Dok se obećava otvaranje novih vrtića u Banjaluci kako bi se riješio gorući problem uključivanja djece u predškolsko obrazovanje i vaspitanje, Centru za predškolsko vaspitanje smanjuje se budžet.
Problemi radnica i radnika Centra godinama se ignorišu, u proteklih 17 godina ostali su bez dodataka za ogrev, zimnicu, praznike, a sada su u situaciji da rade za minimalac.
“Bizarno je što bi prema nacrtu budžeta grada za 2025. godinu plate mogle biti i manje. Ne bude li promjena u predlogu budžeta u odnosu na nacrt, radnice i radnici naći će se u velikom problemu” – kaže Slađana Mišić, predsjednica sindikata, u razgovoru za BUKU.
Rješenje situacije su pregovarački sto i partnerski odnosi poslodavca, sindikata i grada, napominje ona.
Zahtjevi radnica i radnika su jasni: traže 20% veće plate od onih koje sada imaju.
Skupštinska većina i gradonačelnik nisu uspjeli da postignu dogovor, svako je imao svoje prioritete, a u toj njihovoj trci i u tim njihovim bitkama se zanemarilo obrazovanje djece, kaže naša sagovornica.
“Predškolsko vaspitanje i obrazovanje je prva stepenica, i mislim da tu treba posebno biti pažljiv. Treba pratiti kontinuirano šta se dešava u pocesu vaspitanja i obrazovanja, pored svih drugih usluga koje pružamo poput cjelodnevnog boravka, obroka, brige, podrške. Svjedoci smo da godinama nema dovoljno kapaciteta za smještaj te djece, a sa druge strane znamo kako se mijenja stil života. Kako se mijenjaju troškovi, kako se povećavaju troškovi života, tako roditelji trče da obezbijede egzistenciju” – kaže Mišić.
Pored toga što nema dovoljnih kapaciteta, zanemarila se i potreba vaspitno-obrazovnog kadra koji radi u centru, opominje naša sagovornica. Rješenje situacije su pregovarački sto i partnerski odnosi, kaže ona.
“Nas su iz grada uvažili u smislu da su nas pozvali na dva pregovaračka sastanka, a pozvao nas je i direktor ustanove, jer naš posebni kolektivni ugovor potpisuju tripartitno osnivač, poslodavac i sindikalna organizacija. S ove druge dve strane imala sam mogućnost pregovora i mi smo organizovali početne pregovore vezano za neke naše zahtjeve, neka smo obećanja i dobili. Ipak, kako rebalans nije izglasan, kako je budžet još u nacrtu, svi su primijetili u gradu, sva druga područja, sve druge grane, da će nedostajati finansijskih sredstava” – kaže Mišić u razgovoru za BUKA magazin.
Uporede li se obećanja vlasti sa nacrtom budžeta grada, primijetno je da ispunjenja zahtjeva neće biti u skorije vrijeme, kaže naša sagovornica. Da bi se riješio problem smještaja djece u vaspitno-obrazovne ustanove i problem finansiranja radnica i radnika, usvojeni budžet Centra za predškolsko vaspitanje mora biti mnogo veći.
“Moje kolege i ja smo u ranijem periodu bili saradljivi u smislu da smo bili svjesni da 17 godina unazad nismo imali potpisan kolektivni ugovor i da je administracija u gradu pokazala dobru želju da ga potpišemo, da sastavimo novi i to se desilo pred kraj 2023. godine. Mi smo 30. januara 2024. godine potpisali čak neke izmene i dopune tog posebno kolektivnog ugovora po kojim u skladu sa odredbama smo se svi ponašali, sve tri strane. No, desilo se to da smo mi tada nekako prećutno pristali na male iznose, povećanje od 50 do 100 KM. Ovog puta smo shvatili da smo dali dovoljno vremena, da smo dovoljno dugo bili empatični i zatražili smo sada povećanje naših plata u procentu” – kaže Mišić.
Plata radnica Centra za predškolsko vaspitanje je sada 40 KM veća minimalca za visoku stručnu spremu koju su vaspitačice od prije nekoliko godina dužne imati da bi bile kvalifikovane za posao vaspitanja i obrazovanja, priča naša sagovornica. Drugi problem su prekobrojne grupe s kojima rade.
“Mi ne možemo da preživimo sa tom platom, pogotovo što naši radnici imaju još jednu otežavajuću okolnost, da se bave vaspitno obrazovnim radom. Situacija u društvu je takva da svi žele da nam ljudi ne odlaze iz države, da želimo da nam se djeca rađaju, a mi smo u sitauciji da naši radnici ne mogu da upišu svoju djecu u naše vrtiće. Mi smo zatražili od osnivača da se izmijeni pravilnik o upisu djece u vrtiće, i prijedlog sindikata je bio da to bude startnih pet bodova kako bi se izdvojili radnici vrtića, ali to je više puta vraćeno, nije prihvaćeno. Mlade majke koje rade u centru su zaista u jednom nezavidnom položaju. Ako vi primate platu 1300 maraka, a djetetu plaćate privatni vrtić od 600, 800 ili 1000, onda je ta matematika vrlo jednostavna” – kaže Mišić u razgovoru za BUKA magazin.
U odnosu na normative propisane zakonom u predškolskom vaspitanju i obrazovanju, osnivač ima pravo da doda 20% po grupi na brojnost djece, pojašnjava naša sagovornica. To znači da jedan vaspitač koji radi za minimalac nema ono stvarno brojno stanje koje je propisano zakonom, nego ima 20% više upisanih. Pored toga, postoji problem sa upisom djece s poteškoćama u razvoju. Pomenuta djeca se zbog zakona o inkluziji i pravilnicima o inkluziji uključuju u redovne grupe, što je još jedan dodatno otežavajući momenat za rad vaspitačica, zaključuje naša sagovornica.