Dodik Bošnjake uporno naziva muslimanima, dok Bakir jasno, između
redova, naglašava kako su Bošnjaci oni koji idu u džamije i poste! Dakle, prema
Dodikovoj i Bakirovoj definiciji to je to, Bošnjak je isto što i vjernik,
praktikant islamske vjeroispovjeti! Izjednačavanje vjere i nacije je historijski
gledano veoma opasan čin, koji može odvesti „jedan narod možda i u nestanak“.
Razumijem da Dodik ima takve ambicije, a počinjem uviđati i koji su to Bakirovi
motivi! Ko god vjeruje, kako u ime Bošnjaka može graditi turski pašaluk, „makar
je ko avlija“, usred Europe, taj ili ima opasnih problema sa psihičkim
zdravljem, ili je u „sukobu interesa“, a zasigurno je da otpočinje procese
veoma štetne po našu budućnost!
U Dodikovom konceptu svijeta nema mjesta za Bošnjake, a
pogotovo ne u okvirima RS-a, kojeg on čeznutljivo vidi u zagrljaju Velike
Srbije. Pri tome se Dodik poziva na pravo srpskog naroda da odlučuje o tome u
okvirima koje države će živjeti. Nije to pravo srpskog naroda sporno, kad vrate
bošnjačko stanovništvo, koje su protjerali silovanjima, torturama, mučenjima,
zatvaranjima i klanjima, na njihova spaljena ognjišta, kad im izgrade njihove spaljene
i sravnjene bogomolje i kulturne objekte, kad barem statistički namire broj
onih, koje su bacili u masovne grobnice, da bi stvorili tu državu koju
otcjepljuju! Tad imaju pravo da referendumski odluče o tome gdje žele živjeti
stanovnici RS-a, ali je pitanje da li bi tada Srbi bili u većini u tom novom,
starom „predratnom“ RS-u!
Nikada mi Dodik nije djelovao kao nacionalno osvješten
lik, već kao mešetar, trgovac, švercer, sitna duša velikih apetita, poput
silnih istih koji čekaju na svoj red, da i oni namire bisage prije odlaska u
suton! On samo priča ono što narod želi čuti, a narod mu je zadojen
nacionalizmom, mržnjom prema svemu drugačijem, bez, što je najgore, uvida da se
nalazi u takvom stanju. Dodik je dakle mešetar koji se prilagođava situaciji,
hrani raju „bajatim lebom“, obećavajući mu „historijsku ulogu“ u ostvarenju
stogodišnjeg srpskog sna o teritorijalnoj materijalizaciji ideološkog koncepta
sadržanog u 4S! Tako se ta raja hrani otpatcima i snovima dok se vojvode guše u
zemaljskim blagodatima!
Historijska razlika između Dodika i Bakira je u tome što
Dodikov narod želi ono što Dodik priča, dok Bakirov narod ne zna šta želi, pa
voljom tog naroda Bake manipulira!
U Bakirovom pak konceptu Bošnjaci, odnosno pravovjerni
muslimani, kojima je on dao certifikat da su „pravi“, treba da se izbore za
svoje pravo, da u sred Europe i u inat toj bahatoj Europi stvaraju onakvu
državu kakvu oni hoće, pa bila to i islamska republika. Dok Dodik pokušava
svijetu skrenuti pozornost na to da smo mi, „radikalni islamski element u srcu
Europe“, koji je „prijetnja vrijednostima zapadne civilizacije“, Bakir mu
zdušno, svojim izjavama i djelovanjem, nabacuje na vole! Što li?
Ovo je situacija slična onoj u kojoj svi znaju da te žena
vara a samo ti sa tim faktom nisi upoznat! Pa tako svi sem nas vide, kako je
Bosnu načelo a potom i razorilo to što je Armija Republike BiH 1993. „očišćena“
od časnih patriota drugih nacija, a čiji primjer je čuvao jedinstvenu,
nedjeljivu, multinacionalnu i multikonfesionalnu BiH! Takav čin je jasno i
nedvosmisleno bio u funkciji dijeljenja Bosne pri kojem bi Bošnjacima pripao
neki „fildžan il avlija“!
Svi sem nas vide da je „prvi predsjednik“ u Dejton otišao
sa državom, da bi se vratio bez nje, da bi nam donio ludačku košulju, koju ćemo
navući i evo nositi više od 25 godina, iako su mu svi njegovi savjetnici
govorili da to ne radi! Svi vide sem nas da je tada odlučeno bez nas, naroda, o
pitanju o kojem se smije i može prema tada važećem Ustavu RBiH odlučivati
isključivo referendumski! Ugasili su Republiku protivustavno, jer nas nisu
pitali! Ko je sebi dao to pravo?
Svi vide, sem nas, da nam se tada izleglo podvaljeno
kukavičije jaje, kao što se izleglo i kada je taj isti „prvi predsjednik“
pokrenuo apelaciju Ustavnom sudu u vezi konstitutivnosti naroda, koja je tek po
toj apelaciji otpočela svoj život „i de jure i de facto“, jer prije toga nije
bila ništa do nacionalistička fantazija! Tada smo izgubili građansku BiH, ali
to vide svi, sem nas! Pitam se da li su svi ti silni voleji posljedica
zasljepljenosti prevelikom željom da i Bošnjaci imaju napokon svoju prčiju ili
su posljedica otplačivanja dugova iz prošlosti!?
Pišem sve to što pišem, kao još mnogi, koje se proglašava
izdajnicima, iz ljubavi prema svom narodu i svojoj domovini, al to svi vide sem
nas ovdje! Vidjet ćemo valjda i mi jednog dana kad progledamo!