Vesna Adamović rođena je 1963. godine u Trebinju. Po struci je diplomirani inženjer elektrotehnike. Udata je i majka je troje djece. Živjela je i radila u Sarajevu, Parizu, Budvi i Novom Sadu, a unazad 17 godina živi u Banjaluci. Zaposlena je u knjižari-galeriji „RIZNICA“. Politikom se aktivno bavi od 2009. godine. Na opštim izborima u oktobru ove godine, kandidatkinja je Srpske Demokratske Stranke za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH.
Sa Vesnom Adamović razgovarali smo o tome kako izgleda baviti se politikom u većinski “muškom društvu”, o njenim ličnim motivima za bavljenje politikom, kao i o tome kako veći politički angažman žena može doprinijeti društvenim promjenama.
Gospođo Adamović, kakav je, po Vašem mišljenju, položaj žena u našem društvu?
Mi smo, htjeli to priznati ili ne, ipak tradicionalno društvo. U skladu sa tim, i položaj žene je tradicionalan, mada moram da naglasim da položaj žene u našem društvu u velikoj mjeri zavisi i od nas samih.
U zadnje vrijeme osjećaju se vidna pomijeranja na tom polju, kao i to da su žene počele da pokazuju i spremnost i zrelost za neke druge uloge u društvu.
Koji su Vaši motivi za bavljenje politikom? Šta želite postići svojim angažmanom?
Moj osnovni motiv za bavljenje politikom, a govorila sam to i ranije, jeste da svojim učešćem u javnom životu ne dozvolim da gori vladaju nad nama. Politika sama po sebi nije loša. Lošom su je učinili loši ljudi, sa neizvršavanjem obećanja datih narodu. I zato sam sigurna da postoje dobri ljudi i dobre žene, koji žele da promijene takvu sliku. Mi, žene, imamo poseban senzibilitet, mi smo supruge, majke, bake, mi već organizujemo, izuzetno dobro, jednu malu državu koja se zove porodica.
Svojim političkim angažmanom želim da vratim vjeru običnom, malom čovjeku da zajedno treba da gradimo bolje društvo.
Kako biste ocijenili politički angažman žena kod nas? Jesu li žene dovoljno aktivne u politici (unutar stranaka, kroz građanski aktivizam, kao glasačice)?
Postoji izvjesna doza nesigurnosti kod nas žena, ali kada se premosti taj „prvi korak“, to prvo suočavanje sa političkim djelovanjem, moja iskustva kažu da žena tada zaista postaje i vrijedna i aktivna. E, sada, treba napraviti taj prvi korak. Zbog loše percepcije o politici, a i zbog drugih razloga o kojima sam prethodno govorila, još uvijek nas nema dovoljno.
Imamo li dovoljno žena na bitnim, odlučujućim pozicijama?
Poslije svega ovog uvodnog što sam rekla, bilo bi za očekivati da i ovdje imamo negativnu sliku. Međutim, mi u Republici Srpskoj imamo ženu za premijera, imamo žene ministre, imamo žene načelnike sektora na lokalnom nivou, žene rukovodioce javnih i privatnih firmi. Mislim da taj broj i nije tako loš.
Na koji način, po Vašem mišljenju, žene koje su trenutno na visokim pozicijama doprinose politici, ali i boljem položaju žena uopšte?
Led je probijen. Žene mogu da se nose sa visokim republičkim funkcijama, ali moraju da se bore sa negativnom percepcijom, tipa “ma, žensko, šta ona hoće“ ili „ženi je mjesto u kući“ i sl.
Bez obzira na političko neistomišljenje, smatram da je ova generacija pozicioniranih žena, na čelu sa sadašnjom premijerkom, doprinijela da se žena počne posmatrati kao aktivan član političkog djelovanja, kao i to da će ostaviti dobar trag na toj negativnoj percepciji.
Da li smatrate da veći politički angažman žena može doprinijeti društvenim promjenama i na koji način?
Da, smatram. Žene životnim problemima pristupaju vrlo analitično, a onda slijede najbolja rješenja. I ono što je bitno, pa ću ovom prilikom citirajući Margaret Tačer dati odgovor na vaše pitanje: „U politici, kada hoćete da se priča, obraćate se muškarcu, a kada hoćete da se radi, onda se obraćate ženi!“
Na koji način se Vi nosite sa činjenicom da živimo u dominantno patrijarhalnom društvu i da se politika još uvijek smatra “muškim poslom”?
Tačno je da se politika još uvijek smatra „muškim poslom“, ali ja nemam problem sa tim. Znam šta hoću, isto tako znam koliko mogu i jasno izražavam i stojim iza svojih stavova. Najbitnije je postaviti realne ciljeve i realna očekivanja i dati svoj doprinos u okviru toga.
Činjenica je da su svi lideri političkih stranaka u BiH muškarci. Koliko to ostavlja prostora ženama za djelovanje u politici?
Voditi jednu političku partiju je vrlo zahtjevan posao. Ja svaki dan učestvujem u radu svoje partije, ali istovremeno vodim računa da ostanem posvećena porodici i da moje odsustvo ne bude na štetu naših porodičnih odnosa. Radujem se danu kada će žena preuzeti liderstvo neke od naših partija, ali mislim da na ovim prostorima još uvijek nisu zreli uslovi za takvo što.
Koja žena Vam je uzor u politici?
Gajim izuzetno divljenje prema srpskoj heroini, Nadeždi Petrović.
Slikarka i intelektualac, koja je imala izložbe u Parizu, a otišla kao dobrovoljac u bolničarke u Prvom svjetskom ratu, i nastradala.
Zašto treba glasati za žene?
Zato što ovo društvo treba da bude društvo jednakih mogućnosti za sve.
Zato što nam ne treba zakon nalagati koliko žena treba da bude na kandidatskim listama, već da se na listu ide prema sposobnosti i zaslugama.
Zato što tamo gdje smo bolje i sposobnije i treba da dobijemo glas.
I zato što smo tu sa vama, rame uz rame!