Opozicija (lat: oppositio, “suprotstavljenost”, “opreka”) je izraz kojim se u politici označavaju svi pojedinci, grupe i organizacije koje su iz političkih ili ideoloških razloga suprotstavljene pojedincima, grupama i organizacijama koje predstavljaju vlast, odnosno režim u nekoj državi.
Opozicione partije u RS već se poslovično, godinu dana pred izbore ujedine, izađu pred javnost sa „zajedničkom platformom“ i tako ujedinjene prijete (sve)vladajućem SNSD-u, sve do predizborne zore. I to bi, donekle, odgovaralo definiciji opozicije.
A, onda, po pravilu, par dana pred izbore, uvijek negdje zaškripi, ne „usaglase se stavovi“ i slično. Pa se tako u RS opozicija, zapravo, NE SUPROTSTAVI vlasti.
Da je drugačije, primjera radi, prvi čovjek Banjaluke bi već više od godinu dana bio Dragan Čavić. Ali, eto, nije. SDS je imao „prečeg posla i prečeg kandidata“.
Da li će tako biti i ovaj put?
Naime, SDS i PDP su ovih dana, na sastanku u Banjaluci, postigli, kako vele, konačan dogovor da za predstojeće izbore predlože zajedničkog kandidata i za predsjednika Republike Srpske i za člana Predsjedništva BiH.
Podsjećamo, početkom novembra, predsjednici Srpske demokratske stranke (SDS) i Narodne demokratske partije (NDP), Mladen Bosić i Dragan Čavić, postigli su dogovor oko iste stvari – na izborima će imati zajedničke kandidate za predsjednika Republike Srpske i člana Predsjedništva BiH iz RS.
Već tada je Bosić rekao da je na pomolu opozicioni blok za naredne opšte izbore 2014. godine i poručio da sve političke snage koje se zalažu za promjene u Republici Srpskoj imaju prostor u ovom bloku.
Predsjednik NDP-a Dragan Čavić bio je još kuražniji i naglasio je da će opozicija doći na vlast.
“Ubijeđeni smo, i nema nikakve dileme, da će opozicija imati jednog kandidata za predsjednika RS i jednog kandidata za člana Predsjedništva BiH iz RS”, naveo je
Čavić.
Sve ovo sa opozicione tačke gledišta zvuči gotovo idilično i sjano, ali ima uvijek jedno ALI.
Neriješene opozicione jednačine
Naime, SDS, kao lučonoša opozicije, nije odlučio koga će i da li će nekoga iz svojih redova kandidovati za poziciju predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH.
Mladen Bosić je početkom mjeseca rekao kako očekuje da će imena kandidata biti usaglašena kada se konačno vidi ko su sve članovi „opozicionog bloka“. Na kraju mjeseca, prvi čovjek opozicije izjavljuje isto – stranke će objaviti imena kandidata „kad za to dođe vrijeme“.
Očigledan, iz aviona vidljiv problem jeste da opozicija, u ovom trenutku, na čelu sa SDS-om, ujedinjena ili razjedinjena, NEMA imena kandidata, preciznije, imena oponenata koji će izaći na megdan SNSD-ovim pulenima, a pogotovo nema čovjeka koji će se pojaviti i stati na crtu Miloradu Dodiku!
Sve što u ovom trenutku radi SDS, osim potpisivanja koalicija, blokova i partnerstava jeste „tihovanje“, po uzoru na SNSD.
Naime, SNSD ima RTRS, a SDS je u BN televiziji pronašao svoj servis. I šta rade prvi ljudi SDS-a? Konstatuju da je ekonomska situacija u Republici Srpskoj loša, te da, kako kažu, nema prave borbe protiv kriminala i korupcije.
Dakle, ništa konkretno. Čekaju, osluškuju, uljuljkani BN-ovim hvalospijevima da su najjača partija u RS.
Pod legendarnom parolom ”Još je rano”, očekuju zimski san.
Zato i ne čudi Bosićev poziv od prije neki dan u kome više patetično nego konstruktivno veli:”Pozivamo i ostale partije i sve pojedince koji su za promjene i smjenu sadašnje vlasti da nam se pridruže”.
Zna Bosić vrlo dobro da, koliko god pozivao, više manje je pod SDS-ovo stablo stalo sve što stati mora, a još više zna da će njegova odluka u tom savezu biti egzekutivna. Ima li hrabrosti, spremnosti i odlučnosti da se prihvati tog posla, to je pravo pitanje?! Ima li kuraži da kao prvi čovjek najjače opozicione partije za početak predloži konkretne ljude, sa još konkretnijim imenima i prezimenima, koji će, velim, na megdan SNSD-u i Dodiku? I ima li konstruktivne volje da se dogovori sa novopečenim saveznicima oko nekih drugih, njihovih ljudi?
Šamar Premijerke
Da bi odali utisak da nešto rade, SDS se upustio u preispitivanje strukture entitetskog budžeta i popio verbalnu šamarčinu od Premijerke Željke Cvijanović.
Cvijanovićeva je izjavila da SDS ne može da drži predavanje Vladi Srpske o strukturi budžeta i poručila je, pazite sad, “da je apsolutno opravdano vraćanje ranije umanjenih plata policiji i prosvjetnim radnicima, kao i povećanje penzija.“
“Što se tiče Vlade, mi smatramo da je aspsolutno bilo opravdano da se vraćaju ranije umanjene plate policiji i prosvjetnim radnicima i ostalim budžetskim kategorijama, kao i da je apsolutno opravdano povećanje penzija”, rekla je Cvijanovićeva.
Naravno da se mislećem, a nažalost manjinskom dijelu populacije zavrti u glavi od ovakve izjave. Zašto bi SDS ili bilo koja opoziciona partija imala bilo kakve veze sa prvo smanjivanjem, a onda povećavanjem plata i penzija? Zar to nisu jedino i isključivo odluke SNSD-a, preciznije Vlade pod SNSD-ovom palicom? I na kraju, zašto bi SDS, za boga miloga, predlagao smanjivanje ionako mizernih plata i penzija? Naravno da u nekom realnom, normalno ustrojenom svijetu ovakva izjava premijerke može pokrenuti samo salve smijeha. Ali kod nas, ova izjava glogovim kocem pogađa srce opozicije! Jer samo ovdje će narod prenebregnuti zdravorazumsku logiku i iščitati Cvijanovićkinu izjavu – Dragi radnici i penzioneri i ostale budžetlije, SDS vas hoće uništiti, a mi vas, eto, spašavamo.
I nije to čak najveći problem. Problem je što, na ovakvu izjavu Željke Cvijanović, kompletna opozicija ćuti kao zalivena. Snijeg je, šta li, pa nisu došli na posao!?
Ivanićev šlag na torti
Kakva bi to bila priča o opoziciji da nije PDP-a i njenog lidera Mladena Ivanića. Nikada ne treba smetnuti sa uma da je PDP proveo dobrano vremena u vlasti kao koalicioni partner SNSD-u. Nekad bilo, sad se i ne pripovijeda. U međuvremenu, PDP se transformisao, ili bolje reći usitnio u jednu malu, malenu partiju. Shodno tome, u čitavom ovom najnovijem rijunionu, Ivaniću je pripala uloga neke vrste sekretara i koordinatora radnih aktivnosti.
On je „ozbiljno“ shvatio svoj zadak pa je, pazite sad, apelovao da sve stranke u Republici Srpskoj i BiH u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH podrže izmjene i dopune Izbornog zakona, kako bi se stekli uslovi da se dogodine održe opšti izbori.
“Svi oni koji su protiv tog zakona protiv su demokratije i žele anarhiju”, zaključio je „prosvijetljeno“ Ivanić.
Naravno da svi žele izbore i nije đavo da je „želja za izborima“ jedini zadatak trenutnog postojanja PDP-a?
Ali, opet, ako bolje razmislite, i nemaju oni prečih zadataka. Osim vanrednih sjednica na kojima se trude isplatiti apanaže svom „lojalnom“ članstvu, kako ne bi vršilo masovno prelijetanje u SNSD i bar malo spasilo od sramote tragikomičnost postojanja ove interesne organizacije.
Inače, PDP, osim što je samodovoljan u svom postojanju, ima još jednu karakteristiku. Da mjeri i važe. Tako mjeri, premjerava, važe, gleda u kantar, broji, zbraja, oduzima, dodaje. Tako prolaze godine, decenije… Sjetićete se kako čak ni taj opozicioni PDP na lokalnim izborima nikada niti jednim pisanim dokumentom nije podržao Dragana Čavića za gradonačelnika Banjaluke. A, obligatorni papir bi sigurno pomogao da stanovnici najvećeg grada RS, uprkos SDS-ovom protivkandidatu, dobiju, nakon više od 15 godina, gradonačelnika koji nije iz SNSD-a.
Ne zovite Vučića!
Bilo bi dobro za kraj dati par savjeta ujedinjenoj opoziciji. Prvi je – Ne čekajte, nit’ se nadajte, nit’ zovite Vučića. Naime, u RS je preovlađujuća nakaradna i netačna teza, kako će, eto na proljeće, doći Aleksandar Vučić, nekako raskrinkati Dodika, upumpati adrenalin polumrtvoj opoziciji za oktobar i riješiti stvar. E, pa neće! Zapravo, opozicija, na čelu sa SDS-om i BN-televizijom kao nesumnjivim medijskim servisom, treba da se okane Vučića međ’ zapadnim Srbljem i da konačno počne raditi. Od lokalnih opštinskih odbora (ako ih ima), od pripremanja terena i agitacije na terenu, da im se ne bi desile blamaže, poput „slučaja dobojskog PDP-a“, kada je kompletno rukovodstvo prešlo u SNSD.
Elem, Aleksandar Vučić može biti dobar džoker, a ne mora. Može pomoći opoziciji, ali i ne mora. Ono što je sigurno je da neće pomoći Dodiku, ali, na žalost po tu istu opoziciju, neće mu pretjerano odmagati.
I zato, u svjetlu čekanja i „tihovanja“, ne treba koristiti floskule kako će vrijeme pokazati kakva je to nova, najnovija ujedinjena opozicija u RS.
Neće vrijeme pokazati! Pokazaće oni, određivanjem konkretnih ljudi, koji će se boriti za konkretne pozicije, u još konkretnijoj predizbornoj trci, koju je SNSD još ljetos započeo tjeranjem iz braka na državnom nivou SDS-a.
A, šta vidimo – kakva je to trenutno opozicija?
Bez energije, novih i inovativnih ideja, bez alternativnog pogleda na budućnost, potkrijepljenog činjenicama i novim ljudima, ona očekuje da neko drugi uradi njihov posao, po mogućnosti da to budu mediji, jer s njima neće morati dijeliti plijen. Pa gdje su te silne, najavljene tužbe protiv SNSD-a? Gdje su sudski sporovi? Gdje je iznošenje istine u javnost? Šta se čeka?
Opozicija u RS nam poručuje da će biti drugačije, ne dajući nikakve konkretne dokaze za takvu tvrdnju.
Ovakva opozicija se ponaša kao da je ilegalna, iako nema nikakvog razloga za to.
Ako ta i takva opozicija u oktobru 2014. godine ne pobijedi, SNSD (teško je vjerovati da imaju kandidata koji će poraziti pojedinačno Dodika), neće nikada više imati priliku da to uradi. Barem ne ova opozicija sa ovim ljudima. A Dodik i SNSD neće sami otići nigdje.