Slavko Ćodo iz Srebrenice, na istoku BiH, ove godine je platio 85
maraka za metar drva, a da bi se grijao cijelu zimu potrebno mu je, kako
kaže, 10 metara. Ističe da nema novca da drva kupi odjednom, pa ih
nabavlja u fazama, piše Radio Slobodna Evropa.
“Nabaviš metar i po, dva ili tri, pa opet kad skupiš, uštediš,
nabaviš još. Nekad ne ložiš, nego baš samo kad moraš. Štediš. Ovo je baš
za neizdržati. Živimo u šumi, a plaćamo k'o da živimo u velegradu”,
rekao je Ćofo za RSE.
Njegov sugrađanin Šefkat Muharemović se grije na pelet. Prošle godine je potrošio pet tona ovog energenta.
“Ove godine sam kupio tri tone za iste pare koje sam dao prošle
godine za pet tona. A ostatak ćemo namiriti malo ‘drhtanjem’, malo
štednjom i tako”, rekao je Muharemović.
Miralem Begić iz Opštine Doboj Jug, na sjeveru BiH, već mjesecima
čeka na četiri tone peleta, koje mu je proizvođač obećao u februaru po
cijeni od 400 maraka (200 eura) po toni.
“Rečeno mi je da ću u narednih osam do devet mjeseci doći na red.
Međutim, vidim da cijene divljaju i idu preko, čak, 600 maraka (300
eura) po toni”, kazao je.
Begić je kotao na pelet nabavio prije 11 godina. Pored njega ima i
stari kotao na drva i ugalj. Međutim, ni ti energenti nisu jeftini ni
lako dostupni. Naročito ugalj.
“U rudniku Stanari (na sjeveru BiH) je ugalj slabije kalorijske moći,
od 170 do 175 maraka (87 – 90 eura) po toni. Dok on dok dođe ovamo,
nekih 35 km od Stanara, izađe i na 200 maraka (100 eura) po toni. A
cijena uglja iz Banovića, pod uslovom da imaš sreće da ga dobiješ, je
bila još u maju 250 maraka (125 eura) po toni”, kazao je Begić.
Kompletnu priču pročitajte ovdje.