U Bosni i Hercegovini tokom 2024. godine identifikovano je ukupno 37 žrtava trgovine ljudima, od kojih su čak 25 bili maloljetnici. Podaci su navedeni u Izvještaju Ministarstva sigurnosti BiH o stanju u oblasti borbe protiv trgovine ljudima i sprovođenju Strategije suprotstavljanja ovom fenomenu, koji je usvojio Savjet ministara.
Prema izvještaju, među žrtvama je bilo 21 muškarac i 16 žena, a većina žrtava dolazi iz Bosne i Hercegovine – ukupno 24. Ostalih 13 su strani državljani, i to osam iz Turske, po jedan iz Rusije, Hrvatske i Njemačke, te dvije osobe iz Avganistana.
“Od ukupnog broja žrtava, 12 je bilo punoljetno, dok je 25 žrtava bilo maloljetno. Najzastupljeniji oblik eksploatacije je bilo prosjačenje, sa 12 registrovanih slučajeva. Osam žrtava je korišteno za radnu eksploataciju, dok je šest bilo seksualno iskorištavano”, navedeno je u dokumentu.
Posebno zabrinjava podatak da je čak 67 odsto identifikovanih žrtava bilo maloljetno, što ukazuje na sve veću ranjivost djece u Bosni i Hercegovini. Trgovci ljudima sve češće iskorištavaju siromaštvo, socijalnu zapuštenost i pravnu nesigurnost kako bi došli do novih žrtava, koje nerijetko završavaju na ulicama, u zatvorenim prostorima ili u prekograničnom kriminalu.
Žrtve su najčešće identifikovane u urbanim sredinama, ali i na lokacijama gdje se okupljaju ranjive grupe poput migranata i djece bez roditeljskog staranja.
U sigurnim kućama tokom prošle godine zbrinute su 24 žrtve trgovine ljudima, što pokazuje da sistem zaštite ipak funkcioniše, ali da su kapaciteti i dalje ograničeni. Nadležni ističu da su potrebne dodatne obuke za policiju, centre za socijalni rad, obrazovne ustanove i nevladine organizacije kako bi se žrtve što prije prepoznale i adekvatno zaštitile.
Bosna i Hercegovina je i dalje zemlja porijekla, tranzita i djelimično destinacija za trgovinu ljudima. Pojava stranih žrtava, naročito državljana Turske, ukazuje na širenje međunarodnih mreža koje djeluju kroz i unutar BiH.
Uprkos donekle poboljšanoj identifikaciji žrtava, organizacije koje se bave ovom temom upozoravaju da broj otkrivenih slučajeva i dalje ne odražava stvarni obim problema. Mnogi slučajevi ostaju neprijavljeni, a žrtve nevidljive – posebno kada su u pitanju djeca i osobe u neregularnom statusu.
Iako postoje mehanizmi za pomoć i zaštitu, neophodno je dodatno ojačati međuinstitucionalnu saradnju, osigurati trajnu finansijsku podršku sigurnim kućama i uvesti dugoročne programe rehabilitacije i reintegracije žrtava.
Jer iza svake brojke stoji ljudska sudbina – često prekinuto djetinjstvo, zloupotrijebljeno povjerenje i godinama narušeno mentalno zdravlje.