U uslovima globalne nestabilnosti, ratova i poremećaja na tržištu energenata i hrane, pitanje robnih rezervi ponovo postaje jedno od ključnih pitanja nacionalne sigurnosti.
Ratovi, geopolitičke napetosti i krize na tržištima pokazuju koliko brzo može doći do prekida u lancima snabdijevanja. Upravo zbog toga većina država razvija sisteme strateških rezervi hrane, energenata i osnovnih životnih namirnica koje mogu osigurati stabilnost tržišta u kriznim situacijama.
Građani Republike Srpske nalaze se u nezavidnoj situaciji jer entitet praktično nema robne rezerve koje bi u kriznim vremenima mogle stabilizovati tržište i osigurati osnovne životne namirnice. Robne rezerve u Srpskoj su godinama urušavane i završile su u stečaju, pa vlast danas nema mehanizam kojim bi reagovala u slučaju nestašica ili naglog rasta cijena. Ekonomisti upozoravaju da bi robne rezerve trebalo da služe za intervencije na tržištu, sprečavanje nestašica i zaštitu domaće proizvodnje, ali da taj sistem u Republici Srpskoj ne funkcioniše, zbog čega su građani dodatno izloženi ekonomskim krizama i poskupljenjima.
Stručnjaci upozoravaju da ozbiljno organizovan sistem robnih rezervi mora biti planiran tako da obezbijedi osnovno snabdijevanje stanovništva u periodu od najmanje 30 do 90 dana u slučaju većih poremećaja, poput ratova, prirodnih katastrofa ili ekonomskih kriza. U takvim situacijama robne rezerve služe kao stabilizacijski mehanizam koji sprečava paniku na tržištu, nagli rast cijena i nestašice osnovnih proizvoda.
Značaj robnih rezervi Republike Srpske u kriznim situacijama
O stvarnom stanju robnih rezervi u Republici Srpskoj, njihovoj ulozi u kriznim situacijama i problemima koji prate funkcionisanje ovog sistema razgovarali smo sa Aleksandrom Savićem, diplomiranim inženjerom logistike.
On upozorava da javnost već duže vrijeme nema jasne i transparentne informacije o robnim rezervama, što dodatno otvara prostor za sumnju i nepovjerenje građana. Prema njegovim riječima, robne rezerve predstavljaju ključni sigurnosni mehanizam svake države, ali samo ukoliko postoji jasno definisan i funkcionalan sistem njihovog planiranja, upravljanja i distribucije.
“Smatram da je javnost veoma loše obaviještena o stvarnom stanju robnih rezervi u Republici Srpskoj. Upravo nedostatak transparentnih informacija stvara dodatnu sumnju i nepovjerenje. Postavlja se opravdano pitanje da li javnost nije dovoljno informisana zato što sistem ne funkcioniše kako bi trebalo ili zato što robne rezerve u stvarnosti praktično ne postoje u mjeri u kojoj bi trebalo da postoje. Ukoliko one zaista postoje, smatram da bi nadležne institucije morale jasno i transparentno iznijeti podatke o njihovom trenutnom stanju”, rekao je za BUKU Savić.
On dodaje da je najveći problem prije svega sistemski.
“Očigledno je da je došlo do ozbiljnog zastoja u čitavom procesu koji obuhvata nabavku, skladištenje, upravljanje i protok robnih rezervi. U javnosti se najčešće mogu pročitati informacije da su robne rezerve bankrotirale, a samim tim i sam pojam njihovog funkcionisanja praktično prestaje da postoji. Kada sistem koji treba da obezbijedi stabilnost u kriznim situacijama prestane da funkcioniše, jasno je da je problem mnogo dublji od pojedinačnih propusta”, pojašnjava Savić i dodaje da je logistika osnova svakog kretanja robe i ljudi.
Uloga logistike u upravljanju robnim rezervama
“Bez dobro organizovanog logističkog sistema kompletan transportni i distributivni proces ostaje prepušten improvizaciji. To dovodi do većih troškova poslovanja, bilo da se radi o finansijskim gubicima, gubitku vremena ili smanjenju povjerenja građana. Na kraju sve to dovodi do neodrživosti sistema. Upravo zbog toga logistika predstavlja ključni element svakog ozbiljno organizovanog sistema robnih rezervi”, ističe Savić.
Napominje da je u ozbiljno organizovanim sistemima taj proces unaprijed definisan.
“Postoje precizni protokoli koji određuju ko donosi odluku o aktiviranju robnih rezervi, u kojim situacijama se one koriste i na koji način se vrši njihova distribucija. Svaki korak je jasno propisan, od procjene krize, preko aktiviranja skladišta, pa sve do transporta i isporuke robe krajnjim korisnicima. Kod nas, međutim, ostaje nejasno da li takav sistem u praksi zaista funkcioniše ili se odluke donose tek onda kada problem već nastane”, napominje naš sagovornik.
On kaže da se u većini razvijenih sistema robne rezerve se planiraju tako da obezbijede snabdijevanje osnovnim životnim namirnicama i energentima u periodu od najmanje 30 do 90 dana u slučaju ozbiljnih poremećaja na tržištu ili kriznih situacija.
“Kod nas se, međutim, postavlja opravdana dilema da li bi postojeće robne rezerve uopšte mogle pokriti i znatno kraći period. Nedostatak transparentnih podataka o količinama, strukturi i stanju robe ostavlja prostor za sumnju i nesigurnost”, kaže Savić.
On smatra da odgovornost prije svega leži na institucijama koje upravljaju ovim sistemom, odnosno na vladi i nadležnim ministarstvima koja kreiraju politiku upravljanja robnim rezervama.
“Upravo te institucije donose odluke o tome šta se nabavlja, u kojim količinama, gdje se skladišti i kako se vrši kontrola. Važnu ulogu imaju i kontrolni mehanizmi poput revizorskih institucija i inspekcijskih službi koje moraju redovno provjeravati stanje rezervi i zakonitost upravljanja. Za uspostavljanje funkcionalnog sistema robnih rezervi potrebna je prije svega odlučnost institucija da ovaj sistem tretiraju kao strateško pitanje. Neophodna je veća transparentnost, uključivanje stručnjaka u upravljanje sistemom, adekvatna logistička podrška, stabilna finansijska sredstva i modernizacija kroz digitalizaciju i jasnu evidenciju robe. Samo na taj način robne rezerve mogu postati ono što bi trebalo da budu, a to je sigurnosni mehanizam koji štiti građane u kriznim situacijama”, zaključuje Savić.
10 ključnih stavki koje se u većini država nalaze u robnim rezervama:
Pšenica i brašno
Kukuruz
Riža
Šećer
Jestivo ulje
Konzervirana hrana
Sol
Gorivo (nafta i dizel)
Medicinske zalihe
Sjemenski materijal i stočna hrana