Učenici završnih razreda osnovne škole suočavaju se sa prvom velikom odlukom u životu – izborom srednje škole. Odluku donose na osnovu uspjeha u školi, svojih interesovanja i afiniteta, ali i savjeta roditelja.
Kako bi se osnovci što bolje upoznali sa strukama i zanimanjima za koja se mogu obrazovati u srednjim školama, u Banjaluci je prošle sedmice organizovan ‘Sajam zanimanja 2024’.
Tokom dvodnevnog sajma, učenicima i njihovim roditeljima predstavilo se deset srednjih škola. Sajam su organizovali Gradska razvojna agencija Banja Luka, Grad Banjaluka, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske i Unija poslodavaca Republike Srpske.
Jedan od najposjećenijih štandova bio je štand srednje Medicinske škole, što je pokazatelj velike zainteresovanosti učenika za upis u ovu školu.
Elena Janković, učenica trećeg razreda Medicinske škole Banja Luka, smjer zubno-stomatološki tehničar, potvrđuje da među učenicima devetih razreda osnovnih škola vlada veliki interes za njenu školu, naročito za akušersko-ginekološki, laborantski i zubno-stomatološki smijer.
“Učenike najviše interesuje kakva je praksa, kakvi su profesori, odnos između učenika i profesora, da li se praksa odvija u školi ili idemo u neke privatne klinike”, kaže Elena i dodaje da zubno-stomatološki tehničari praksu imaju u školi, dva puta u sedmici po tri-četiri časa.
“Imamo dva-tri profesora koji nam predaju praksu, a sa kojima imamo prijateljske odnose i izlaze nam puno u susret, praksa je stvarno kvalitetna”, kaže Elena, dodajući da se za ovaj smjer i odlučila upravo zbog prakse.
“Uvijek mi se sviđala ta praksa sestre da pomažem doktoru u ambulanti i nisam se pokajala, stvarno je kvalitetna praksa i već dosta naučimo u srednjoj školi da možemo ići u neke privatne klinike i raditi kao asistenti”, kaže naša mlada sagovornica, ističući da je nakon završene Medicinske škole lako pronaći posao, jer postoji velika potražnja za zubno-stomatološkim tehničarima, ali i za doktorima dentalne medicine.
Trend upisa medicinske škole radi odlaska je prošao
Elena planira nastaviti školovanje na Medicinskom fakultetu, ali se dvoumi između opšte i dentalne medicine. Nije sigurna ni da li će studirati ovdje ili vani, ali kaže da, što se zubno-stomatološkog smjera, djeca većinom ostaju u zemlji.
Da je trend odlaska djece po završetku medicinske škole prošao potvrđuje nam i Tatjana Ivanković, profesorica praktične nastave za opšti smjer u Medicinskoj školi Banjaluka.
Interesovanje za Medicinsku školu je očekivano, kaže ona, ali većina djece im dolazi sa planovima za dalje školovanje.
“Pitaju nas koji su dobri smjerovi kao priprema za fakultet. Ima ih koji ciljano pitaju za zubno-stomatološki ili laborantski smjer, oni ciljano dolaze da se za to raspitaju, ali dosta ih dolazi sa pitanjem šta završiti za lakše studiranje opšte medicine”, priča profesorica Ivanković.
Generacije koje su sada treći i četvrti razred ne pokazuju želju da idu u inostranstvo da rade, kaže Ivanković.
“Ima djece koja bi išla u inostranstvo da studiraju, ali ne i da rade. Oni to baš negiraju, što je neobično, jer do sada je bilo opšte poznato da je medicinska škola tu da sprema kadar za Njemačku. Ove generacije čak pokazuju odbojnost prema tome i kažu da be bi išli tamo da budu njegovatelji”, kaže naša sagovornica.
Pretpostavlja da je razlog tome iskustvo ljudi koji su već prošli taj put.
“Sad već imamo iskustva ljudi koji su tamo i koji govore da taj posao nije tako lagan. Zarada je tu, ali vjerovatno su ta djeca dosad već čula da to nije samo zarada, da je to i težak posao i onda oni sada češće govore da bi radije ostali ovdje da studiraju, da rade, nego da idu negdje da budu njegovatelji.”
Obzirom na nedostatak zdravstvenih radnika kod nas i na činjenicu da je dosta ljekara otišlo, te da nemamo specijaliste za određene oblasti, Ivanković u ovome vidi šansu. Nada se da velika zainteresovanost mladih za opštu medicinu znači da će većina njih upisati i završiti ovaj fakultet.
Sa završenom srednjom medicinskom školom prilike za zapošljavanje su dobre, kaže nam profesorica.
“Ta priča da nema posla zaista više ne važi. Učenici kažu da su ih roditelji i savjetovali da ovo upišu upravo zbog mogućnosti zaposlenja. Mnogi čak imaju ideju da rade dok studiraju, jer posla ima.”
Zbog velike navale za upis u medicinsku školu, kriteriji su pooštreni, pa primaju samo odlične učenike.
“Upisna politika je takva da se boduje uspjeh iz osnovne škole. Odlični učenici hoće da studiraju, a neko ko bi radio sa srednjom spremom on nema ni priliku da upiše srednju medicinsku školu, pa možda je tu neki raskorak”, primjećuje Ivanković.
Sve više djevojaka u “muškoj školi”
Na štandu Elektrotehničke škole “Nikola Tesla”, razgovarali smo sa Marijom Markanović, učenicom četvrtog razreda, smjer računarstvo i programiranje.
Obzirom da je već završni razred, Marija planira nastaviti školovanje na Elektrotehničkom fakultetu u Banjaluci, smjer računarstvo i programiranje, softversko inženjerstvo. Jednog dana voljela bi raditi u struci kao programer, a trenutno se bavi i grafičkim i web dizajnom.
Svjesna je da je to jedno od najtraženijih zanimanja današnjice, zbog čega je i velika potražnja za upisom u ovu školu.
“U odnosu na prošlu godinu, velik je odaziv učenika za računarstvo i programiranje i energetiku. To su dva smjera koja su najtraženija u našoj školi. Imamo i elektroniku i telekomunikacije. Naši učenici koji ne planiraju upisati fakultet redovno pronalaze posao u struci, dok računarstvo i telekomunikacije rade u servisima računara ili u firmama gdje su zaduženi za IT poslove.”
Koliko je ova škola popularna među djecom, pokazuje činjenica da ove školske godine nije bilo drugog roka za upis, jer su sva mjesta popunjena već u prvom roku.
Na pitanje da li je kao djevojka u manjini u svojoj školi, odgovara odrično.
“Smatram da nisam u manjini. Puno djevojaka prilazi našem štandu da se raspitaju oko smjerova, predmeta… Iako se ovo vodi kao muška škola, vjerujte da nije. Imamo veliki broj djevojaka i u nekim predmetima su čak bolje od dječaka”, kaže Marija.
Proizvodnja hrane strategija svakog društva, ali roditelji i učenici to ne prepoznaju
Na štandu Poljoprivredne škole, razgovarali smo sa profesorom praktične nastave Nemanjom Jeličićem, koji kaže da ova škola, nažalost, već godinama bilježi znatan pad broja učenika.
“Ne znam koji je razlog, da li su to moderne tehnologije, nismo im pretjerano interesantni, iako mi smatramo da je proizvodnja zdrave hrane strategija svakog društva, ali to roditelji i učenici ne prepoznaju”, kaže Jeličić.
Poljoprivredna škola inače je poznata po odličnoj praktičnoj nastavi, gdje učenici i profesori obrađuju zemlji i proizvode hranu koju zatim prodaju.
“Imamo oko 3000m2 pod plastenicima, rasad, rano povrće, krastavac, paprika, cvijeće… sve stiže iz naših plastenika. Kad dođe sezona, prerađuje se u našim radionicama, proizvode se različite vrste kiselih salata, sokovi, jabuka, aronija, višnja, to se sve radi u toku perioda ljeto-jesen. Od januara počinjemo sa preradom mlijeka, u našoj sirani prozvodimo četiri vrste sira, a odskoro smo počeli proizvoditi školsko kraft pivo. To rade agrotehničari i prehrambeni tehničari, a imamo i školsku pekaru, gdje učenici uče da prave peciva, lisnato tijesto, pice, pite, hljeb.. Pored toga, profesori i učenici u sklopu veterinarske prakse pružaju određene besplatne usluge za kućne ljubimce i druge životinje”, objašnjava Jeličić.
Ponosni su na svoju praktičnu nastavu, a upravo zahvaljujući tome, nakon završene poljoprivredne škole, svi pekari i mesari odmah nađu zaposlenje. Obzirom da se radi o deficitarnim zanimanjima, ovi učenici od Ministarstva i od Grada dobijaju i stipendije, napominje naš sagovornik.
Veliki broj ovih učenika, većinom prehrambenih i veterinarskih tehničara, uz školovanje rade honorarne poslove.
“Mi ih polako uvodimo u svijet rada, da stiču radne navike, imaju ispravan odnos prema radu, prema životu, ali sve je manje djece, sve drugo im je interesantnije – IT tehnologija, ekonomija, medicina…”, dodaje Jeličić.
Manji broj učenika se po završetku ove škole odlučuje se za studiranje.
“Vremena su takva, djeca ove generacije ne žele da gube vrijeme, žele da imaju platu, novac, da su super plaćeni…imaju drugačiju koncepciju rada u odnosu na moju generaciju, postavljaju uslove, kažu šta žele, šta ne žele. To je generacija koja zna šta hoće, šta neće, neće nikoga da trpe”, objašnjava naš sagovornik.
Profesor podsjeća na značaj domaće proizvodnje hrane, te apeluje na davanje većeg značaja životnim vještinama u obrazovanju djece.
“Korona je pokazala da bez sopstvenih snaga možemo nestati. Moramo biti samoodrživi, naše podneblje je bogomdano za uzgoj bilo čega, povrća voća, stoke i mi opet idemo sa tog sela. Da li je to loša strategija, pomodarstvo, ali s obzirom da se mijenja klima, da su ratovi u svijetu, može se desiti da nekad nećemo imati uvoz hrane i šta ćemo onda? Kad dođe muka, svako gleda sebe, svi će se zatvoriti, neće izvoziti svoje meso, žitarice, a mi ćemo imati generacije koje neće znati ni luk da posade, neće znati ubrati samoniklo bilje da se prehrane”, upozorava Jeličić.
Smatra da u osnovne škole treba vratiti predmet domaćinstvo, jer je kroz praktičnu nastavu uvidio da mladi ljudi nemaju znanja i vještine potrebna za život.
Premladi za velike odluke
Na sajmu smo razgovarali i sa učenicima devetih razreda osnovne škole koji su došli da se informišu o ponudi srednjih škola.
Jedan od njih, Luka Škondrić, dvoumi se između Građevinske i Ekonomske škole.
“Ujak mi je arhitekta, mislim da je to dobar posao”, kaže Luka, dodajući da sa ovim zvanjem “uvijek imaš zanat u rukama” i da se može naći posao.
Ipak, za ovako velike odluke, radije bi, kaže, sačekao da napuni 16 ili 17 godina.
Većina djece sa kojom smo razgovarali kažu da im nedostaje savjetovanje o izboru zanimanja na kraju osnovne škole. O tome uglavnom razgovaraju samo sa roditeljima i drugarima. Nekoliko njih nam je reklo da žele upisati Opštu gimnaziju, upravo kako bi sebi dali još vremena za donošenje odluke o budućem zanimanju.
Neki se vode isključivo srcem
Aleksandra Živković je treći razred u Tehnološkoj školi, smjer tehničar poštanskog saobraćaja.
Kaže nam da se u njenom smjeru uči o uslugama koje pružaju pošte, te da se nakon završene škole može raditi u pošti, u telekomunikacionim kompanijama, a oni preduzetniji mogu osnovati svoje kompanije koje bi pružale usluge brže pošte i slične usluge za kojima danas postoji velika potražnja.
Iako je u pitanju traženo zanimanje i ima posla za srednju stručnu spremu, Aleksandra želi studirati i raditi nešto potpuno drugačije.
“Ja ću studirati socijalni rad zato što volim. Volim rad sa djecom, to je moja ljubav i ja ću to sigurno završiti”, odlučna je Aleksandra.
Dobra stvar je što, nakon bilo koje četvorogodišnje srednje škole, djeca mogu birati koji fakultet će studirati. Naravno, studiranje je mnogo lakše kada izaberu srodan studijski program.