Vlada RS je naprasno, i bez ikakvog obrazloženja, odlučila iz procedure povući
Prijedlog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, koji je
u nacrtu jednoglasno usvojen u NSRS.
Stopiranje ovoga zakona izazvalo je
nevjericu i razočarenje jer je Vlada poklekla pred “tradicionalistima” koji su se
proteklih mjeseci protivili usvajanju Zakon jer je “štetan za porodicu”.
Kako su tvrdili u potpisanom pismo Zakon ne
štiti, već predviđa uvođenje rodne ideologije u naše porodično zakonodavstvo i
uništavanje tradicionalne porodice, a pod plaštom borbe protiv nasilja i na
prevaran način – kroz zloupotrebu žena stvarnih žrtava nasilja”…
– Femicid neće štititi žene već će
ozakoniti rodnu ideologiju, pa će zakon štititi i osobe koji se osjećaju ili
izjašnjavaju kao žene, a po svom prirodnom i biološkom polu to nisu…Predložene
promjene zagovaraju pripadnici LGBTIQ+ zajednice za koje ne postoji znak
jednakosti između roda i pola – piše u pismu koje su potpisali predstavnici
svih udruženja članova koalicije Za porodicu.
Pravnica Aneta Zrnić, urednica bloga “Nasilje – šta i
kako?” za BUKU kaže da neusvajanje Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i
nasilja prema ženama Republike Srpske pokazuje svima nama da se žena ne smatra
dovoljno vrijednom da bi bila zaštićena.
“Žene i djeca su se štitile od postanka
svijeta kao najveća vrijednost. Mi danas ne vidimo zaštitu žena i djece u onoj
mjeri koja je zaista potrebna. Da bi nam se djeca rađala moramo imati dobru
atmosferu za rađanje. U atmosferi straha se ne rađa, u takvoj atmosferi se
umire. Mrtve žene ne rađaju, one koje žele da rađaju sasvim prirodno žele
sigurnost i zaštitu”, ističe Zrnić.
Istina je, dodaje, da još uvijek nismo
dobili obrazloženje zašto se nije išlo sa daljom procedurom usvajanja zakona,
ali bez obzira koji su razlozi odustanka od istog, jasno je da žrtve nasilja u
porodici nisu dobile sigurnost i zaštitu koja im je potrebna.
Zaštita koja je predviđena pozitivnim zakonodavstvom
nije dovoljna, podvlači, što nam najbolje pokazuju slučajevi u kojima su se
žrtve nasilja u porodici više puta obraćale nadležnim za zaštitu, a da zaštita nije bila dovoljna što je dovelo do
gubitka života.
“Neusvajanje zakona koji je trebao da pruži
bolju zaštitu od nasilja u porodici i žena od nasilja, još više produbljuje
nepovjerenje u sistem zaštite. Potrebno je da tražimo obrazloženje zašto se
nije išlo u proceduru usvajanja najavljenog novog Zakona o zaštiti od nasilja u
porodici i nasilja prema ženama RS”, jasna je naša sagovornica.
Uvođenje femicida-lišenja života žene kao
najtežeg obilka i posljedice nasilja prema ženi, pojašnjava, svakako bi bio
korak naprijed ka boljoj zaštiti, ali s druge strane to ne bi riješilo problem
nasilja u porodici, jer je to fokusiranje na posljedicu.
Oštrija
sankcija bi, trebala, ali ne plaši većinu nasilnika. Prostim posmatranjem
posljednjih nekoliko slučajeva nasilja u porodici sa smrtnim ishodom, možemo
primjetiti da nasilnik ne mari za kaznu, njega kazna ne brine.
“Nasilnik izbjegava odgovornost i kaznu
time što ne dozvoljava da mu drugi presudi, već nakon ubistva žrtve presuđuje
sebi. Nasilnik je odlučan da oduzme žrtvi život, ne boji se da oduzme život ni
sebi, pa ni svojoj djeci”, analizira Zrnić dodajući da bolja zaštita žene mora
biti već na samom početku od onog trenutka kada prijavi nasilje nadležnim, jer
žena je tada u najvećoj opasnosti uz sam trenutak napuštanja nasilnika.
Tu si i nedopustivi postupci ispred CSR koje
uvijek ističe, a koji podrazumijevaju mirenje bračnih partnera u slučaju
razvoda ukoliko imaju maloljetnu djecu.
Ovaj postupak Znić je ocijenila kao
dehumanizujući prema ženama koje su se usudile u strahu za vlastiti život I
život svoje djece da prijave nasilje spašavajući svoje živote, a zatim prolaze
kroz nedopustive postupke mirenja sa potencijalnim ubicom.
“Vjerujem da ćemo se kad tad izboriti za
prestanak ove sramne i neprihvatljive prakse, a da će se o njoj godinama pisati
kao o velikom propustu. Nekoliko posljednjih slučajeva nasilja gdje su žrtve
bile i žene i djeca nas opominju da je postupak mirenja u slučajevima
prijavljenog nasilja neprihvatljiv. To što je zakonodavac predvidio da se
mirenje neće sprovoditi samo u slučaju ako je doneseno rješenje o pokretanju
istrage je nedovoljno, jer je takvih slučajeva veoma malo”, zaključila je na
kraju razgovora Znić.