Žene u BiH jako rijetko pokreću sudske postupke da bi zaštitile svoja radnička prava. Prema razgovorima sa pravnicima koji vode centre za besplatnu pravnu pomoć, može se zaključiti da je strah glavni razlog zašto se žene boje pokrenuti sudske postupke da zaštite svoja prava. Za ostvarivanje prava jako su bitni i Centri za besplatno pružanje pravne pomoći, gdje se žene mogu obratiti za pomoć ili pravni savjet, jer mnoge radnice nisu u prilici da plate skupe advokate. Tih Centara širom zemalja ima mnogo, kako u okviru vladinih institucija, tako i u okviru civilnog sektora.
Sabina Mahić i Aida Ćosić iz pravnog tima Centra ženskih prava iz Zenice kaže da je ovaj Centar tokom tekuće godine pružio 2.600 usluga iz svih oblasti prava iz kojih pružaju besplatnu pravnu pomoć.
U pogledu radnih prava, u periodu od 01.01.2022.godine do 27.09.2022.godine Centru ženskih prava se obratilo ukupno 29 klijentica za pravnu pomoć iz oblasti radnog prava, od čega 12 (41,38%) za kršenje odredbi ugovora, 13 (44,83%) zbog otkaza ugovora o radu, 2 (6,90%) zbog uvezivanja radnog staža te 2 (6,90%) zbog otpremnine. U navedenom periodu pet klijentica obratilo im se i zbog rodno zasnovane diskriminacije na tržištu rada.
“U praksi postoji mnoštvo povreda prava i diskriminacija radnica na temelju trudnoće, poroda i materinstva. Ono što se u zadnje vrijeme javlja kao čest razlog obraćanja jeste upravo otkaz trudnica. Naime, praksa poslodavaca jeste da se zaključuju Ugovori na određeno vrijeme, od najviše 1-3 mjeseca i istekom navedenog perioda ženama u drugom stanju se uručuje odluka o prestanku ugovora zbog isteka roka na koji je zaključen. Nažalost prema važećem Zakonu o radu ovim kategorijama radnicama - trudnici može prestati ugovor o radu koji je sklopljen na određeno vrijeme istekom roka na koji je ugovor sklopljen neovisno o trudnoći. Naime, to se događa zato što je ugovor o radu na određeno vrijeme drugačije reguliran i kao takav ima drugačije posljedice na prava radnica, za razliku od ugovora koji je sklopljen na neodređeno vrijeme”, rekle su za BUKU Sabina i Aida.
Dodaju da posebno zabrinjava broj žena koje smatraju da im poslodavac nije produžio ugovor o radu na određeno vrijeme zbog njihove trudnoće, što ukazuje da je spolna diskriminacija žena vezana uz trudnoću vrlo raširena.
“Takođe, čest problem sa kojim se susrećemo jeste da žene ne posjeduju adekvatnu dokumentaciju kao što su ugovori o radu, te nisu upoznate sa odredbama Pravilnika o radu i Kolektivnog ugovora, što je pokazatelj da prilikom zaključivanja ugovora poslodavac ne ispunjava svoju obavezu da upozna zaposlenika/cu sa njenim pravima, ‘krije’ dokumentaciju, pravilnike kojima uređuje poslovanje, što onemogućava dalje ostvarivanje zaštite”, pojašnjavaju i dodaju da se žene često ne usude na pokretanje sudskog postupka jer “nemaju svjedoka i materijalnih dokaza”. Pored navedenog klijentice, prosvjetne radnice, su im se obraćale i zbog mobinga i diskriminacije koje su doživljavale žene od strane svog nadređenog - direktora škole.
“Ono što smo uočile u radu u gore navedenom periodu jeste da su klijentice, koje su nam se obratile za pomoć, a koja se odnosi na diskriminaciju, bile svjesne da se radi o različitom i drugačijem postupanju poslodavaca prema njima u odnosu na druge uposlenice /ke , najčešće zbog trudnoće ili stranačke pripadnosti”, kažu pravnice.
Lana Jajčević, pravnica iz Fondacije Udružene žene, kaže da tokom 2022. godine u njihovom pravnom savjetovalištu nisu imali prijava koje se odnose na rodno zasnovanu diskriminaciju na tržistu rada.
“Niti jedna stranka nije ove godine tražila pravni savjet. Nedostatak prijava povezujemo sa situacijom nakon prestanka pandemije i hroničnim nedostatkom radne snage na domaćem tržištu rada. Naime, mišljenja smo da je situacija sa velikim odlivom radne snage uticala na poboljšanje položaja radnika i da su poslodavci suočeni sa hroničnim nedostatkom radne snage počeli više voditi računa o radničkim pravima na način da se zakonske odredbe više poštuju i da se prava radnika odnosno radnica u odnosu na njihov radnopravni status primjenjuju u zakonskom okviru”, kaže za BUKU Lana Jajčević.
Ona kaže da su u praksi njihovog savjetovališta u 2020. godini imale šesnaest obraćanja žena sa pitanjima u vezi njihovog radno-pravnog statusa.
“Većina pitanja odnosila su se na prava za vrijeme i nakon porodiljskog odsustva. U pet sučajeva utvrđeno je kršenje prava radnica, ali mi nemamo povratnu informaciju da li su one pokrenule sudski postupak zbog kršenja njihovih prava. U neformalnom razgovoru sa radicama koje su nam se direktno obratile u našoj kancelariji obavijestile su nas da ne žele pokretati nikakav žalbeni niti sudski postupak, jer se plaše da će čim postupak pokrenu dobiti otkaz. Što se tiče zakonskog okvira, postoji zakonska zaštita kroz Zakon o zabrani diskriminacije BiH i kroz Zakon o radu RS, takođe i kroz granske kolektivne ugovore, ali u Republici Srpskoj nedostaje Opšti kolektivni ugovor koji bi unaprijedio zaštitu žena radnica na tržištu rada”, pojašnjava naša sagovornica.
Lana dodaje da smo svjedoci da se odredbe koje se odnose na zaštitu prava radnica veoma često krše, naročito kada je u pitanju zasnivanje radnog odnosa gdje poslodavci izbjegavaju u radni odnos primati mlađe radnice i gdje i sada prilikom prvog intervjua postavljaju pitanja o namjeri zasnivanja braka ili rađanja djece što je izričito zabranjeno zakonom.
“Diskriminacija na tržištu rada je veoma teško prepoznatljiva i dokaziva, jer se sva kršenja često odvijaju u četiri oka već pri prvom razgovoru između poslodavca i radnice koja konkuriše za posao i već na tom prvom koraku kada je poslodavac pita da li ima namjeru da se udaje ili da rađa djecu ona je diskriminisana. To je nedvosmislen primjer diskriminacije u odnosu na drugi pol, jer na samom početku radne karijere oba pola nemaju jednake mogućnosti”, kaže Lana.
Iz Centra za besplatno pružanje pravne pomoći Republike Srpske, kancelarija u Banjaluci, kažu da se njihovom Centru u toku ove godine obratilo oko 3.500 lica kojima je pružena besplatna pravna pomoć u skladu sa Zakonom o stvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć u Republici Srpskoj, a u radu je bilo oko 3.450 predmeta, od čega se 280 predmeta odnosi na zastupanje pred nadležnim sudovima i sačinjavanje podnesaka bez zastupanja.
Međutim, ističu da ovaj Centar nije zaprimio zahtjeve za pružanjem besplatne pravne pomoći koja bi se odnosila na diskriminaciju na tržištu rada. Oni smatraju da trenutni zakonski okvir pruža dovoljno pravnih osnova koji bi u praksi trebali garantovati sprječavanje bilo kakvih vidova diskriminacije na radu, te pružiti adekvatnu zaštitu u slučaju postojanja diskriminacije.
“Zakon o radu posvetio je posebnu pažnju diskriminaciji. Zakonom je izričito zabranjena diskriminacije po više osnova. Tako je članom 19. Zakona o radu propisano da radnik, kao i lice koje traži zaposlenje, ne može biti stavljen u neravnopravan položaj prilikom ostvarivanja prava po osnovu rada i prava na zaposlenje zbog rase, etničke ili nacionalne pripadnosti, boje kože, pola jezika, religije, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili političkoj prganicaziji i slično. Članom 22. Zakona o radu propisani su naročiti slučajevi zabrane diskriminacije, a radi se o zabrani prilikom uslova za zapošljavanje i izbora kandidata, uslova rada i svih prava iz radnog odnosa, obrazovanja, osposobljavanja i usravršavanja, napredovanja u poslu i otkaza ugovora o radu. Dakle, Zakon je jasno propisao zabranju svaih vidova diskrminiacije u vezi radnog odnosa, kao i diskriminacije po osnovu pola”, rekli su za BUKU iz Centra za besplatno pružanje pravne pomoći Republike Srpske.
Dodaju da u slučajevima eventualne diskriminacije radnik, kao i lice koje traži zaposlenje, može da pokrene pred nadležnim sudom postupak za ostvarivanje prava na naknadu štete od poslodavca, a u slučaju spora na poslodavcu je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije.
“Iz naprijed navedenog proizlazi da Zakon o radu na jasan način definiše zabranu diskriminacije po osnovu pola u svim segmentima koji su u vezi sa zasnivanjem radnog odnosa, trajanja radnog odnosa, otkaza ugovora o radu. Važno je još napomenuti i član 105. Zakona o radu kojim je propisano da poslodavac ne može odbiti da primi u radni odnos trudnu ženu, niti joj može otkazati ugovor o radu zbog trudnoće ili zbog toga što koristi porodiljsko odsustvo. Takođe, napominjemo da se u BiH primjenjuje i Zakon o zabrani diskriminacije, te da se na predmetnu oblast primjenjuju i Međunarodne konvencije, medju kojima je najznačajnija konvencija broj 111. Međunarodne organizacije rada o zabrani diskriminacije u pogledu zanimanja i zapošljavanja”, pojašnjavaju.
Iz Kantonalnog zavoda za pružanje besplatne pravne pomoći Sarajevo kažu da zbog obima posla ne vode evidenciju evidenciju pružene besplatne pravne pomoći po osnovu rodno zasnovane diskriminacije, a ni po osnovu diskriminacije na tržištu rada. Međutim, kažu da im se oko pet stranki obratilo za davanje pravnog savjeta u slučajevima koji se mogu podvesti pod rodno zasnovanu diskiminaciju na tržištu rada po osnovu pola.
“Naime, prilikom zapošljavanja, a povodom obavljanja intervjua za posao, poslodavac je postavljao pitanja kandidatu o bračnom statusu ili planovima za brak, planovima za djecu ili da li imaju djecu, koliko imaju godina odnosno starosna dob i slično. Zaposlenice-žene su imale različit tretman zbog planiranja porodice, trudnoće ili ostvarivanja prava na porodiljsko odsustvo u zavisnosti od sektora u kojem su zaposlene. Navedeno je posebno izraženo u privatnom sektoru, a naročito u situaciji ako zaposlenica -žena ima ugovor o radu na određeno vrijeme, poslodavac uglavnom po saznanju da je zaposlenica- žena u drugom stanju nije želio produžiti ugovor o radu”, kažu za BUKU iz ovog Zavoda.
Dodaju da su najčešći razlozi neprijavljivanja rodne diskrimnacije nepoznavanje svojih prava, propisa, načina prijave diskriminacije i postupaka u kojima se pruža zaštita, strah od stigmatizacije, ucjena, strah od gubitka posla, nedostatak svijesti o tome šta je diskriminacija i kako postupiti nakon obraćanja nadležnim institucijama, nepovjerenje u institucije, neefikasnost pravne zaštite- dugotrajnost vođenja sudskih postupaka.
“Na kraju može se zaključiti da zbog niske svijesti o postojanju rodno zasnovane diskriminacije, slabog poznavanja propisa koji reguišu ovu oblast i osnovnih radnih prava, što se odnosi na zaposlene i poslodavce, te nedosljednosti u primjeni zakoskih propisa koji nadziru rodno zasnovanu diskriminaciju na radnom mjestu, predugog trajanja sudskih postupaka kao i nedostatka sudske prakse uključujući posebno odredbe o rodnoj diskriminaciji, kao i stanje na tržištu rada i položaja poslodavaca u odnsu na radnika su neki od razloga zašto se obeshrabruju žrtve da prijave diskriminaciju na radnom mjestu pa samim tim da traže svoja prava i pravdu na sudu”, pojašnjavaju.
ZAŠTITA PRAVA
Iz Centra za besplatno pružanje pravne pomoći Republike Srpske kažu da se radi zaštite prava svi radnici, a naravno i žene, mogu obratiti sudu.
“Kako je već prethodno navedeno, ukoliko lice koje traži zaposlenje ili lice koje se nalazi u radnom odnosu smatra da postoji neki od oblika diskriminacije može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom u kojem može zahtijevati naknadu štete. Najvažnija stav u tom postupku se ogleda u činjenici da je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije na poslodavcu, čime je dodatno olakšan položaj lica koja podnose tužbu. Radi zaštite prava iz radnog odnosa radnici se takođe mogu obratiti samom poslodavcu, kao i Repubičkoj upravi za inspekcijske poslove, te mogu pokretnuti i postupak pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Dakle, radnicima su na raspologanju različiti mehanizmi kojima mogu zaštiti svoja prava”, kažu.
Lana Jajčević ističe da žene imaju mogućnosti da zaštite svoja prava na način da iscrpe sve pravne alate prije pokretanja sudskog postupka: od pregovora sa poslodavcem, savjetovanja sa sindikalnim predstavnicima, prijava inspektoratu rada.
“Međutim, čim pokrenu i takvu vrstu pregovora rizikuju da im poslodavac da otkaz na način da ih proglasi tehnološkim viškom što poslodavci često i čine makar i po cijenu da na to radno mjesto ne prime novog zaposlenika, koliko iznosi zakonski rok od šest mjeseci, da ako radnika proglasi tehnološkim viškom na to radno mjesto ne može primiti novog radnika. U nekoj drugoj uređenijoj državi u odnosu na ovu našu, kao pravnica, savjetovala bih svakoj ženi da se bori za svoja prava i da ih ako je potrebno i sudskim putem zaštiti, ali i ovdje to radim na način da im kažem da će tokom cijelog postupka imati našu stručnu i psiholosku podršku, ali nekako u dubini duše nisam sigurna da je taj moj savjet dobar za nju pošto time rizikuje ionako teško dobijeni posao”, rekla je Lana.
Sabina Mahić i Aida kažu da je važno da radnice budu upoznate sa zakonskim okvirom, kao i internim aktima poslodavca.
“Ono što je savjet jest i da se za svako ostvarivanje prava, eventualno kršenje prava poslodavcu obraćaju pismenim putem kako bi imale dokaz o prijave eventualnih povreda prava, da imaju svjedoke za ono što prijavljuje ili tvrde, kao i druge dokumente koji su im od koristi u vezi navedenog”, ističu.
Dodaju da su Centri za pružanje besplatne pravne pomoći veoma važni za pružanje pravne pomoći klijenticama koje nisu u mogućnosti da plate usluge advokata, iz razloga što bez ovakvog vida pomoći žene bi u većini slučajeva bile prepuštene same sebi, ne bi ni bile upoznate sa osnovnim pravima koje imaju u vezi radnog odnosa, ili diskriminacije i mobinga.
“One su najčešće ekonomski ovisne i nemaju vlastitih sredstava da se obrate za pomoć advokatima. U velikom broju slučajeva one su i jedine koje doprinose izdržavanju porodice i djece pa otkazom gube i jedini izvor primanja koji imaju, te u toj situaciji ne mogu takođe priuštiti pravnu pomoć advokata. Centar ženskih prava klijenticama pruža potpunu uslugu, te se klijentice na način i jezik koji je njima razumljiv upoznaju detaljno sa pravima koje imaju, za njih se sačinjavaju svi potrebni podnesci/dopisi a sve u svrhu zaštite osnovnih prava iz Zakona o radu te Zakona o zabrani diskriminacije”, pojašnjavaju.
Da bi zaštitile svoja prava utvrđena zakonom iz Kantonalnog zavoda za pružanje besplatne pravne pomoći Sarajevo kažu da je prijavljivanje najvažnija karika u borbi protiv rodne diskrimnacije na poslu, jer ako se slučajevi ne prijavi , onda se ne mogu pravedno tretirati.
“Žene se trebaju što više informisati o svojim pravima putem obraćanja Sindikatu, pružaocima pravne pomoći u okviru vladinih ili nevldinih organizacija, Agenciji za ravnopravnost spolova, Obdusmenima, Inspekciji rada, pokretati sudske postupke i kroz te postupke pružiti efikasniju pravnu zaštitu”, predlažu iz Zavoda.
Centri za besplatnu pravnu pomoć su veoma važni kako bi svaka žena mogla da dobije savjet na koji način može svoja prava zaštititi i svakako je važno da su ove usluge besplatne, jer većina tih žena nema sredstva za skupe advokatske usluge.
Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State) u okviru projekta “Osnaživanje pružalaca pravne pomoći za suzbijanje diskriminacije na temelju pola na tržištu rada, u BiH” kojeg implementira Helsinški parlament građana Banjaluka. Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autoru i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“
