Pojam „državna imovina Bosne i Hercegovine“ nije definisan niti pomenut u Ustavu BiH, već je, prema ovom pravnom tumačenju, uveden odlukama Ustavnog suda BiH, počevši od odluke broj U-1/11 od 13. jula 2012. godine.
U toj odluci Ustavni sud BiH, u stavu 63, konstatuje činjenicu koja je vidljiva svakom pažljivom čitaocu Ustava, a to je da Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži nijednu odredbu koja se odnosi na državnu imovinu.
Iz takve konstatacije, prema ovom stavu, proizlazi jedini logičan zaključak – da ne postoji ustavna kategorija državne imovine BiH, niti ustavna nadležnost BiH da donosi zakone koji bi tu oblast uređivali.
Teritorijalna podjela potvrđena međunarodnim aktima
Podsjeća se da je još Rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN broj 942 iz 1994. godine odobrena teritorijalna podjela Bosne i Hercegovine, prema kojoj Republici Srpskoj pripada 49 odsto teritorije, a Federaciji BiH 51 odsto.
Ova podjela dodatno je precizirana Aneksom 2 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je utvrđeno razgraničenje između Republike Srpske i Federacije BiH. Time je, prema ovom tumačenju, Republici Srpskoj potvrđeno pravo na sve javne nepokretnosti na njenoj teritoriji – zemljište, šume, rijeke, jezera, kao i mineralne sirovine i druga prirodna bogatstva.
Istovremeno, navodi se da su time prestali da važe raniji propisi bivše Socijalističke Republike BiH koji su se odnosili na državnu imovinu, kao i prava koja su iz njih proizlazila.
Sporna formulacija Ustavnog suda BiH
Uprkos prethodnim konstatacijama, Ustavni sud BiH u stavu 73. odluke U-1/11 uvodi formulaciju prema kojoj:
„Državna imovina reflektuje državnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i čini integralni dio ustavnih karakteristika i ovlaštenja države.“
Prema ovom pravnom stavu, riječ je o normativnom iskazu koji nema uporište u Ustavu BiH, već predstavlja novu pravnu normu koju je, kako se tvrdi, sam proizveo Ustavni sud, mimo svojih ustavnih ovlaštenja.
Na osnovu takvog tumačenja, navodi se da su i sve kasnije odluke Ustavnog suda BiH o pitanju imovine zasnovane na istom, prema ovom mišljenju, neustavnom pristupu.
Posljedice po Republiku Srpsku
Prema ovom viđenju, prihvatanje postojanja tzv. državne imovine BiH imalo bi dalekosežne posljedice po Republiku Srpsku. To bi otvorilo prostor za donošenje zakona na nivou BiH o toj imovini, čime bi Republika Srpska izgubila status titulara nad nepokretnostima na svojoj teritoriji.
Dalje se upozorava da bi time Republika Srpska izgubila i niz ključnih ustavnih nadležnosti, uključujući donošenje zakona o:
- geološkim istraživanjima
- rudarstvu
- šumama
- vodama
- stvarnim pravima
- uređenju prostora i građenju
Prema ovom tumačenju, pravo donošenja takvih zakona neraskidivo je vezano za pravo svojine nad prostorom i nepokretnostima.
Zaključak
Zbog svega navedenog, tvrdi se da Republika Srpska ne može prihvatiti odluke Ustavnog suda BiH koje se odnose na pitanje tzv. državne imovine, jer se smatra da su one donesene suprotno Ustavu BiH i međunarodnim aktima, te da bi njihova primjena vodila ne samo ka gubitku imovine, već i ka suštinskom urušavanju ustavnog položaja Republike Srpske.