Ustavni sud BiH donio je odluku o zahtjevu Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu kompatibilnosti (člana 8. st. 2, 3, 4, 5. i 6, člana 8.a i člana 32. stav 3. tačka d )Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine sa članovima I/2, II/3.m) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s pravom na slobodu kretanja i prebivališta, i utvrdio da su osporene odredbe u skladu sa članovima I/2, II/3.m) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s pravom na slobodu kretanja i prebivališta, saznaje BUKA
Osporeni članovi Zakona odnose se na dokazivanje osnova za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju. Zakonom, koji je na snazi od 2015. prilikom prijave prebivališta, potrebno je nadležnim organima dostaviti:
a) dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanje;
b) ovjeren ugovor o zakupu ili ovjeren ugovor o podstanarskom odnosu uz ovjeren dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stanodavca;
c) potvrda da se pred nadležnim organom vodi spor o vlasništvu, odnosno da je pokrenut postupak legalizacije ili uknjižavanja objekta, stana ili kuće na adresi na kojoj se prijavljuje prebivalište.
Kao jedan od dokaza uzima se i ovjerena izjava stanodavca iz koje je vidljivo da stanodavac ispunjava uslove propisane tač. a), b) i c) iz prethodnog stava ovog člana i da daje pristanak da određeno lice bude prijavljeno na njegovoj adresi stanovanja.
Lice koje nema mjesto i adresu stanovanja, niti sredstava kojim bi moglo namiriti potrebu stanovanja (beskućnik) nadležni organ socijalnog staranja može omogućiti da prijavi prebivalište na adresi ustanove socijalnog staranja, a u tom slučaju beskućnik je dužan da nadležnom organu i ustanovi socijalnog staranja dostavi adresu za kontakt, koja može biti kod fizičkog ili pravnog lica uz njihovu saglasnost.
Građanin je dužan da nadležnom organu prijavi svoje prebivalište u roku od 15 dana od dana nastanjenja na adresi na kojoj prijavljuje prebivalište.
Komšić je u zahtjevu za ocjenu kompatibilnosti članova Zakona sa Ustavom osporio i član 8a u kojem stoji da su “nadležni organi dužni da, u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona, za svakog državljanina sa evidentiranim prebivalištem izvrše provjeru ispunjenosti uslova iz člana 8. st. 2. 3. i 4.
Dokazi se mogu prikupljati elektronskim putem uz korišćenje digitalno potpisanih podataka kod organa nadležnih za vođenje evidencija u kojima se nalaze relevantni podaci.”
Komšić je ranije kazao kako je ovaj član izuzetno sporan jer bi njegovom primjenom stotine hiljada građana moglo ostati bez prebivališta.
“Petogodišnjom primjenom spornih odredbi Zakona o prebivalištu i boravištu Bosne i Hercegovine, došlo se do saznanja da bi veliki broj građana, čiji broj se može mjeriti stotinama hiljada, izgubio ranije stečeno pravo na prebivalište, a time i svoj pravni subjektivitet unutar pravnog sistema Bosne i Hercegovine, što je nedopustivo” kazao je ranije Komšić.
On je tada upozorio da imovinski status ne može biti relevantan za sticanje prava na prebivalište. Ipak, Ustavni sud BiH u svom obrazloženju smatra da su osporeni članovi Zakona u skladu sa Ustavom jer je “jasno reguliran širok spektar dokaza koji su razumni i objektivni za prijavu prebivališta, koji su propisani u javnom interesu i imaju legitiman cilj, kao i „dodatnih“ dokaza u postupku provjere prijavljenih državljana s evidentiranim prebivalištem, a što je obaveza nadležnog organa, te se jednako primjenjuju na sve građane Bosne i Hercegovine.”
Danas smo pokušali dobiti komentar člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, ali iz njegovog kabineta nam je rečeno da on ne komentariše odluke sudova.
Za sada nije poznato da li je nakon usvajanja zakona došlo do odluka upravnih organa o oduzimanju prava na prebivalište.