Organizacije civilnog društva,
okupljene u Inicijativi za monitoring evropskih integracija BiH, upozoravale su
na manjkavosti Prijedloga zakona o slobodi pristupa informacijama Bosne i
Hercegovine, kojeg je Vijeće ministara BiH usvojilo 12. aprila ove godine. Ovaj
prijedlog u pojedinim dijelovima ugrožava stečena prava i dostignuća iz
postojećeg Zakona i nije u skladu sa međunarodnim standardima i praksama.
Vijeće ministara odbilo više od 200
prijedloga civilnog društva
Članice Inicijative za monitoring
evropskih integracija BiH sa žaljenjem konstatuju kako je Ministarstvo pravde
BiH ignorisalo preko 200 prijedloga i komentara, koje su dostavile organizacije
civilnog društva i druge zainteresovane strane za vrijeme konsultacija o
izmjenama zakona tokom 2021. godine. Također, navode kako je indikativno da
predlagač nije prihvatio ni sugestije niti mišljenja nadležnih institucija
Evropske komisije i SIGMA-e u pogledu formiranja novog nezavisnog organa koji
bi vršio inspekcijski nadzor nad provođenjem ovog zakona i ujedno bio
drugostepeni organ po žalbama na rješenja o pristupu informacijama.
Edo Kanlić, koordinator
Inicijative za monitoring evropskih integracija, kaže da je najviše sporan bio
proces usvajanja zakona.
“Iako smo 2021. godine
uputili preko 220 pisanih prijedloga i komentara na prijedlog zakona, skoro
ništa nije prihvaćeno, ali čak nismo dobili ni kvalitetne odgovore zašto to
nije prihvaćeno. Dvije godine je taj zakon stajao u ladici Ministarstva pravde
i nedavno je izvučen i jednoglasno prihvaćen na Vijeću ministara, tako da je
sada počelo sa parlamentarnom procedurom”, naglašava za Buku Kanlić.
Iz nevladinih i medijskih
organizacija ističu da bi usvojeni
Prijedlog zakona značajno ograničio pristup informacijama od javnog interesa, s
obzirom na to da sadrži dugu listu izuzetaka ili mogućih ograničenja kod
pristupa informacijama u posjedu javnih vlasti. Predlagač ovog zakona je
evropski standard otvorenog i slobodnog pristupa javnim informacijama pretvorio
u izuzetak, a ne pravilo, što bi u praksi moglo dovesti do nemogućnosti
pristupa velikom broju informacija od javnog značaja.
“Za razliku od dosadašnja tri
izuzetka u postojećem zakonu, lista je značajno proširena, a sama definicija
određenih pojmova ostavlja na slobodu onima koji će tumačiti i koji će moći
dodatno osporiti određeno pravo, tako da smo tražili da se taj član 19. zakona
bolje definiše ili da se ostavi u onoj formi kako je do sada bilo”, govori nam
Kanlić, konstatirajući kako je također sporan i dio zakona koji se odnosi na
žalbenu komisiju.
“U dijelu žalbenog postupka
nam je sporno to što postupak ne obavlja nezavisno tijelo, nego žalbeno vijeće
pri Vijeću ministara, koje se apsolutno ne može smatrati nezavisnom instancom s
obzirom da radi pri Vijeću ministara i da članove ovog tijela predlaže ministar
pravde, a imenuju ih Vijeće ministara. U tom dijelu su nam bili sporni i rokovi
koji u određenim slučajevima mogu ići i do 60, pa čak i do 90 dana”, kaže
Kanlić, te navodi kako treba težiti ka primjerima iz evropskih zemalja.
Ili ombudsmeni ili novo
nezavisno tijelo
“Najbliži nam je primjer iz
Republike Hrvatske koja ima ulogu povjerenika za informacije, koji je nezavisno
tijelo i koji se bavi rješavanjem žalbi na donesena rješenja u prvostepenom
postupku. Mi smo predlagali svakako da se ide s nekom nezavisnom institucijom,
ne moramo ni ići s novim tijelima, sasvim je uredu da ovaj zadatak preuzme Institucija ombudsmena za ljudska
prava, koja također ima problema u svom radu, ali koja je po definiciji
nezavisna i koju treba jačati davanjem ovakvih nadležnosti koje će od nje
napraviti jaku instituciju u koju građani imaju povjerenje”, smatra naš
sagovornik.
A da žalbena komisija ne
smije biti pri Vijeću ministara BiH
ranije je za Buku upozorila i ombudsmenka za ljudska prava BiH Jasminka
Džumhur.
Kazala je kako je stajalište
ombudsmena izraženo u opservacijama koje je ova institucija poslala u toku
javnih rasprava te navela kako su iznijeli svoju zabrinutost kao što je to
uradila i Delegacija Evropske unije u BiH i mnoge druge nevladine organizacije.
“Predloženo zakonsko rješenje je
suprotno stajalištima koje su iznijeli Sigma, kao konsultantska firma, i OCD u
toku analize zakonodavstva. Naime, međunarodni standardi zahtijevaju efikasan
pravni lijek, neovisnu instituciju koja će razmatrati i ne samo baviti se
žalbama za slobodu pristupa informacijama, već i provoditi proaktivne mjere,
uključujući i transparentnost itd. Predloženo rješenje od Vijeća ministara,
odnosno od Ministarstva pravde koje je radilo taj zakon, ne oslikava stvarne
potrebe i ide unazad u odnosu na postojeća zakonska rješenja. Zabrinutost je
dodatno u činjenici da se kao organ koji će razmatrati žalbe postavlja žalbeno
vijeće kojeg imenuje Vijeće ministara na prijedlog Ministarstva pravde. Dakle,
ne možemo govoriti o neovisnom organu, već se radi o organu uprave. Druga
zabrinutost je činjenica da će sada doći do asimetričnih rješenja u odnosu na
entitete, jer mi imamo i entitetske zakone o slobodi pristupa informacijama.
Imamo očito propuštanje da Ministarstvo pravde u skladu sa Zakonom o
ministarstvima vrši koordinaciju u procesu donošenja zakona i njihove
koordinacije s međunarodnim standardima i ovo rezultira time da će građani u
ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini biti različito tretirani”, upozorila je
Džumhur.
No, Vijeće ministara BiH se nije
previše obaziralo na upozorenja Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH,
ali ni na prijedloge 20 organizacija civilnog društva koje su zajedno uputile
komentare na Prijedlog zakona o slobodi pristupa informacijama, a koji je
upućen na dnevni red sjednice Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH,
zakazane za srijedu (5.7.2023. godine).