Odgovore na ova i druga pitanja dobili smo na prezentaciji projekta „Language Rich Europe“ i diskusiji na temu „Višejezičnost u svim aspektima društva“ u organizaciji British Council-a koja je nedavno održana u Banjaluci, a tokom ove prezentacije predstavljeno je i kako višejezičnost može pomoći ekonomskom razvoju BiH.
Ovaj projekat vodio se dvije godine u 24 države/regije, a u okviru njega jezici su analizirani kroz različite sektore poput obrazovanja, medija, javnog i poslovnog sektora. Do sada je organizovano 80 događaja širom Evrope na kojima je predstavljen ovaj projekat, a jedan od tih događaja bila je i prezentacija u Banjaluci.
Samir Avdibegović iz Briitish Council-a rekao je da ovim projektom žele da progovore o višejezičnim zajednicama i da pokušaju pomoći Evropi da izađe na kraj sa više od 250 jezika koje se trenutno govori na ovom području. BiH i Ukrajina su jedine zemlje koje nisu u Evropskoj uniji, a koje su učestvovale u ovom projektu. U BiH istraživanje je sporovedeno u Sarajevu, Mostaru i Banjaluci.
„Želimo predstaviti trenutno stanje kada su u pitanju evropski jezici. Osnovni cilj ovog projekta je predstavljanje dobrih praksi kada je u pitanju višejezičnost, ali i davanje preporuka da se te prakse razvijaju na drugim mjestim i dalje razvijaju. Jedan od osnovnih ciljeva koji je sebi Evropa zacrtala 2002. godine jeste da svako dijete pored svog maternjeg treba govoriti još dva jezika“, kazao je Avdibegović.
Objasnio je da mnoga preduzeća i kompanije već sad razmišljaju u multilingvalnosti i da osnovu tog parametra osmišljavanju svoj rad.
„Istraživanje je vršeno analizom zvaničnih dokumenata, obrazovanja, medijima, poslovnom i javnom sektoru i prema tim pokazateljima engleski jezik se i dalje pokazao kao najzastupljenjiji, a nakon njega slijede njemački, francuski, španski i italijanski“, objasnio je on.
Jedan od zaključaka ove studije je da se tradicionalni jezici poput engleskog, francuskog i njemačkog nude u okviru osnovnog i srednjeg obrazovanja, ali jako mali broj zemalja nudi mogućnost učenja vanevropskih jezika. Evropski poslovni subjekti visoko vrednuju poznavanje kineskog, japanskog, arapaskog i turskog jezika. Kao što smo već spomenuli, prema preporukama Vijeća Evrope sva bi djeca pored maternjeg trebala učiti još dva jezika u osnovnom obrazovanju, ali stanje na terenu pokazuje da u samo 12 anketiranih zemalja djeca strane jezike uče od prvog razreda osnovne škole.
U sedam zemalja/regija učenje stranog jezika počinje od sredine osnovnog obrazovanja, dok se u Holandiji, Škotskoj i Švajcarskoj strani jezici se uče u završnoj fazi osnovnog obrazovanja. Samo sedam istraživanih država/regija nudi strane jezike u predškolskom obrazovanju, a to su: Baskija, Bugarska, Estonija, Katalonija, Šranija. Ukrajina i Bosna i Hercegovina.
RAZNOVRSNOST – POZITIVAN PRIMJER BIH
Amela Šehović, profesorica Filozofskog fakulteta iz Sarajeva rekla je da je u BiH pored izučavanja stranih jezika u osnovnom i srednjem obrazovanju prisutno učenje manjinskih jezika, a nastavu organizuju udruženja manjina i na taj način djeca imaju priliku naučiti jezike manjinskih zajednica.
„Problem u FBiH je rascjepkan obrazovni sistem, pa tako u različitim kantonima imamo drugačije regulative. Nešto bolja situacija je u RS, jer ona ima jedan obrazovni sistem. Pozitivna strana BiH je to što je ona jedna od sedam zemalja koji nudi učenje stranog jezika u predškolskom obrazovanju, a mališani u tom uzrastu mogu izučavati engleski, njemački ili francuski jezik, što je izuzetno dobro, pošto djeca u tom periodu najbolje savladavaju akcente. Još jedna od pozitivnih praksi naše zemlje je to što nastavu izučavanja stranog jezika, već od osnovnih škola, izvode kvalificirani nastavnici“, rekla je Šehovićeva.
„Istraživanje je pokazalo da se u osnovnim školama u BiH najčešće nude engleski i njemački jezik, nakon njih djeca mogu učiti francuski, italijanski i ruski, a pojavljuju se arapski, turski i persijski jezici. U RS zastupljenjiji je ruski jezik, a u FBiH turski, arapski i persijski jezik. Ovo nisu obavezni jezici, već izborni. A ova raznolikost je prednost BiH u odnosu na druge zemlje, jer se pored evropskih izučavaju i neevropski jezici. To je izuzetno važno u kontekstu buduće ekonomske saradnje“, kazala je ona.
Šehovićeva je napomenula da je nastava ruskog jezika u jednom periodu obustavljena zbog ideoloških razloga, ali da je dobro da se ovaj jezik ponovo vraća u škole.
„Kada govorimo o srednjoškolskom obrazovanju u tom periodu se uglavnom izučava jedan strani jezik, naravno postoje izuzeci, poput gimnazija i nekih strukovnih škola gdje se izučavaju po dva ili više jezika. Kada govorimo o srednjim školama potrebno je proširiti spektar jezika koje se nude za učenje“, objasnila je ona i dodala da bez obzira što naši učenici u skoro cjelokupnom svom školavanju izučavaju strani jezik oni teško mogu komunicirati na njemu.
„Razlozi za ovo su višestruki. Naša djeca nemaju mogućnost da često putuju i da tako usavršavaju komunikaciju na stranom jeziku, a stanovništvo je prilično homogeno, nema mnogo stranaca u našim gradovima da bi djeca tokom druženja sa njima mogli razgovarati na stranom jeziku“, rekla je profesorica Šehović.
Na filozofskim i filološkim fakultetima na kojima se izučavaju strani jezici nudi se najveći broj stranih jezika za proučavanje.
„Studenti na visokoškolskim ustanovama pored standardnih jezika koji su engleski, njemački, francuski i italijanski mogu studirati latinski, grčki, arapski, perzijski, češki, španski, a prisutna je tendencija da se broj studijskih grupa i dalje povećava. Možemo se mnogo popraviti kada je romski jezik u pitanju, ali trebali bismo provjeriti i stanje na terenu da bismo mogli znati koje su manjine najzastupljenije i kojim jezicima trebamo dati veću pažnju“, zaključila je Šehovićeva
Ovaj projekat sufinansira Evropska komisija, a vodi British Council, dok je istraživanje u BiH sproveo Filozofksi fakultet u Sarajevu.