Opštinski sud u Sarajevu je 4.4.2022. godine donio prvostepenu presudu kojom je po prvi put u Bosni i Hercegovini sudski potvrđena diskriminacija prema LGBTI osobama.
Vezano za ovu presudu razgovaramo sa Brankom Ćulibrkom, članaom Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa.
Branko, koliko je ova presuda značajna za borbu za prava LGBTI osoba u BiH?
Iako već više od deceniju postoji zakon o zabrani diskriminacije, mi godinama unazad ukazujemo na neefikasno tužilaštvo i pravosuđu u slučajevima diskriminacije, govora mržnje i zločina iz mržnje prema LGBTIQ osobama.
Sa druge strane, važno je istaći da je LGBTIQ zajednica jedna od najčešće izloženih marginalizovanih grupa kada govorimo o mržnji i diskriminaciji. Prvenstveno, važno je da nakon svih ovih godina imamo prvu presudu za diskriminaciju prema LGBTIQ osobama, jer ovo daje povjerenje LGBTIQ osobama prema institucijama da će raditi na tome da se svaki pojedinac i pojedinka zaštite od mržnje i diskriminacije. Sa druge strane, ovdje je važno da je osoba iz javnog političkog života adekvatno tretirana za nešto što se smatra diskriminacijom i govorom mržnje. Iskreno se nadamo da će upravo ovaj slučaj biti osnova da se nastavi ovakva sudska praksa i da se onemogući, ne samo osobama iz političkog života, nego i svima onima koji koriste neprihvatljiv govor mržnje da ga koriste u javnosti i prođu potpuno nekažnjeno zbog toga.
Presuda se odnosi na javni istup koji je putem svog Facebook profila uputila tadašnja zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo, Samra Ćosović Hajdarević. Upravo su društvene mreže mjesto gdje je govor mržnje i diskriminacija najzastupljeniji. Smatraš li da će se to nakon ove presude bar malo smanjiti?
Vjerujemo da će ovo sigurno uticati na to da se više promišlja o tome šta se piše i komentariše u javnom prostoru. Društvene mreže se tretiraju kao javni prostor i bilo je vrijeme da se pitanje odgovornosti za sve ono što je napisano na društvenim mrežama bude adekvatno sankcionisano. Ono što definitivno treba da se uspostavi kao praksa jeste kažnjavanje ovakvih pojava, jer je to jedini način da se mijenja sistem vrijednosti u društvu i da se uspostavlja ravnopravnost prema LGBT osobama.
Koliko je važno da ljudi shvate da pisanjem na društvenim mrežama nisu izuzeti od odgovornosti na izrečeno ukoliko je to govor mržnje?
Vrlo je važno da građani i građanke shvate da bilo koja osoba koja na bilo koji način ugrožava druge osobe po osnovu bilo kojih karakteristika koje su predmet diskriminacije i šire mržnju prema određenim grupama ljudi može i treba da bude kažnjena zbog toga. Govor mržnje je postao sveprisutan u javnom prostoru i vrlo često je korišteno sredstvo upravo predstavnika političkih partija, te se logično i da će naši građani po uzoru na njih usvojiti takav način komunikacije i u skladu sa tim kreirati odnos i ponašati se vrlo nasilno prema određenim grupama. Sve ove je na određeni način vrlo uzročno-posljedično i moramo ukazivati na efekte ove pojave u društvu, moramo imati više ovakve sudske prakse i moramo djelovati proaktivno kroz uspostavljanje mehanizama da se borimo sa ovakvih pojavama u društvu.
Postajemo li svjesniji sveprisutnosti govora mržnje koji je oko nas?
Iskreno se nadam da će ovakve sudske prakse stvarati svjesnost kod građana i građanski u našem društvu da govor mržnji nije prihvatljiv i da kao društvo moramo biti otvoreniji prema različitostima. Nažalost, ja ne mislim da smo ga svjesniji, a to mislim upravo zbog toga što nam taj govor mržnje konstanto ostaje nekažnjen, sankcionisan ili osuđen. Mi na govor mržnje reagujemo vrlo partikularno i s obzirom na to da je on sveprisutan i vrlo se perfidno provlači kroz našu svakodnevnicu, često ni sami nismo sigurno koja je granica između slobode govora i kritike naspram govora mržnje.
Šta je ova presuda pokazala kada govorimo o LGBTI osobama koje žive u Bosni i Hercegovini?
Ovakve vrste presuda će definitivno doprinijeti tome da se mijenja odnos društva prema LGBT osobama, jer sam zakon o zabrani diskriminacije ne određuje kazne, nego ima za cilj uspostavljanje antidiskriminacijske prakse u društvu. Ono što ponavljam, jeste da se mora ponavljati ovakva sudska praksa, jer ona će stvarati povjerenje među LGBT osobama da prijavljuju slučajeve diskriminacije i zločina iz mržnje nadležnim institucijama kako bi se stvorio prostor za slobodan život svih onih koji su često na meti govora mržnje. Naše iskustvo govori o tome koliko su i insitucije nespremne da se bore protiv diskriminacije, jer je često jedan od razloga za odbacivanje ovakvih slučajeva upravo činjenica da je teško dokazati diskriminaciju čak i kada je ona nama vidljiva, te vjerujemo da će ova presuda biti primjer i predmet drugima da ozbiljnije pristupaju ovakvim pojavama u društvu.
Koliko je važno da se govor mržne koji dolazi od strane javnih osoba i političara/ki sankcionište? Odnosno, da se time da primjer da takva vrsta govora nije prihvatljiva, da ugrožava ljude?
Ovakve vrste presuda prema javnim ličnostima i političarima_kama su sudska praksa koja je potvrđena u mnogim slučajevima kako u svijetu, tako i u regionu i odlično je što je to sud to prepoznao i uveo u našu sudksu praksu. Važno je ponoviti da uticaj izjava koje imaju javne ličnosti, te političarke i političare imaju puno veći domet i moguće posljedice po one koji su predmet diskriminacije i govora mržnja. Zbog toga je zaista veliki broj medija upravo i prenio problematičnu izjavu kantonalne zastupnice Samre Ćosvić Hajdarević i zbog toga joj je dat puno veći značaj nego neke izjave građana i građanki Bosne i Hercegovine koji imaju još rigoroznije stavove prema LGBT zajednici. Ovakva presuda, a naročito jer je usmjerena ka političarki, poručuje da ne možemo svašta pisati, pričati i postavljati u javnom prostoru jer postoje zakoni koji će se sprovoditi i koji će stvarati sigurnije okruženje za život svih onih koji su svakodnevno marginalizovani i etiketirani od društva.
Koliko se u BiH poštuje Zakon o zabrani diskriminacije? Šta bi se trebalo uraditi da se ovaj Zakon više poštuje i primjenjuju?
Tokom 2009. godine usvojen je Zakon o zabrani diskriminacije koji je utemeljen i pripremljen prema evropskim standardima, a on treba da štiti građane BiH od diskriminacije u svim oblastima rada i života, svakog vida uznemiravanja, seksualnog uznemiravanja, mobinga, segregacije ili podsticanja na diskriminaciju. Prema ovom zakonu svi javni organi vlasti imaju obavezu i dužnost da se bore protiv diskriminacije i da se suzdrže od nje, te imaju dužnost da aktivno kreiraju i stvore uslove za jednak tretman. Kada pročitate ovo gore navedeno i kada pogledate našu svakodnevnicu, mislim da je jasno koliko smo mi kao društvo vrlo neosjetljivi na diskriminaciju.
Dakle, ovakve persude trebaju biti podsjetnik da imamo zakone koji se trebaju sprovoditi u svakodnevnici. Što više bude bilo presuda za diskriminaciju, više će i građani/ke poštovati zakone.
Kakad govorimo o pravima LGBTI osoba na šta je ono što bi se društvo i nadležne institucije trebale fokusiati u narednom periodu da se stanje poboljša?
Mislim da je od ključnog značaja borba protiv nasilja i predrasuda prema LGBTIQ osobama prioritet u ostvarivanju boljeg položaja LGBTIQ osoba u našem društvu. Ovo je jedan sistemski problem kojim treba da se pozabave prvenstveno institucije, ali ne bih skinuo odgovornost za taj proces ni sa građana i građanki, jer mi svi svojim ličnim primjerima i odnosom prema drugima i drugačijima pokazujemo koje vrijednosti su prihvatljive u našem društvu.
Potrebno je hitno donijeti zakon o istospolnom partnerstvu, kao i zakon o rodnom identitetu koji bi doprinijelo većoj zakonskoj prepoznatljivosti i zaštiti LGBTIQ osoba.
Dalje, nadležne institucije trebaju početi samoinicijativno raditi na izgradnji društva oslobođenog od predrasuda, kroz različite akcije i kampanje koje će uključivati i LGBTIQ osobe.
Kako teku pripreme za ovogodišnju Povorku ponosa koja je zakazana za 25. jun?
Pripreme za ovogodišnju povorku ponosa su u toku već unazad pola godine i u narednom periodu treba da krene medijska kampanja gdje ćete biti u prilici dobiti više informacija o protestnoj šetnji koja će biti održana 25. juna u Sarajevu. Važno nam je naglasiti da je povorka ponosa i dalje neophodan protest kroz koji skrećemo pažnju na probleme i potrebe LGBTIQ osoba, ali i svih ostalih manjinskih grupa, koje i ovom prilikom pozivamo da iskoriste prostor i vidljivost Bh. povorke ponosa da izađu i pošalju poruke o problemima sa kojima se suočavaju.