<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Tuzlanska kolona: Priča koja i 32 godine kasnije ima dvije strane

15. maj 2024, 4:17

"Tuzlanska kolona", ratna bitka koja se 15. maja 1992. godine dogodila na Brčanskoj Malti u Tuzli , priča je koja i danas, 32 godine kasnije, ima dvije strane.

Na dvije strane se već 32 godine dvostruko obilježava.

Jednima Dan stradanja, drugima Dan odbrane

Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća na Brčanskoj malti u Tuzli, a potom parastosom i odavanjem počasti stradalima, na spomen-obilježju u Bijeljini porodice poginulih, preživjeli učesnici kolone, te predstavnici gradske i republičke vlasti odali su danas počast stradalima u Tuzlanskoj koloni.

Nešto kasnije, predstavnici Grada Tuzle i drugih nivoa vlasti, učesnici odbrambeno oslobodilačkog rata, delegacije boračkih i drugih organizacija te građani, danas su odali poštovanje poginulim braniocima odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992.-1995. i svim civilnim žrtvama rata, prema programu obilježavanja 15. maja 1992. godine – Dana odbrane Tuzle.

Tačan broj žrtava zvanično nije utvrđen

Prema podacima Centra za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske, tog 15. maja 1992. godine poginula su 54 vojnika, dok je 78 ranjeno. Sa druge strane, prema podacima Fondacije "Istina, pravda, pomirenje"  navodi se da su tog 15. maja 1992. godine poginula tri pripadnika Stanice javne bezbjednosti Tuzla i 33 vojnika iz kolone.

I dok se 32 godine kasnije sa brojem žrtava i dalje kalkuliše a oba bosanskohercegovačka entiteta imaju svoju verziju priče, priča i sjećanje Stane Radović, majke koja je izgubila sina i danas je jednako živa i bolna.

" Godine prolaze, ali tuga ostaje. Imala sam samo tog jednog sina. Za mene je tada život stao. Godinama odlazim u Tuzlu na mjesto stradanja i pitam se - je li moglo biti drugačije? On nikome ništa nije bio kriv, imao je svega 21. godinu. Rane su mi jednako žive, kako tada tako i danas", kaže za Buku Stana Radović.

Slavko Novaković jedan od preživjelih učesnika kolone za Buku je rekao da sjećanja na taj dan su jednako živa, ali se iz godine u godinu rane iznova otvaraju. Jednako, kaže Novaković, boli sjećanje koliko i činjenica da su danas zaboravljeni od svih.

" 32 godine je zaista mnogo, a ovdje postoji jedna činjenica da od strane RS niko i ne traži procesuiranje, nego se samo od 15. maja do 15. maja probudimo i saopštimo javnosti šta se tada desilo. I evo i sada pozivam nadležne da se tome posveti malo više pažnje, jer pravosuđe mora uraditi svoj posao", kaže za Buku Slavko Novaković preživjeli učesnik tuzlanske kolone.

Nezadovoljni radom pravosuđa

Viktor Nuždić vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, rekao je za Buku da ovaj zločin nije dobio adekvatan sudski epilog.

"Svjedoci smo maratonskog procesa u Srbiji, koji se vodio protiv Ilije Jurišića, međutim, on je završen tako što je Jurišić  pravosnažno oslobođen. Moramo pamtiti da se ovaj zločin dogodio prilikom povlačenja neborbene kolone i tom prilikom poginuo je 51 pripadnik JNA a trojica su naknadno podlegla od zadobijenih rana, tako je ukupan broj stradalih 54, a 70 ih je ranjeno. Naš je zadatak da čuvamo uspomenu na nevino stradale, kako se ovbo nikada ne bi ponovilo i kako bi buduće generacije znale šta se događalo u BiH", rekao je Nuždić.

Danijel Egić ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS rekao je za Buku da nadležni neće odustati od traženja pravde. 

"U organizovanom napadu na kolonu poginula su 54 vojnika, 78 ih je ranjeno a 64 su zarobljena, to je bio jedan zločinački akt tadašnjih vlasti Tuzle i za to niko nije odgovarao. Postoji samo jedna blaga kazna od godinu i šest mjeseci. Takođe, želim reći i da je 80.000 Srba protjerano sa svojih vijekovnih ognjišta sa šire tuzlanske regije. Svaki zločinac treba da odgovara i svako ko je činio zločin treba da odgovara, kao što je pravilo svuda u svijetu. Mi ovo nećemo zaboraviti i trudićemo se da pravda bude zadovoljena", rekao je Egić.

Petrović: "Važno je očuvati mir"

Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović rekao je za Buku da sjećanje treba čuvasti i njegovati, učiniti sve da se ovakve stvari nikad i nigdje više ne ponove i gledati ka budućnosti.

Sa stradanjem u tuzlanskoj koloni započet je egzodus srpskog naroda sa tog područja i 80.000 Srba moralo je da napusti tada svoja vijekovna ognjišta. Tu smo da sve ovo ne zaboravimo, tu smo da njegujemo kulturu sjećanja, ali i da poručimo sa ovog mjesta da smo u Tuzlu otišli u miru i da se u miru nalazimo i ovdje u Bijeljini i da je važno i do svačije nadležnosti je da sa svih strana se očuva mir i radi na ekonomskom oporavku i napretku društva, jer ljudi su najvažniji resurs. Dosta je bilo stradanja, moramo se okrenuti ka budućnosti i učiniti da što veći broj ljudi ovdje ostane da živi i radi u radosti, zdravlju i napretku", rekao je Petrović.