Od odluka koje je donio na današnjoj sjednici Ustavni sud izdvaja i odluku broj U-67/23 kojom nije prihvaćena inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 208a. i 208b. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Razmatrajući ustavnost navedenih članova kojima su kleveta i iznošenje ličnih i porodičnih prilika određene kao krivična djela za koja je propisana novčana kazna, Ustavni sud je ocijenio da osporene odredbe nisu u suprotnosti sa ustavnim načelom vladavine prava. Po ocjeni Suda, naime, krivičnopravna odgovornost za osporena krivična djela ne može se dovoditi u vezu sa građanskopravnom odgovornošću za klevetu iz Zakona o zaštiti od klevete, s obzirom na to da se radi o dva potpuno različita oblika pravne odgovornosti i da propisivanje oba vida zaštite predstavlja pitanje zakonodavne politike u ostvarivanju zaštite osnovnih prava i sloboda čovjeka. Pored toga, osporene odredbe imaju nivo preciznosti koji dozvoljava da se u razumnoj mjeri mogu predvidjeti ponašanja i posljedice ponašanja koja su inkriminisana.
Takođe, u pogledu tvrdnje da je zakonodavac osporenim propisivanjem ograničio slobodu izražavanja iz člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Ustavni sud je ocijenio da sloboda izražavanja nije apsolutno pravo i da je miješanje u pravo na slobodu izražavanja moguće u skladu sa stavom 2. člana 10. Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, miješanje u pravo na slobodu izražavanja propisano je na osnovu Zakona, temeljem ustavnog ovlašćenja zakonodavca. Sud je ocijenio da je miješanje u pravo na slobodu izražavanja usmjereno ostvarenju legitimnog cilja, jer se osporenim odredbama štite pravo na ljudsko dostojanstvo, čovjekovu privatnosti i lični i porodični život iz člana 13. Ustava, te da ova prava predstaljaju interakciju janopravnih i privatnopravnih elemenata, budući da se radi o pravom zaštićenim ličnim dobrima, ali i etičkim vrijednostima koje imaju važnost za jedno demokratsko društvo i koje su inkorporisane u ovu ustavnu normu. Takođe, Sud je cijenio da osporeno propisivanje samo po sebi nije dovoljno da se može zaključiti da je takvo miješanje u pravo na slobodu izražavanja neproporcionalno legitimnom cilju koji se želi ostvariti. U vezi s tim, Sud je imao u vidu prirodu i visinu zaprijećenih sankcija, jer se radi isključivo o novčanim kaznama za navedena krivična djela čija je visina precizno određena i to na razumnom nivou, pogotovo kad se ima u vidu opšti minimum i kasimum novčane zazne predviđen Krivičnim zakonikom Republike Srpske.