Od ukidanja akciza na gorivo neće biti ništa, iako je
prijedlog za ukidanje akciza usvojen na Predstavničkom domu BiH, najavio je to
predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. Njegova stranaka ima četiri od pet delegata u
Domu naroda BiH pa tako može spriječiti donošenje bilo kog zakona. Dodik je
svoje stajalište opravdao juče rekavši da bi se smanjenjem akciza smanjila
razvojna šansa, a da je traženje ukidanja akciza populistička mjera.
Da li Dodik, po zanimanju politikolog, ima pravo kada je u
pitanju ova ekonomska mjera pitamo ekonomiste.
Igor Gavran, ekonomski analitičar, smatra da ni trajno, a
pogotovo privremeno, ukidanje akciza
nije ključni faktor ekonomskog razvoja, tako da ovakva tvrdnja sama po sebi
ne stoji.
“Tačno je da se sredstva prikupljena od akciza mogu
iskoristiti za razvojne svrhe i npr. pomoći bržoj izgradnji autoputeva, ali to
nikako nije jedini mogući izbor sredstava za njihovu izgradnju niti je
dosadašnji model izgradnje finansiranje kreditima jedini mogući. Mnoge države
autoputeve grade vlastitim sredstvima ili putem koncesija i akcize u tome
nemaju presudnu ulogu. Dokaz da ne postoji nikakva garancija bržeg razvoja čak
ni u ovoj uskoj oblasti izgradnje puteva je činjenica da posljednje povećanje akciza koje je upravo pravdano potrebom za
ubrzanom gradnjom puteva nije dalo takve rezultate”, mišljenja je Gavran.
I akcizni i svi drugi poreski prihodi, objašnjava, su
razvojna šansa jedino onda kada ih vlasti na pravi način iskoriste, ali
dosadašnja praksa je uglavnom puna primjera nenamjenskog i neefikasnog trošenja, a ne razvojnog.
“Nasuprot tome, ako se
suspenzijom akciza osiguraju ciljevi ove mjere, a to su smanjenje cijene goriva
i posljedično smanjenje cijena ostalih proizvoda i usluga, to bi bila značajna
šansa za smanjenje troškova poslovanja privrede i života građana. Naravno,
ponovno samo ako se tako i iskoristi. Ako se akcize suspenduju, a trgovci ne
smanje svoje cijene srazmjerno uštedi onda bi budžeti izgubili, a većina
građana ostala prevarena i u takvom scenariju gubitak javnih prihoda ne bi bio
opravdan”, smatra Gavran.
Ekonomski analitičar Draško Aćimović za BUKU kaže da je od
početka priče o ukidanju akciza i smanjenja PDV-a na nultu stopu bio sam poput
izdvojenog svjetionika koji je neprestano govorio da nema ništa od toga i da je to loš i populistički prijedlog.
“Naravno populisti su uvijek bolje prihvaćeni od realista.
Moja pozicija je bila i sada je nepromjenjena da se višak novca koji se prikupio od akciza i PDV-a na osnovu povećanja cijena
usmjeri ciljano na kategorije stanovništva kojima je to neophodno i koji umiru
i oboljevaju ove zime u daleko većem broju nego godinama unazad jer nemaju
novca da se prehrane i kupe lijekove. Naravno to povećava i rashode zdravstvene zaštite i svi
su svjedoci povećanog priliva bolesnih, a ujedno i povećanih gužvi u transportu
što jasno govori ko treba, a ko ne treba novce”, smatra Aćimović.
On podsjeća na stav MMF-a i drugih kreditnih institucija od
prije nekoliko mjeseci da se višak novca
mora usmjeriti ciljano ka socijalnim grupama, a ne prazniti poresku kasu
masovnim i nekontrolisanim odljevom novca i stvarati sve veći jaz između
siromašnih i bogatih.
“Bilo je za očekivati da će vlast reagovati u tom pravcu.
Nažalost čak ni kada su njemački ekonomisti javno iznjeli kritiku na svoj račun
i rekli da im je ukidanje akciza bila
najlošija mjera koja nije dovela do smanjenja cijena naše vlasti i određeni
populisti nastavlili su pričati o toj temi iako su već imali sve dokaze o
pogrešnosti te mjere. Naravno od početka su svi političari znali da se strani
krediti prvi isplaćuju iz UIO koja se puni PDV-om i akcizama i da se
kreditori nikada neće saglasiti na takve mjere, ali su pojedini i dalje pravili
populističke poene na toj priči. Kao rezime teorije koju potenciraju oni koji
nikada nisu zaradili ni vodili ni kiosk sa dva zaposlena, a kamoli ozbiljne
firme, da se posavjetuju sa ljudima poput Ćorluke, Hastora i drugih uspješnih
privrednika pa i onih koji u ova teška vremena vode male radnje i zanate i
obezbjeđuju plate nekome, a ne samo sebi na račun države”, jasan je
Aćimović.
Gavran vjeruje da neki od onih koji se zalažu za suspenziju
akciza to čine iz populističkih poriva, ali motivacija je sasvim nebitna ako se
postigne povoljan ishod za građane i privredu i ako je ovakva mjera korisna.
“Ništa manji populizam nije tvrditi da viši porezi i akcize
predstavljaju razvojnu šansu i korist za građane ako se na takav način ova
sredstva i ne iskoriste. Dakle, ključni
su stvarni efekti jednog ili drugog pristupa i šta će se učiniti sa novcem koji
se prikupi ili uštedi, a manje je važno iz kojih razloga se neko
deklarativno zalaže za pojedina rješenja”, dodaje Gavran.
Za kraj poentira da su visoki porezi odlika bogatih država.
“Mi nismo bogata država nego smo svjetlosnim godinama daleko
od takve. Čim nas vlasti “obogate” neka slobodno povećavaju poreze poslije
toga. A povećanje poreza u siromašnoj zemlji uz opravdanje da će je to učiniti
bogatom jos nije otkriveno u ekonomskoj teoriji”, zaključuje Gavran.
Jasno je da
ukidanje akciza u BiH nema previše efekata na siromašne, ali je pitanje i zašto
će nam akcize od kojih se finansira izgradnja puteva, kada imamo loše puteve,
veliku smrtnost zbog tih loših puteva, bezobrazno malo kilometara autoputa…
Pojednostavljeno od akciza ima novca i za puteve i za pomoć siromašnim, ali on
se troši na neke druge stvari. Između ostalog na kredite. I sa i bez akciza
građani BiH su među najsiromašnijim u Evropi.