“Tuzlanska kolona”, ratna
bitka koja se 15. maja 1992. godine dogodila na Brčanskoj Malti u Tuzli , priča
je koja i danas, 32 godine kasnije, ima dvije strane.
Na dvije strane se već 32 godine
dvostruko obilježava.
Jednima Dan stradanja, drugima Dan
odbrane
Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća na Brčanskoj malti u Tuzli, a potom
parastosom i odavanjem počasti stradalima, na spomen-obilježju u Bijeljini
porodice poginulih, preživjeli učesnici kolone, te predstavnici gradske i
republičke vlasti odali su danas počast stradalima u Tuzlanskoj koloni.
Nešto kasnije, predstavnici Grada
Tuzle i drugih nivoa vlasti, učesnici odbrambeno oslobodilačkog rata,
delegacije boračkih i drugih organizacija te građani, danas su odali poštovanje
poginulim braniocima odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992.-1995. i svim civilnim
žrtvama rata, prema programu obilježavanja 15. maja 1992. godine – Dana odbrane
Tuzle.
Tačan broj žrtava zvanično nije
utvrđen
Prema
podacima Centra
za istraživanje ratnih
zločina Republike Srpske, tog 15. maja
1992. godine poginula su 54 vojnika, dok je 78 ranjeno. Sa druge strane, prema
podacima Fondacije “Istina, pravda, pomirenje” navodi se da su tog 15. maja 1992. godine poginula
tri pripadnika Stanice javne bezbjednosti Tuzla i 33 vojnika iz kolone.
I dok se 32 godine kasnije sa brojem
žrtava i dalje kalkuliše a oba bosanskohercegovačka entiteta imaju svoju
verziju priče, priča i sjećanje Stane Radović, majke koja je izgubila sina i
danas je jednako živa i bolna.
” Godine prolaze, ali tuga
ostaje. Imala sam samo tog jednog sina. Za mene je tada život stao. Godinama
odlazim u Tuzlu na mjesto stradanja i pitam se – je li moglo biti drugačije? On
nikome ništa nije bio kriv, imao je svega 21. godinu. Rane su mi jednako žive,
kako tada tako i danas”, kaže za Buku Stana Radović.
Slavko Novaković jedan od preživjelih
učesnika kolone za Buku je rekao da sjećanja na taj dan su jednako živa, ali se
iz godine u godinu rane iznova otvaraju. Jednako, kaže Novaković, boli sjećanje
koliko i činjenica da su danas zaboravljeni od svih.
” 32 godine je zaista mnogo, a
ovdje postoji jedna činjenica da od strane RS niko i ne traži procesuiranje,
nego se samo od 15. maja do 15. maja probudimo i saopštimo javnosti šta se tada
desilo. I evo i sada pozivam nadležne da se tome posveti malo više pažnje, jer
pravosuđe mora uraditi svoj posao”, kaže za Buku Slavko Novaković
preživjeli učesnik tuzlanske kolone.
Nezadovoljni radom pravosuđa
Viktor Nuždić vršilac dužnosti
direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje
nestalih lica, rekao je za Buku da ovaj zločin nije dobio adekvatan sudski
epilog.
“Svjedoci smo maratonskog
procesa u Srbiji, koji se vodio protiv Ilije Jurišića, međutim, on je završen
tako što je Jurišić pravosnažno
oslobođen. Moramo pamtiti da se ovaj zločin dogodio prilikom povlačenja neborbene
kolone i tom prilikom poginuo je 51 pripadnik JNA a trojica su naknadno
podlegla od zadobijenih rana, tako je ukupan broj stradalih 54, a 70 ih je
ranjeno. Naš je zadatak da čuvamo uspomenu na nevino stradale, kako se ovbo
nikada ne bi ponovilo i kako bi buduće generacije znale šta se događalo u
BiH”, rekao je Nuždić.
Danijel Egić ministar rada i
boračko-invalidske zaštite RS rekao je za Buku da nadležni neće odustati od
traženja pravde.
“U organizovanom napadu na kolonu poginula
su 54 vojnika, 78 ih je ranjeno a 64 su zarobljena, to je bio jedan zločinački
akt tadašnjih vlasti Tuzle i za to niko nije odgovarao. Postoji samo jedna
blaga kazna od godinu i šest mjeseci. Takođe, želim reći i da je 80.000 Srba
protjerano sa svojih vijekovnih ognjišta sa šire tuzlanske regije. Svaki
zločinac treba da odgovara i svako ko je činio zločin treba da odgovara, kao
što je pravilo svuda u svijetu. Mi ovo nećemo zaboraviti i trudićemo se da pravda
bude zadovoljena”, rekao je Egić.
Petrović: “Važno je očuvati mir”
Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović
rekao je za Buku da sjećanje treba čuvasti i njegovati, učiniti sve da se ovakve stvari nikad i nigdje
više ne ponove i gledati ka budućnosti.
Sa
stradanjem u tuzlanskoj koloni započet je egzodus srpskog naroda sa tog
područja i 80.000 Srba moralo je da napusti tada svoja vijekovna ognjišta. Tu
smo da sve ovo ne zaboravimo, tu smo da njegujemo kulturu sjećanja, ali i da
poručimo sa ovog mjesta da smo u Tuzlu otišli u miru i da se u miru nalazimo i
ovdje u Bijeljini i da je važno i do svačije nadležnosti je da sa svih strana
se očuva mir i radi na ekonomskom oporavku i napretku društva, jer ljudi su
najvažniji resurs. Dosta je bilo stradanja, moramo se okrenuti ka budućnosti i
učiniti da što veći broj ljudi ovdje ostane da živi i radi u radosti, zdravlju
i napretku”, rekao je Petrović.