Već 30 godina živimo u nenormalnim okolnostima, a upravo u takvim okolnostima čovjek ne može da se ponaša normalno, on u jednom momentu ne može više, jer ima ograničene mentalne i emocionalne kapacitete, kazala je Sonja Stančić, psiholog iz Banjaluke kometarišući današnji maskar u Sanskom Mostu.
Naime, kako je ona kazala, mi se stalno vrtimo oko pojedinaca, oko nekih interesnih grupa, odnosno stalno potenciramo neke grupacije ljudi ili pojedince, međutim imamo zaista veliki problem na cijelom Balkanu mentalnog zdravlja nacije, kojim se niko ne bavi zadnjih 30 godina, od rata pa na ovamo.
“Mi nikada nismo zaliječili te rane, nego smo nastavili da ih produbljujemo. Odnosno, ne radi se na mentalnom zdravlju, to se stihijski pušta. Problem je što se, nijedan sistem, ni državno uređenje, ni zdravstveni sistem, ni pedagoški sistem, se ne bave mentalnim stanjem nacije, ne bave se mentalnim stanjem djeteta. Znam da će mnogi reći, mnoge institucije imaju razne protokole, imaju razne dokumente, ali to je sve mrtvo slovo na papiru i apsolutno ništa se ne sprovodi. Ja ću sad ponoviti ono što ponavljam svaki put, ništa se nije uradilo u odnosu na prošli put. Imali smo Ribnikar kao možda najveću javnu tragediju o kojoj se pričalo medijski jako dugo i na osnovu toga nismo napravili ništa da bismo možda preduprijedili ili vidjeli ovakve slučajeve”, kazala je Stančićeva.
Kako je kazala, ponovo će se reći da je to izolovan incident, da se slučajno desilo, da se to dešavalo svagdje pa se desilo i ovdje, naći ćemo neki porodični problem kod tog čovjeka koji je bio okidač ili neki drugi problem kao što sad već nalazimo.
“Ali nije zaista tu fokus. Fokus je da ovo što se desilo, se dešava stalno u manjoj ili većoj mjeri i u školama: i djeca prema djeci, i roditelji prema djeci, i muškarci prema ženama. Mi živimo u nasilnom društvu i njegujemo nasilne obrazice ponašanja, i onda čovjek kad ima problem, on misli da jedino nasilje rješava taj problem”, kazala je Stančićeva.
Mnogi ljudi na društvenim mrežama na ovaj ili onaj način pokušavaju da opravdaju današnje ubistvo, međutim Stančićeva navodi da se oni emocionalno identifikuju sa njim.
“Ljudi koji opravdavaju postupak ovog čovjeka su se identifikovali sa njim zato što značajan broj tih ljudi želi ili ima potrebu da reaguje prema nekom drugom, ali nije u kapacitetu da to uradi, te onda kada imamo nekog ko je to uradio oni se emocionalno identifikuju sa takvom osobom. Oni na taj način pokušavaju da riješe svoj problem, da na neki način spuste tenziju, da bi zadovoljili sebe”, kazala je Stančićeva.
Kako je dodala, to nije ništa neobičajeno.
“Komentarisanja na društvenim mrežama naravno to pojačavaju, jer ono što ne možemo da uradimo u stvarnosti, možemo na društvenim mrežama. To je to neka virtuelna realnost za oslobođanje od naše emocionalne napetosti i nekih negativnih mentalnih prijedloga. Tako da meni nije neuobičajeno da se identifikuju, pogotovo kad se radi o radnom pravu ili uskraćivanju na radnom pravu, uskraćivanju na život, ili kad se radi o situaciji hijerarhije gdje imamo podređenog i nadređenog, pa su nadređeni tamo neki uskratili jednom običnom čovjeku domaru njegova prava”, kazala je Staničićeva.
Kako je dodala, ljudi će mu dati alibi za njegove postupke, jer bi i oni možda nešto slično učinili, ali ne mogu.
“Upravo tu nastaje problem mentalnog stanja nacije, jer mi u tim komentarima podrške imamo potencijalne ljude koje su mentalno bolesni, i imaju mentalne probleme koji bi mogli završiti povređivanjem druge osobe”, kazala je Stančićeva, dodajući da se ne zna koliki je zaista broj tih ljudi koji imaju ozbiljne mentalne poteškoće, a nalaze se u radnom okruženju.
Kako je dodala, nemamo kapacitete, jer nismo postavili prave ljude na pravo mjesto.
“Da smo postavili prave ljude na prava mjesta oni bi znali kako da ne dođe do ovog, jer mi suštinski nemamo stručan i pravi kadar na mjestima kojima su nam zaista potrebni”, zaključuje Stančićeva.