena ostvaruju ekstra profit neopravdanim povećanjem cijena i zloupotrebom
položaja na tržištu”, jasan je Gavran.
Iako su svi očekivali da će
privremeno rješenje biti na današnjoj sjednici Zastupničkog doma Parlamenta
FBiH, ono do jučer nije bilo uvršteno u dnevni red.