Ako se na svjetskom nivou ne smanji trend emisije CO2, u narednom periodu svi će se morati navikavati na novonastale klimatske uslove.
Istakli su ovo naši sagovornici povodom Svjetskog dana klimatskih promjena, koji se obilježava 4. novembra.
Goran Trbić, profesor klimatologije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, kaže da ove godine, kao i ranijih, govorimo o ekstremima – poplavama, sušama i toplotnim talasima, koji su u veoma bliskoj vezi sa klimatskim promjenama.
“Bitno je da se ovakvi datumi obilježavaju i da se ukaže na te probleme, ali i na moguće rješenje. Za par dana je Konferencija UN o klimatskim promjenama u Azerbejdžanu, gdje će se možda doći do novih rješenja, te će se vidjeti kakvi su rezultati Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama. Očekuje se da ćemo imati neki napredak, u smislu globalnog dogovora o klimatskim promjenama i da će se doći do nekih konkretnijih rješenja, u smislu finansiranja i prilagođivanja na klimatske promjene”, istakao je Grbić, te dodao da je globalni trend emisija CO2, pa je i kod nas izraženo povećanje temperature i ekstrema.
“Nažalost, i dalje se takve promjene mogu očekivati kod nas. Tek kod zaustavljanja globalne emisije CO2 možemo očekivati stabilizaciju klime, u smislu vraćanja u okvire kakva je bila prije dvije-tri decenije. Ipak, još uvijek je CO2 u porastu, temperatura raste, pogotovo na sjevernoj hemisferi, a naš region, tj. region jugoistočne Evrope, najviše je ugrožen klimatskim promjenama”, naglasio je Grbić.
Navodi da je potrebno da se napravi dogovor na svjetskom nivou o globalnom smanjivanju CO2.
“Samo to je put za stabilizaciju klimatskog sistema. Bez smanjivanja CO2 možemo govoriti samo o prilagođavanju na novonastale klimatske uslove”, zaključuje on.
I Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu, za “Nezavisne”, kaže da su klimatske promjene stvarne, a klimatska kriza se već dešava kod nas i u svijetu.
“Zadnje ljeto je bilo najtoplije u istoriji mjerenja planete Zemlje i mnoge promjene se već dešavaju u našoj okolini, samo je pitanje koliko smo toga svjesni kao društvo i kako ćemo reagovati da bismo se prilagodili našoj okolini i aktivno doprinijeli da se mnoge posljedice izbjegnu. Klimatske promjene se manifestuju na mnoge načine, a kod nas u vidu poplava, požara, smanjenjem biodiverziteta, a najviše u izumiranju autohtonih vrsta, ali, što je i najvažnije, i gubitkom mnogih ljudskih života. Imamo primjere da se svake godine suočavamo sa požarima širom države, a mi i dalje nemamo dobar sistem i opremu kako bismo to spriječili”, ističe Topić.
Kako kaže, mnoga šumska zemljišta se nekontrolisano sijeku, a kada nastupe poplave, tada nastaju veće posljedice.
“Mnogi projekti rudnika i kamenoloma su se desili ili se planiraju desiti, a upravo uz neadekvatnu kontrolu i procjene uticaja na životnu sredinu doprinose tome da šteta bude mnogo veća, i u ljudskim životima. Moramo postrožiti naše standarde i uključiti se u očuvanje svakog izvora doslovno, a kako ne bismo ‘posjekli sebi granu na kojoj sjedimo'”, naglašava Topić i dodaje da je posljednji slučaj poplava bio početkom oktobra, ali da takvih situacija ima širom planete, te naveo primjer Španije.
“Samo je pitanje kako ćemo ih minimizirati i kako ćemo biti spremni odgovoriti na njih. Zato je neophodno da se ulaže u očuvanje prirode i prostora u kojem živimo i da cijenimo prirodne resurse koji nam život znače, a ne da se teži ekonomskom rastu na štetu visokovrijednih područja”, kazao je Topić.
I mnogi proticaji rijeka su, navodi, već odavno u padu, a tokom posljednjeg ljeta smo bili svjedoci presušivanja mnogih izvora rijeka, kod kojih to ranije nije bio slučaj.
“Naše društvo mora da se usmjeri, da bude svjesno i radi nešto na tom pitanju, a posebno institucije, koje donose odluke, moraju da se okrenu ka očuvanju prirode i kreiranju sistema za ublažavanje mnogih elementarnih nepogoda koje nas pogađaju i odnose ljudske živote. Zato u budućnosti moramo očuvati naše najvažnije oaze, ali i mi moramo mijenjati navike, jer ako se klima mijenja, moramo i mi, ne možemo u ovom periodu živjeti sa istim navikama. Trebamo djelovati lokalno, a stalno misliti globalno, sa malim stvarima početi u svojim ulicama, naseljima, okolini rijeka, planina, a zatim odlučiti da se edukujemo mnogo više o tom lokalitetu i sagledamo šta je to najbolje za nas da bismo opstali na tim prostorima”, zaključuje Topić.