Njeni roditelju državljani Poljske obratili su nam se pokušavajući da
apeluju na sve institucije u lancu da sarađuju, da prestanu sa igrom
prebacivanja nadležnosti. JMBG je malenoj Andrei potreban i zbog
lječenja, jer od rođenja ima zdravstvenih problema.
Ewa u Bosni i Hercegovini živi 18 godina, polovinu života. Ima stalni boravak, a državljanka je Poljske.
U problemu se našla jer njena mlađa, trogodišnja ćerka, iako rođena u
Banjaluci nema jedinstveni matični broj, te zbog toga prolazi kroz
mnoge administrativne probleme.
“Bosna je moja država, Banjaluka je moj grad. Međutim, kako
suprug nema stalni boravak u Bosni, kao ni ćerka, ja jedina imam. Dijete
koje se rodilo u BiH nema nikakav broj, ni ID ni matični” – kaže Ewa Ilnička.
Bez matičnog broja ne mogu prijaviti boravak u CIPS-u, ni prijaviti
je u državnu ustanovu poput vrtića, ili škole. Fond zdravstvenog
osiguranja u Banjaluci izašao nam je u susret i dozvolili su nam
privremeno liječenje na godinu dana na osnovu dozvola za boravak.
“To stvara problem u bolnici sa tim matičnim brojem, on se
sastoji od nula i osmica, nije u evidenciji… Dijete je rođeno sa
urođenom manom sluha, često smo po doktorima, u Zotoviću…”
Obraćala se svima, od Ministarstava bezbjednosti i civilnih poslova
do Službe za strance, Gradske uprave… Uspješno je jedino bilo
prebacivanje loptice.
“Imamo mogućnost da odemo, ne treba nam neka viza. Ali imam
rođeno dvoje djece u BiH, želim ovdje ostati, doprinijeti ovoj državi,
ali naiđem na problem da ne mogu dobiti matični broj. Prođe vrijeme 5-6
godina, dođe vrijeme za školu, nisam sigurna hoćemo li stići na vrijeme
da ne izgubi godinu” – ističe Ewa.
To je nekoliko godina, 13 brojeva i tih 13 brojeva treba čekati 5 godina. To je pomalo apsurdno.
N1: Kako su uvezane naše institucije?
“Nisu nikako uvezane, odjeljenje za strance ima svoja
rješenja, iz odjeljenja za strance me šalju u opštinu, ona nije s tim
povezana, nije povezan CIPS s tim, Ministarstvo zdravlja i osiguranje
isto nisu … Jedna institucija me šalje u drugu. Vi se javite Odjeljenju
za strance, oni kažu nije u njihovoj nadležnosti, lutamo od institucije
do instituije, krpimo nekako da možemo funkcionsati.”
I Ewin muž Maciej , Poljak sa privremenim boravkom u BiH, želi ostati ovdje, pokrenuo je i biznis.
“Otvorio sam filijalu ovdje, želim poslovati. Volio bih da se
riješi status djeteta, jer bez matičnog broja, i upisa u školu, pitanje
je smislenosti života, ostanka ovdje.”
Institucije koje je porodica kontaktirala gotovo jednoglasne su da
nisu ispunjeni zakonski uslovi da dijete dobije JMBG jer otac ima
privremeni boravak.
Neki su ipak ostali nijemi. A Zakon propisuje da se JMB može
dodijeliti djetetu ako oba roditelja imaju stalni boravak, ili nakon 5
godina života.
Zbog JMBG se, podjećanja radi, protestvovalo u Sarajevu 2013. godine,
tada, malena, teško bolesna djevojčica Belmina nije mogla na liječenje u
Njemačku, jer nije imala JMB.
N1