U kantonalne skupštine ulaze sve stranke koje su osvojile
više od 3% glasova, a mandat osvaja osoba koja ima najviše glasova i koja je
osvojila 20% ili više glasova unutar liste. Ukoliko nijedan kandidat nije
osvojio 20% glasova stranke, a stranka je prešla cenzus, onda mandat osvaja
nosilac/teljka liste i tako redom.
No, za entitetske i državni parlament situacija je malo
drugačija. Osim direktnih, tu su i kompenzacijski mandati i borba unutar
stranaka koja se vodi za kompenzacijske
mandate.
Politička stranka, koalicija, lista nezavisnih kandidata i nezavisni kandidat u raspodjeli kompenzacijskih mandata mogu učestvovati samo ako pređu cenzus od 3% od
ukupnog broja važećih glasačkih listića u izbornoj jedinici.
Da bismo razumjeli
dodjelu kompenzacijskih mandata, prvo moramo razumjeti dodjelu redovnih mandata.
U svakoj izbornoj jedinici za
svaku političku stranku i koaliciju mandati se raspodjeljuju na sljedeći način:
ukupan broj važećih glasova koje je politička stranka ili koalicija osvojila
dijeli se s 1, 3, 5, 7, 9, 11 i tako redom. Brojevi koji se dobiju dijeljenjem
su “količnici“. Broj glasova za nezavisnog kandidata je količnik tog kandidata.
Količnici se redaju od najvećeg do najmanjeg. Mandati se dijele po redu, počev
od najvećeg količnika, dok se ne raspodijele svi mandati izborne jedinice za
određeno tijelo.
U uputstvu Centralne izborne
komisije naveden je i način dodjele kompenzacijskih mandata.
„Prvo se, prema formuli
utvrđenoj u članku 9.5 Izbornog zakona BiH, raspodjeljuje ukupan broj mandata
za zakonodavno tijelo koji se dodjeljuju za područje određenog entiteta,
umanjen za broj mandata koje su osvojili neovisni kandidati. Od broja mandata
koje je dobila lista političke stranke ili koalicije, primjenom ovog postupka,
oduzima se broj mandata koje je ta politička stranka ili koalicija osvojila,
prema postupku utvrđenom u članku 9.5 Izbornog zakona BiH. Preostali broj je
broj kompenzacijskih mandata koji lista dobiva“, navodi se u Uputstvu.
Izuzetno komplikovan proces
dodjele kompenzacijskih mandata za BUKU pojašnjava Amar Buljubašić, master
međunarodnih odnosa.
Kompenzacijski
mandati predstavljaju jedan od bitnih faktora izbornog procesa Bosne i
Hercegovine. Ipak, mnogi birači nisu svjesni šta oni predstavljaju i kako se
koriste. Po zakonskoj definiciji predstavljaju mandate koji se raspodjeljuju na
liste političkih stranaka ili koalicija prema broju dobijenih važećih glasova i
služe da kompenzuju nedovoljnu proporcionalnost na nivou entiteta, a koja
nastaje sabiranjem rezultata za pojedine višečlane izborne jedinice u entitetu.
„U teoriji je ovo
postupak koji ide u prilog relativno manjim strankama koji im omogućuje
parlamentarnost i dodjelu mandata. U praksi, u našoj zemlji, ovaj proces je
nerijetko popraćen elitističkim pristupom koji omogućuje visokopozicioniranim
kadrovima određenih političkih subjekata da, bez obzira i na nedovoljan broj
glasova ili nepovjerenje birača,
osiguraju mandat za sebe ili podobne i lojalne članove partije“, kaže Buljubašić.
Ove godine prvi na kompenzacijskoj listi su i dalje ljudi koji su prvi na
redovnim listama, te predsjednici stranaka, što i nije tako fer, ali je to puno
manje nego 2018. kada je čak devet predsjednika stranaka predvodilo
kompenzacijske liste.
Način raspodjele kompenzacijskih mandata je najbolje objasniti na konkretnom primjeru,
a najlakše to možemo približiti na primjeru izbora državnih parlamentaraca iz
Republike Srpske. U ovom slučaju, u RS-u imamo tri izborne jedinice za
Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine, a iz svake od njih se bira po tri
parlamentarca, odnosno, ukupno devet (9), dok se dodjeljuje također pet (5)
kompenzacijskih mandata.
„Po preliminarnim
rezultatima Centralne izborne komisije (5.10.2022), SNSD bi u svakoj od tri
izborne jedinice osvojio po dva mandata, SDS bi osvojio u dvije jedinice po
jedan mandat, a PDP u jednoj izbornoj jedinici jedan mandat. U ovom slučaju,
prilikom dodjele mandata sabiraju se svi glasovi na nivou entiteta, a potom u
opticaj za dodjelu pet kompenzacijskih mandata ulaze svi politički subjekti
koji su prešli izborni prag (3% od važećih glasova na nivou entiteta). Primjera
radi, na nivou entiteta približno 30 hiljada glasova (a broj će vjerovatno biti
veći kada se obrade svi glasački listići) osvojili su kandidati Liste Nebojše Vukanovića i
Demokratski savez – Demos, a čiji su glasovi bili „raspršeni“ unutar ove tri
jedinice, te jednostavno nisu mogli da se izbore za mandat pored tri
popularnije partije. Njihov broj glasova ipak nije zanemarljiv, stoga dobijaju
kompenzacijske mandate koji se računaju
po definisanom matematičkom postupu (Webster/Sainte-Laguë method). Po trenutnom
stanju, jedan kompenzacijski mandat će dobiti i PDP, a jedan lista Ujedinjene
Srpske. Za peti, posljednji kompenzacijski mandat, trenutno prednost ima
Socijalistička partija, ali je taj mandat dostižan za SDA još uvijek, te će
ovisiti koliko će ove dvije partije dobiti još glasova“, pojašnjava Buljubašić.
Za
Federaciju BiH je isti postupak prilikom izbora za državni parlament, s tim da
je FBiH podijeljena na pet izbornih jedinica, unutar kojih se dodjeljuje 21
mandat, dok se osam (8) mandata dodjeljuje kroz kompenzacijske liste. Gledajući trenutno stanje glasova (5. oktobar), SDA će unutar ovih pet jedinica
dobiti osam direktnih mandata sa 193 hiljada glasova, dok će na primjer Narod i pravda sa 62 hiljade
dobiti samo jedan, a zbog ranije pomenute disperzije glasova.
„Iz tog razloga, a
poslije matematičkog proračuna po navedenoj metodi, možemo zaključiti da po
trenutnom stanju NiP dobija i dva kompenzacijska mandata. Svrha kompenzacijskih
mandata se može uočiti u primjeru HDZ-a i SDP-a, obzirom da HDZ sa 120 hiljada
glasova dobija tri direktna mandata, a SDP sa 102 hiljade glasova četiri, a iz
razloga jer su glasovi SDP-a „bolje raspoređeni“ unutar pet izbornih jedinica
za Parlament BiH. U ovom slučaju, ukoliko ostane poslije unosa preostalih
glasova sličan omjer, HDZ će dobiti još dva mandata i time će se kompenzovati
taj izostanak proporcionalnosti pri dodjeli mandata“, dodaje Buljubašić.
Isti
postupak se ponavlja i za Parlament FBiH, s tim da je zbog većeg broja izbornih
jedinica (12) malo zahtjevniji proces za računanje. Ukupno se dodjeljuje 73
direktna mandata, te 25
kompenzacijskih. Izbori za Narodnu skupštinu RS-a se vrše u devet (9) izbornih
jedinica, a gdje se dodjeljuje 63 direktna mandata, a potom se vrši i dodjela
20 kompenzacijskih mandata.
„U suštini,
kompenzacijski mandati nisu nužno loša stvar i promovišu princip proporcionalne
reprezentativnosti, međutim, u Bosni i Hercegovini se u ovom kontekstu susrećemo
s drugim problemom. Tako se prije održavanja izbora, sa listama kandidata
dostavljaju i kompenzacijske liste. Visokopozicionirani članovi jedne stranke
ili čak i sami predsjednici istih nerijetko upisuju sebe ili sebi odane kandidate
na vrh liste, čime im skoro pa sigurno osiguravaju mandat, bez obzira ako ne
budu direktno izabrani po broju glasova. Svakako, postoji i pozitivan primjer korištenja kompenzacijskih
listi, a u situacijama kada se na prvo mjesto ili u vrh liste uvrštavaju
kvalitetni kandidati, a koji su
kandidati i izbornoj jedinici gdje njihova stranka nema brojno biračko tijelo,
te je jako mala vjerovatnoća da dobiju direktan mandat.“
Mandati koje
je jedna stranka ili koalicija osvojila kompenzacijom se dodjeljuju prvim
kandidatima s kompenzacijske liste do onog broja koliko je taj subjekt dobio
kompenzacionih mandata, bez obzira na broj glasova koji su ti kandidati
osvojili u procesu glasanja.
Ukoliko je
neko od kandidata s kompenzacijske liste osvojio direktan mandat,
kompenzacijski mandat se dodjeljuje prvoj narednoj osobi na kompenzacijskoj
listi. Da bi se ime neke osobe našlo na kompenzacijskoj listi, ona mora biti
kandidat na izborima za taj nivo vlasti.