Aleksandar Jelić jedan je od studenata banjalučkog Elektrotehničkog fakulteta koji se sa 59. međunarodnog studentskog takmičenja Elektrijada 2019 u Bugarskoj, vratio okićen zlatom i to u pojedinačnoj konkurenciji iz matematike.
Jelić je Elektrotehnički fakultet i smjer Softversko inženjerstvo odabrao zbog perspektive koju pruža u budućnosti, ali i ljubavi prema matematici. Koliko je ta ljubav jaka govori i podatak da nakon ETF-a planira upisati Prirodno-matematički fakultet.
“Kada su me kao malog pitali šta želim biti kada porastem, uvijek sam odgovarao “profesor matematike”, tako da se ne bih bunio da to i postanem”, kroz smijeh nam priča Aleksandar o svojim budućim planovima i otkriva da veliku zaslugu u cijeloj priči ima i njegova majka, prosvjetni radnik, koja ga je dosta toga naučila, a posebno kako se prenosi znanje i kako se gradi korektan ljudski odnos sa djecom, odnosno studentima ili kolegama.
I mogi njegovi prijatelji i kolege smatraju da je ovo idealno zanimanje za njega.
“Stoga je najrealnija opcija, vezana za moju budućnost, da se potrudim da ostanem kao asistent na fakultetu, a neispunjenu želju da završim Prirodno-matematički fakultet ostvarim nakon završetka Elektrotehničkog fakulteta. Ali vidjećemo šta će na kraju zaista od svega toga biti. Ono što sada sa sigurnošću mogu reći jeste da je ispred mene period u kome planiram da se ozbiljnije posvetim oblastima koje su usko vezane za programiranje, odnosno računarstvo generalno. Prve dvije godine studija sam se trudio da radim matematiku, ono što me je interesovalo, a sad je već došlo vrijeme kad se treba ozbiljno pozabaviti stvarima iz struke, pa ću vidjeti kakve čari će to donijeti u moj život”, kaže mladi matematičar, dodajući kako nisu tačne tvrdnje da su javni univerziteti i fakulteti ustanove gdje se prestalo sticati znanje i praktične vještine.
Dokaz za to je rezultat koji je postigao ETF na Elektrijadi, osvojivši visoko, drugo mjesto.
“Siguran sam da u regionu ne postoji fakultet na kom studenti mogu ponijeti veća znanja iz oblasti elektrotehnike od banjalučkog ETF-a, a rezultati sa naučnih takmičenja na Elektrijadi samo potvrđuju da je to istina, iako smo u nauci bili drugoplasirani odmah iza ETF-a Beograd koji broji pet puta više studenata od ETF-a Banja Luka, te je po meni taj plasman ponajviše zasluga te činjenice. Dakle, ukoliko želite da steknete znanje i ukoliko ste spremni na kontinuiran rad, upišite ETF. Nećete se pokajati”, tvrdi naš sagovornik.
Naglašava i da fakultet sam po sebi zahtijeva puno rada i ne može se završiti u roku bez dobrih radnih navika. To ne znači, kaže, da su studenti koji završavaju fakultet u roku stalno prikovani za stolicu i knjigu, već jednostavno da su jako disciplinovani i da na vrijeme izvršavaju svoje obaveze.
U razgovoru nismo mogli da se ne dotaknemo i problema sa kojima se ovaj fakultet susreće.
Spisak problema sa kojima se suočava ETF je podugačak, kaže, ali svima im je uzrok odliv mozgova i nedostatak radnog kadra – profesora i asistenata.
"Plate asistenata koji jednog dana treba da doktoriraju i postanu profesori su jako male u odnosu na novac koji mogu zaraditi radeći privatno, a posebno su razlike ogromne kada je riječ o radu u inostranim kompanijama. Povećenje plata bi sigurno podstaklo mlade da grade akademsku karijeru i doprinesu da naša država zasigurno bolje funkcioniše. Ne smijemo dozvoliti da sav teret padne na jednog ili dva profesora koji ponajviše rade taj posao iz ljubavi, ne iz nekog ličnog interesa. Sa druge strane, podsticaj mladima na ovom fakultetu postoji u vidu stipendija, uglavnom su to gradske stipendije za deficitarna zanimanja koje npr. za teritoriju grada Banja Luka iznose 2500 KM na godišnjem nivou za studente koji redovno upisuju višu godinu i mislim da su to najveća primanja na nivou cijele RS u poređenju sa drugim opštinama. Međutim, i taj podsticaj nadležnih institucija je mali spram onoga što nude pojedine kompanije i zauzvrat ugovorom traže da se pojedinac dugoročno veže za rad u toj kompaniji. Istina je da naši najbolji stručnjaci uglavnom upisuju postdiplomske studije na inostranim fakultetima i uglavnom se ne vraćaju u RS. To je tužno i zaista mislim da je krajnje vrijeme da se nađe način da se tome stane u kraj. Pokazali smo koliko vrijedimo kao fakultet i plasirali se tamo gdje nam je zaista i mjesto prema znanju, mislim da je red da i država i grad stanu iza, slobodno mogu reći jer je to i višestruko puta dokazano, najboljeg fakulteta na Univerzitetu u Banjoj Luci i Republici Srpskoj”, iskren je Aleksandar, koji se ovom prilikom zahvalio svim profesorima na velikom ličnom angažmanu i znanju koje im prenose, ali i činjenice da su to prije svega dobri ljudi koji su uvijek raspoloženi za pomoć studentu koji ima želju da nauči nešto novo.
Neka imena je ipak posebno izdvojio: “Posebnu zahvalnost dugujemo asistentu Dušanu Bajoviću, koji je spremao takmičare iz oblasti Matematike 1 i svojom požrtvovanošću i zalaganjem uveliko dao doprinos mom individualnom plasmanu, kao i ekipnom plasmanu ekipe našeg fakulteta odmah iz beogradskog ETF-a. Profesor Bajović je krajem 2018. godine odlučio da nam se maksimalno posveti i dobrovoljno, bez ikakve naknade, spremao tim svake sedmice po par časova. U ime svih takmičara se zahvaljujem svim profesorima koji su nas spremali za ovo takmičenje i posebno mentoru prof. dr Draženu Brđaninu, koji je već 19 godina predvodnik naših takmičara u znanju”.
Na kraju razgovora, nismo mogli da ne upitamo ovog zaljubljenika u matematiku, planira li se i on pridružiti koloni mladih ljudi koji napuštaju BiH.
Rekao nam je da ne može garantovati ni odlazak, ni ostanak.
Ipak, siguran je da, ukoliko bude imao pristojne uslove za rad i napredak, ne želi da napušta zemlju.