Dok američki predsjednik Donald Tramp pojačava napore da pregovara o okončanju ruske invazije, ključno pitanje visi nad Vašingtonom, Kijevom i Moskvom: šta je sljedeće i može li ovaj pritisak uopšte uroditi plodom?
Prema analitičarima, odgovor je sve jasniji. Uprkos nedjeljama intenzivne diplomatije i pritiska iz Vašingtona, izgledi pred putovanje američkog izaslanika Stiva Vitkofa u Moskvu ove nedjelje izgledaju sumorno, piše Kijev independent, prenosi Index.
Samo nekoliko dana prije današnjih konsultacija SAD i Ukrajine na Floridi, ruski predsjednik Vladimir Putin je signalizirao da ne vidi razlog za značajne ustupke. Odbacio je razgovore o napretku i ponovo uslovio prekid vatre povlačenjem Ukrajine sa neokupirane teritorije – nešto što Kijev smatra neprihvatljivim.
S druge strane, Kijev nije spreman ni da popusti pred maksimalističkim zahtjevima Kremlja.
“Nešto značajno mora da se promijeni na terenu da bi jedna strana, ili obje strane, zaključile da imaju malo ili ništa da dobiju nastavkom rata”, rekla je Dženi Maters, stručnjak za međunarodne poslove.
Dok Trampov tim pokušava da oživi zastojnu diplomatiju, stručna analiza pokazuje zašto je plan vjerovatno osuđen na propast i šta se dalje može očekivati.
Ukrajina i Rusija su svjetlosne godine udaljene jedna od druge
Kada su Sjedinjene Države predstavile svoj mirovni prijedlog od 28 tačaka – koji snažno podsjeća na dokument koji je Rusija podnijela Vašingtonu u oktobru – dočekan je sa šokom i nevjericom u Ukrajini.
Njegove ključne tačke, uključujući priznavanje ruske kontrole nad Krimom i Donbasom, ograničavanje ukrajinske vojske i zaustavljanje težnji Kijeva ka članstvu u NATO-u, odražavale su dugogodišnje zahtjeve Kremlja.
Prema riječima Oleksija Meljnika, kodirektora Programa za spoljne odnose i međunarodnu bezbjednost u Razumkov centru u Kijevu, “plan je, izgleda, osmišljen da pomogne Ukrajini da kapitulira”.
Međutim, nema naznaka da će Rusija prihvatiti bilo koji prijedlog koji nudi manje.
Pošto Kijev insistira na svojim “crvenim linijama” u pregovorima – bez ograničenja za savez ili vojsku i bez priznavanja ruske okupacije – jasno je da su oni direktno u suprotnosti s ruskim ciljevima: aneksijom teritorije, blokiranjem puta Ukrajine ka NATO-u i slabljenjem njenih odbrambenih sposobnosti.
Revidirani plan, sastavljen tokom razgovora između američkih i ukrajinskih zvaničnika na odvojenim sastancima u Ženevi i Floridi prošlog mjeseca, nije objavljen.
“Da bi Rusija promijenila svoj stav, mora da pretrpi ozbiljne i dugoročne poteškoće.”
Najspornija pitanja, poput teritorijalnih, “stavljena su u zagrade” za dalju diskusiju, saopštila je Ukrajina – i to su upravo teme koje bi mogle da navedu Moskvu da odbaci novi plan.
“Ukrajinske trupe će se povući sa teritorija koje okupiraju, a onda će borbe prestati”, rekao je Putin 27. novembra, očigledno misleći na ukrajinske regione koje je Rusija polagala pravo nakon prevarnih referenduma 2022. godine.
“Da bi Rusija promijenila svoj stav, mora da pretrpi ozbiljne i dugoročne poteškoće ili možda da izgubi podršku ključnih saveznika”, rekla je Maters za Kijev independent.
Istovremeno, Trampova administracija nije uspjela da osmisli “koherentnu strategiju” da izvrši pritisak na Rusiju da pristane na sporazum, kaže Nikola Bjeleskov, istraživač Nacionalnog instituta za strateške studije i viši analitičar projekta “Vrati se živ”.
Sve dok Rusija može da održi spor napredak na bojnom polju, Putin nema podsticaj “za pregovore zasnovane na ideji zamrzavanja bojnog polja i ostavljanja političkih razlika po strani”, dodaje Bjeleskov.
Rusija ima prednost na bojnom polju
Iskorištavajući maglovito jesenje vrijeme i svoju brojčanu nadmoć, Rusija ostvaruje spor, ali stabilan napredak na jugu i istoku, oslanjajući se na male pješadijske jedinice.
Analitičari kažu da ruske snage sada kontrolišu veliki dio Pokrovska, ključnog uporišta u Donjeckoj oblasti. Stručnjak za odbranu Viktor Kevljuk upozorava da je situacija u sektoru Guljajpole u Zaporoškoj oblasti postala “najopasnija i najdinamičnija”.
Sa Ukrajinom koja se i dalje bori sa nedostatkom ljudstva i smanjenjem strane vojne pomoći, zemlja se suočava sa teškom zimom.
Ipak, dok je ministar vojske SAD Den Driskol navodno rekao ukrajinskim zvaničnicima da bi im bilo bolje da prihvate brzi mirovni sporazum nego da se suoče sa porazom, stručnjaci se ne slažu.
“Situacija je danas veoma teška, ali to nije razlog za prestanak borbe”, rekao je Kevljuk.
Melnik napominje da Rusija ostvaruje samo “male taktičke dobitke po izuzetno visokoj cijeni, oko 100 mrtvih ili teško ranjenih po kvadratnom kilometru”.
Prema podacima grupe za zaštitu podataka DeepState, Rusija je u oktobru okupirala otprilike 267 kvadratnih kilometara, što je slično septembru i predstavlja oko 0,04% teritorije Ukrajine.
Međutim, napredovanje se ubrzalo u novembru, kada su moskovske trupe navodno zauzele dodatnih 505 kvadratnih kilometara.
Institut za proučavanje rata procjenjuje da ako moskovske snage nastave da napreduju sadašnjom brzinom, Tim tempom, ostatak Donjecke oblasti biće zauzet do avgusta 2027. godine.
“Sve u svemu, strateška situacija na bojnom polju ostaje nepromijenjena”, rekao je Melnik.
“To je rat iscrpljivanja bez izgleda za bilo kakav značajan vojni poraz za bilo koju stranu.”
Šta bi zapravo moglo da izvrši pritisak na Rusiju?
Ali baš kao što kolaps ukrajinske odbrane nije neizbježan, Rusija nije u opasnosti od poraza.
Anton Barbašin, gostujući saradnik Evropskog savjeta za spoljne odnose, rekao je da nema ničega što bi ukazivalo na to da se Moskva sprema da se suoči sa dovoljno velikim zastojem da promijeni svoju strategiju.
“Razvoj događaja na bojnom polju može uticati na donošenje odluka”, rekao je Barbašin. “Ali za sada, ne djeluje realno da će Rusija uskoro pretrpjeti vojni poraz.”
Sa obje strane učvršćene, očigledno pitanje je: Šta bi moglo da natjera Rusiju da odustane od svojih maksimalističkih zahtjeva prema Ukrajini?
Ekonomski, Rusija pati – ali je daleko od kolapsa.
“Ruska ekonomija pati, ali se još nije urušila”, dodao je Barbašin, rekavši da sistem pokazuje dovoljnu otpornost da Putin može da ga održi još godinu dana bez suočavanja sa egzistencijalnim pritiskom.
Najefikasniji potez Vašingtona bio bi sankcionisanje Kine ili Indije, ključnih kupaca ruske nafte.
Ranije ove godine, Tramp je predložio uvođenje carina zemljama koje kupuju velike količine ruske nafte. Ali do sada je Indiju kaznio samo carinom od 25% – simboličnim potezom.
Mihail Poljanski, postdoktorski istraživač na Odeljenju za međunarodne institucije PRIF-a, rekao je da SAD neće rizikovati udarac sopstvenoj ekonomiji koja se bori, koji bi carine mogle da donesu.
Ukratko, Kremlj nije pod značajnim spoljnim pritiskom.
“Mogu da održavam ovu vrstu ratovanja još neko vrijeme”, rekao je ranije ruski opozicioni političar Vladimir Milov za Kijev Independent.
Prema riječima Poljanskog, “ekonomska kriza, veliki porazi na bojnom polju, pukotine u eliti – ništa od toga se još ne pokazuje. Putin nema podsticaj da ide naprijed.”
Šta je sljedeće?
Sljedeći veliki korak u Trampovom mirovnom procesu je očekivani sastanak između američkog specijalnog izaslanika Stiva Vitkofa i Putina u Moskvi 2. decembra.
Očekuje se da će Vitkof predstaviti Putinu revidiranu verziju mirovnog okvira — onu koja je sada znatno prihvatljivija za Ukrajinu.
Ali očekivanja su izuzetno niska.
Aleksandra Filipenko, stručnjak za odnose SAD i Rusije, rekla je za Kijev Independent da će sastanak proizvesti “samo formalne izjave i možda nove kanale komunikacije sa Trampovim timom”.
“Ali svakako ne proboj ili bilo kakve stvarne sporazume”, rekla je, dodajući da će se sve značajne odluke dogovarati privatno.
Filipenko vjeruje da je cieli proces od početka ličio na rusku obavještajnu operaciju.
“Putin nema razloga da stane”
Izvor iz ukrajinskog predsjedničkog kabineta ranije je rekao za Kijev Independent da je Vitkof napravio početni plan direktno u koordinaciji sa Kirilom Dmitrijevim, glavnim ekonomskim pregovaračem Rusije.
Prema Filipenku, prvobitni plan je imao za cilj da natjera Ukrajinu da ga odbije — prikazivanjem Kijeva kao nerazumnog i potkopavanjem njegovog partnerstva sa Vašingtonom.
Curenje informacija koje je objavio Blumberg 25. novembra podržava ovaj stav. U transkriptu snimljenog razgovora, pomoćnici Kremlja su razgovarali o tome kako je Vitkof predstavio ruski prijedlog kao američku inicijativu.
Polianski je rekao da će tokom sastanka Putin vjerovatno slijediti strategiju koju je Vitkof izložio u procurjelim pozivima: laskanje Trampu, predstavljanje sebe kao “čoveka mira” i insistiranje na maksimalnim ustupcima.
“Putin nema razloga da sada stane”, dodao je Polianski.
Bez pritiska, Kremlj vjeruje da može postići svoje ciljeve jednostavnim čekanjem.
Beskonačni ciklus
Natija Seskurija, saradnica Kraljevskog instituta ujedinjenih službi, rekla je za Kijev independent da će, ako se ova dinamika nastavi, vjerovatno dovesti do “više rundi pregovora sa malo stvarnog napretka”.
“Putin želi da održi privid otvorenosti za diplomatiju jer ne želi da bude viđen kao prva strana koja će popustiti”, dodala je.
Rusija vidi nastavak borbe kao svoju najjaču alternativu bilo kom sporazumu, rekla je za Kijevski independent Emili Harding, potpredsjednica Odjeljenja za odbranu i bezbjednost u CSIS-u.
“Najbolja alternativa Rusije pregovaračkom rješenju je nastavak borbe i spremna je da je nastavi unedogled”, rekla je.
“Sve dok Moskva vjeruje da može da pobijedi na bojnom polju, malo je podsticaja za ustupke.”
Dakle, rat će se vjerovatno nastaviti.