Jedan poseban i lijep projekt “72 sata bez kompromisa” protekla tri dana spojio je učenice Katoličkog školskog centra “Sveti Franjo” Tuzla i Behram-begove medrese Tuzla koje su zajedno sa svojim profesoricama Midhetom Mumić, Perom Josipović, sestrom Elizabetom Ćosić i Mersom Šabanović – Ibišević bile u službi građana i humanitarnih akcija bez bilo kakvog kompromisa ili očekivanja, nego isključivo u svrhu činjenja dobra za ljude ili svoju zajednicu.
“Sve je započelo u petak. Uređivali smo školsko dvorište, uređivali smo školice za mališane iz osnovne škole, a potom smo uredili cvjetni dio ulaza Katoličkog školskog centra, uredili smo cvjetne oaze. U subotu smo ofarbali i uredili križeve na groblju časnih sestara na Josipovcu, a nakon toga smo otišli u kafić “Zmajevo srce” gdje rade i djeluju osobe s Down sindromom. Družili smo se, pomogli smo u radu kafića i to je bilo jedno posebno lijepo iskustvo. Lijepo nam je i danas sa štićenicima Doma penzionera s kojima pravimo kolačiće, razgovaramo”, kaže nam profesorica Midheta Mumić ističući da je sve donijelo jedno posebno i obostrano zadovoljstvo.
Zanimljivo je kako se na samom početku projekta prijavilo samo petnaestak učenika, ali kako se vrijeme humanitarnih akcija približavalo tako su se i drugi učenici pridruživali. Posebnost volontiranja u Tuzli je svakako suradnja Katoličkog školskog centra i Behram-begove medrese.
“To je jedna međureligijska suradnja koja podrazumijeva da svi zajedno, bez obzira na naše različitosti, jesmo zajedno u službi humanosti”, poručila je profesorica Midheta koja inače u Gimnaziji KŠC-a “Sveti Franjo” predaje predmete Moral i etiku te Sociologiju i Filozofiju, a ujedno je i voditeljica volonterske sekcije u školi.
Profesorica Latinskog jezika, Demokracije i ljudskih prava u Behram-begovoj medresi u Tuzli Mersa Šabanović-Ibišević iskazala je jednu posebnu radost zbog djece koja su željela volontirati 72 sata bez kompromisa. Kaže nam, iako je vikend, i iako njihove učenice tada vrijeme provode sa svojim obiteljima, ipak su se odazvale ovim aktivnostima i svoje vrijeme posvetile ljudima.
“Promatram ih cijelo vrijeme i vidim koliko se one u ovome pronalaze. Drago mi je što to vidim jer znamo koliko je važno dati svoj doprinos u pomaganju onima kojima je pomoć potrebna. Jučer je bilo stvarno posebno i lijepo pomagati djeci s Down sindromom, a i evo divno je ovdje sa penzionerima. Iako su to stari ljudi, oni su stvarno kao djeca”, priča nam profesorica Mersa koja je izrazila nadu da će ovakvih suradnji između Katoličkog školskog centra i Behram-begove medrese biti još više.
“Razne vrste ovakvih aktivnosti su nam potrebne i treba na njima raditi i učiti mlade da volontiraju. Za mlade je ovo jako važno, da svoje slobodno vrijeme, slobodne sate posvete ljudima u potrebi, djeci…”, istaknula je profesorica Šabanović – Ibišević.
Inače, već osam godina u cijeloj Bosni i Hercegovini se provodi volonterski projekt “72 sata bez kompromisa” čiji je cilj darivanje svoje ljubavi za druge, jer nema ništa vrijednije za duh mladih ljudi od beskompromisnog darivanja svoga vremena. Projekt realizira Nadbiskupijski centar za pastoral mladih “Ivan Pavao II., u suradnji sa školama, župama, različitim organizacijama i udrugama koje okupljaju mlade i rade s njima.
Časna sestra Elizabeta Čosić ističe da se mladi itekako osjećaju korisnima i odgovornima radeći na humanitarnim, kreativnim, ekološkim, duhovnim, edukativnim i socijalnim projektima.
“Djeca vole volontirati, vole biti zajedno, vole pomagati, a posebno im je drago kada shvate da su svoje vrijeme podijelili s drugima. Toliko su me obradovali kada sam vidjela s koliko ljubavi pristupaju štićenicima ovdje u Domu penzionera u Tuzli. Djeca su uistinu zahvalna što su mogli volontirati i na ovakav način. Ovo je važno jer ih ispunjava, daje im radost i mir. Na njima se vidi zadovoljstvo, posebno kada se svi zajedno glasno smiju. Predivno je zaista bilo i u kafiću “Zmajevo srce” i tu smo vidjeli da su djeca spremna dati dio sebe. Obogaćuju se i oni kojima smo došli, ali i mi koji dolazimo”, rekla je sestra Elizabeta Ćosić.
Iris Altumbabić iz KŠC “Sveti Franjo” Tuzla kaže da se osjeća veoma lijepo i produktivno.
“Iskreno, jako mi je drago što sam ova tri dana u ovom projektu, ovoj akciji. Ja se stvarno ne susrećem često s ovakvim akcijama i zato mi je drago da smo imali ovakav raznovrstan program. Jako sam se ugodno iznenadila kada sam vidjela kako su osobe s Down sindromom spremne na rad, na ljubav i kako s nekim posebnim emocijama svakome pristupaju. Trebao bi se puno više poticati njihov angažman i podržavati ih. Rado ću se prijaviti i naredne godine”, kaže nam Iris.
Esma Rahmanović, učenica Behram-begove medrese u Tuzli, istaknula je da joj je srce puno.
“Prije svega mi je drago što se imam priliku družiti s djevojkama koje nisu iste vjeroispovijesti kao ja. Lijepo su nas dočekali u KŠC “Sveti Franjo” i odmah se vidjelo koliko smo slični. To mi je najviše ugrijalo srce. Inače sam veoma aktivna kao volonterka, uživam u ovakvim akcijama jer je stvarno lijepo. Meni je volontiranje mnogo pomoglo da razvijem svoje samopouzdanje, učvrstilo me u mojim stavovima. Volim biti aktivna i ova tri dana su uistinu bila takva”, kroz smijeh nam je rekla Esma.
Osma po redu volonterska akcija „72 sata bez kompromisa“, okupila je 1000 mladih volontera iz cijele Bosne i Hercegovine, Novog Travnika , Busovače, Osove, Vareša, Brčkog, Žepča, Fojnice, Tuzle, Sarajeva, Zenice, Bile, Istočnog i Novog Sarajeva, Usore, Prozora, Travnika, Nove Bile, Jelaški, Žabljaka, Visokog, Posavine, Banja Luke, Stoca, Jelaha, Čitluka. Pokazali su svoj volonterski duh i još jednom nas podsjetili na njihovu odlučnost da žele, mogu i trebaju uzeti stvari u svoje ruke.
Mladi ljudi su srce i snaga naše zemlje. Njihovi predanost, entuzijazam i zajedništvo pokazali su koliko im je važno samo dati priliku i uliti povjerenje, a oni su spremni stvarati jedan ljepši i zdraviji ambijent naše svakodnevice.
(BHRT)