Dodatni
problem je što je ilegalno naoružanje često predmet izvršenja krivičnih djela. Tako
je bilo i juče kada je Anel Bećirović u Sarajevu usmrtio svoju bivšu nevječanu
suprugu Emiru Maslan. Da li je oružje iz kojeg je pucao u Emiru bilo nelegalno, biće jasno nakon završenog vještačenja, ali je pištolj koji je uz njega pronađen, u trenutku
okončanja talačke krize tokom koje je prijetio da će se ubiti bio, nelegalan.
„Izvršenim provjerama u
raspoloživim bazama, za vatreno oružje – pištolj, koje je pronađeno kod
osumnjičenog i privremeno oduzeto dana 13.11.2023. godine, utvrđeno je da za
istim nije raspisana potraga, niti je predmetno oružje registrovano po bilo kom
osnovu“, rekla je za Buku Mersiha Novalić iz MUP-a
Kantona Sarajevo.
Najnoviji slučaj femicida
ponovo je aktuelizira problem ilegalnog naoružanja u Bosni i Hercegovini koji
očito vlastima nije prioritet.
„Taj događaj ponovo ukazuje
da mi u BiH imamo problem držanja lako dostupnog ilegalnog oružja. To je ono
što je odavno alarm za institucije da moraju mijenjati prije svega kaznenu
politiku za državnje i upotrebu ilegalnog oružja. I s druge strane da moraju
aktivnije donositi mjere na povećanju nivoa svijesti kod građanja o opasnosti
držanja oružja“, rekao je za Buku Armin Kržalić, profesor Fakulteta za
kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.
Dodaje i da je to posao za izvršnu vlast, dok zakonodavna mora gradi bolji,
mirniji ambijent u kojem bi se građani osjećali sigurnije.
„I u kojem bi se građani oslobodili prvog motiva zbog kojeg drže ilegalno
naoružanje, a to je strah od novog sukoba, nepovjerenje prema institucijama, da
se taj motiv pomakne i da se stvori ambijent da se građani osjećaju sigurno, steknu
povjerenje i oslobode se ilegalnog naoružanja“, govori Kržalić.
Sve se to, dodaje, moglo uraditi prije 10 godina, ali očito da nemamo sluha
ni od strane zakonodavne vlasti tako ni od izvršne.
Dosadašnji napori vlasti da se smanji broj komada ilegalnog oružja su očito
nedovoljni. Kržalić vjeruje da do masovnog predavanja ilegalnog oružja neće
doći bez promjene ambijenta. Akcentira i potrebu za promjenu normativnog
okvira.
„Imali smo inicijativu da se predlože izmjene prema kojima bi se ovo
krivično djelo tretiralo kaznom dugotrajnog zatvora, to bi bila preventivna
mjera da ljudi znaju da ako zloupotrijebe oružje koje drže mogu završiti u
doživotnom zatvoru. Ima prostora i moglo se dosta više uraditi“, dodaje
Kržalić.
Veliki broj komada ilegalnog naoružanja u rukama građana otvara i pitanje –
je li nam oružje prelako dostupno?
„Svakodnevni incidenti sa upotrebom oružja daju potvrdan odgovor na vaše
pitanje“, odgovara profesor FKN-a.
Safet Mušić, stručnjak za sigurnost
za Buku kaže kako su domaće institucije u posljednje vrijeme spoznale da je
problem ilegalnog naoružanja jedan od gorućih problema koji utiče na stanje
opšte sigurnosti.
„S druge strane međunarodne organizacije koje djeluju u BiH, ali i Evropska
unija i Europol su u svojim izvještajima već prepoznali problem nelegalnog
oružja na prostoru čitavog zapadnog Balkana, a time i BiH… Vidimo to i kroz
primjere od posljednjih dešavanja poput obračuna švedske mafije u BiH do toga
da je u Velikoj Britaniji, Italiji, Grčkoj završavalo ilegalno područje sa područja
zapadnog Balkana“, kaže Mušić.
Zabrinjava, dodaje, činjenica da svaka druga kuća u BiH ima bar jedan komad
oružja.
„Od kojih je većina nelegalno oružje. Uglavnom se alarmi pale kada se dese
nesretni slučajevi, to više nisu nesretni slučajevi to su više slučajevi
nasilne upotrebe oružja odnosno korištenje oružja u kriminalne svrhe ili
ubistva motivisana drugim razlozima“, pojašnjava Mušić za Buku.
Zvaničnih podataka o broju ilegalnog naoružanja nema, sve se svodi na
istraživačke podatke.
„Podaci kojima mi u stručnim krugovima raspolažemo kao i zvanične
institucije prema istraživanju UNDP govore da se 750.000 komada ilegalnog
oružja nalazi u rukama građana BiH. Po nekim procjenama taj broj je veći, po
nekim možda i niži, ali koristi se taj broj“, dodao je Mušić.
Borba države protiv posjedovanja i zloupotrebe ilegalnog naoružanja je
slična kao i borba na drugim poljima – najviše posljedično, najmanje preventivno;
najviše populistički i jednokratno, najmanje stručno i sistemski.