Kantonalni sud u Sarajevu donio je pravosnažnu presudu kojom je utvrđena diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika. Odluka se odnosi na javni istup tadašnje zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo Samre Ćosović-Hajdarević povodom najave prve Bh. povorke ponosa 2019. godine.
U objavi na Facebooku iznijela je stavove koje je sud ocijenio kao poziv na segregaciju, izolaciju i diskriminaciju LGBT osoba. U statusu je napisala:
“Svako ima pravo na život kakav želi, tako isto imamo i mi svoje pravo da biramo s kim želimo da živimo. Želim da se ovakvi ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva. Neka idu negdje drugo i prave sebi grad, državu, zakone i svoja prava koja im niko neće osporavati. Ali ovdje ne”
Sarajevski otvoreni centar, organizacija koja se bavi unapređenjem prava LGBTI osoba i žena, pokrenuo je postupak tvrdeći da je riječ o javnom govoru koji diskriminiše i potiče mržnju. Opštinski sud u Sarajevu je 2022. godine donio prvostepenu presudu, nakon čega je tužena uložila žalbu, ali je drugostepeni sud odbio kao neosnovanu.
Prema konačnoj odluci, Ćosović-Hajdarević je obavezna da objavi presudu u dva dnevna lista i snosi troškove postupka. Ovaj slučaj predstavlja važan presedan u zaštiti ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, jer je sud po prvi put eksplicitno potvrdio da su seksualna orijentacija, rodni identitet i spolne karakteristike stvarni i primjenjivi osnovi zaštite od diskriminacije. Iako su ovi osnovi uvršteni u Zakon o zabrani diskriminacije još 2009. godine, tek sada je donesena prva pravosnažna presuda koja ih jasno potvrđuje.
Amil Brković, koordinator programa u Sarajevskom otvorenom centru, za BUKU govori o ovoj pravosnažnoj presude koja se tiče zaštite LGBTI prava u BiH:
Šta ova pravosnažna presuda konkretno znači za zaštitu LGBTI prava u BiH?
Ova presuda je potvrda da Zakon o zabrani diskriminacije BiH nije mrtvo slovo koje samo na papiru prepoznaje i štiti LGBTI osobe u BiH. Naprotiv, presuda potvrđuje da svako ko vrši diskriminaciju LGBTI osoba u BiH može biti odgovoran/a za takvo postupanje pred domaćim sudovima.
Kako očekujete da će ova odluka uticati na ponašanje političara i javnih ličnosti u javnom prostoru?
Presuda predstavlja svojevrsno upozorenje političarima/kama i javnim ličnostima da javni prostor ni na koji način i ni pod kojim uvjetom ne smije biti kontaminiran diseminiranjem govora mržnje prema LGBTI osobama u BiH. U tom smislu, svaki ozbiljan/a i odgovoran/a političar/ka u BiH koji se možda i osobno slaže s tuženom će prije nego potencijalno krene širiti govor mržnje razmisliti da li je spreman/a i na moguću odgovornost pred sudovima.
Sud je izjavu okarakterisao kao govor mržnje. Koliko je teško u praksi dokazati govor mržnje pred sudovima u BiH?
Govor mržnje per se nije eksplicitno prepoznat Zakonom o zabrani diskriminacije BiH. Međutim, pojedini oblici diskriminacije poput “uznemiravanja” i “podsticanja na diskriminaciju” prema shvatanju domaćih sudova predstavljaju govor mržnje u građanskom a ne krivičnopravnom smislu. Kada je riječ o dokazivanja, sukladno članu 15. Zakona o zabrani diskriminacije BiH – kada tužitelj učini vjerovatnim da je došlo do diskriminacije, teret dokazivanja da nije došlo do diskriminacije leži na tuženoj strani.
Da li očekujete da će ova presuda otvoriti vrata većem broju tužbi zbog diskriminacije?
SOC se nada kako će ova presuda biti uzor drugim ljudskopravaškim organizacijama ali i pojedinicima/kama da koriste ovlaštenja koja ima je dao Zakon o zabrani diskriminacije BiH.
Koliko su građani u BiH svjesni svojih prava kada je riječ o zaštiti od diskriminacije?
Prema istraživanju Misije OSCE u BiH, opće građanstvo u BiH (uzorak od 1001 osobe) je reklo:
da tek 36% osoba zna da postoji Zakon o zabrani diskriminacije BiH,
da je samo 43% osoba preduzelo dalje korake nakon što je doživilo diskriminaciju.
Kad je riječ o LGBTI osobama, prema istraživanju SOC od ukupno 401 anketirane LGBTI osobe, 48.13% je izjavilo da je doživilo diskriminaciju u BiH i to najčešće sljedeće oblike diskriminacije:
uznemiravanje 43.83%,
seksualno uznemiravanje 18.51%.
Diskriminacija prema LGBTI osobama se prema odgovorima anketiranih najviše dešava u školi, u ugostiteljskom objektu/prodavnici, unutar same LGBTI zajednice, na fakultetu, na radnom mjestu, u zdravstvenim ustanovama. Čak 90.63% anketiranih je reklo da nije prijavilo diskriminaciju, a kao razloge navode nepovjerenje u službene osobe, strah od outiranja, strah reakcije od porodice, nedostatak informacija i sl.
Koji su sljedeći koraci u borbi protiv diskriminacije LGBTI osoba nakon ove presude?
SOC u narednom periodu planira raditi na edukacijama pravosuđa na temu diskriminacije, osvještavanju same LGBTI zajednice o pravima koja imaju po Zakonu o zabrani diskriminacije BiH i vođenju ostalih strateških parnica u ovoj temi. Ova presuda nam svakako služi kao dobar orijentir za sve predmete koje također vodimo na sudovima u BiH kao i one koje planiramo pokrenuti.