U Readmisijskom centru u mjestu Salakovac kod Mostara sve je spremno
za prihvat bh. državljana koji se vraćaju u domovinu. Oni ni nakon
dugogodišnjeg izbivanja nisu ispunili uvjete za boravak u nekoj od
zemalja EU-a, nemaju više pravo na ostanak i moraju se vratiti u BiH.
Sporazumom
između BiH i Europske zajednice o readmisiji osoba koje borave bez
dozvola prije deset godina BiH se obvezala da će ponovno prihvatiti
svoje državljane koji ne ispunjavaju uvjete boravka na području države
koja podnosi zahtjev za readmisiju.
Povratak u domovinu, ali ne svojom voljom
Za
sada je sve prazno u mostarskom Readmisijkom centru koji može primiti
do 100 osoba. Novi ležajevi i svježe obojane, adaptirane prostorije,
kupatila i kuhinje, financirane pomoću Švicarske i domaćih ministarstava
čekaju bh. državljane koji se, zasigurno, u svoju zemlju ne vraćaju
svojom voljom i s prevelikom radošću i željom.
“Ovo je za sada
jedini readmisijski centar u BiH i prilikom prihvata naši državljani
odmah će dobiti svu potrebnu pomoć, od liječničke, do pravne i svake
druge skrbi. Bit će im na raspolaganju i psihološka pomoć jer mnogima od
njih novo okruženje i zbivanja oko njih je ono što možda nisu
očekivali. Mnogi od njih nemaju nikakve imovine i lošeg su
materijalno-financijskog stanja i tu onda idemo korak dalje prema
službma za socijalnu pomoć, stambenom zbrinjavaju, itd.”, kaže za DW
Edin Benjo, upravnik Readmisijskog centra u Mostaru.
Nakon izgona u readmisijski centar
Mnogi
od domaćih migranata izbjegli su pred vihorom posljednjeg rata u BiH,
mnogi od njih u potrazi za boljim životom i bijegom od siromaštva nakon
liberalizacije viznog režima prodajući sve što su imali. No, sada se
suočavaju sa životnim porazom i činjenicom da moraju napustiti zemlju u
kojoj su živjeli.
Kako će skorašnji stanari-povratnici prihvatiti
novi život, kako kaže i sam upravnik Benjo, veliko je pitanje. No, 30
dana, na koliko imaju pravo boravka u Centru, relativno je kratko
vrijeme za ponovan nastavak života u domovini nakon godina izbivanja.
“Mnogi
od tih osoba nema čak ni osobne dokumente, a pomoć u njihovom
pribavljanju jedan je od prvih koraka. Svakako tim ljudima nije lak
povratak, čak pojedina djeca ne znaju i naš jezik i naša je uloga da
boravak u centru učinimo što lakšim i prihvatljivijim kako bi osobe što
prije nastavile s normalnim životom”, zaključuje gospodin Benjo.
Edin Benjo, upravnik Readmisijskog centra u Mostaru u prostorijama pripremljenim za prihvat bh. građana iz EU
U zemljama EU-a nepoželjno oko 30 tisuća bh. državljana
Na
žalost, u BiH nema točnih podataka koliko će bh. državljana biti
vraćeno-deportitano u svoju zemlju. Medžid Lipjankić, šef odsjeka u
Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, za DW kaže kako jedino
iz Njemačke postoje točni podatci – 3.300 bh. državljana nije dobilo
azil i biti će vraćeno iz te zemlje u BiH.
“Nema pouzdanih
podataka o točnom broju, ali može se govoriti o približnom broju od 30
tisuća bh. državljana koji se trebaju vratiti. Od 2013. do kraja 2017.
godine u BiH vratilo se 5.500 osoba. Ono što je zamjetno je da je
povećan broj povratka iz Švedske, Švicarske, Francuske, Austrije i
Belgije, a najavljuje se i inteziviranje povratka i iz Italije”, kaže
Lipjankić.
Migrantska kriza i dalje nesmiljeno trese Europu, a
BiH očekuje povratak svojih migranata. Jedina bojazan, kako to
pojašnjavaju u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, su ograničeni
smještajni kapaciteti ukoliko migrantski val povratnika bude veći no
što se to očekuje. No, već sada se može čuti da će značajan broj njih
iskoristiti nove okolnosti, pribaviti nove osobne dokumente kako bi se
ponovno “otisnuli” u neku od zemalja Europe ili svijeta.
No, to je već neka druga životna priča.