Bez brige
Subvencije za kamate za rješavanje stambenih pitanja mladih, besplatni k
ursevi engleskog jezika i rada na računaru, program zapošljavanja subvencijama namijenjenim poslodavcima, fudbalske lopte za škole, kuće za porodice s petoro i više djece…
Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS uvijek je u akciji pronalazeći puteve da unaprijedi položaj kategorija građana koje su mu u nadležnosti. Tako je u 2008. godini ovo ministarstvo obezbijedilo sredstva u visini od 900.000 KM za podsticaj poslodavcima pri zapošljavanju mladih ljudi. Time je u 2008. godini zaposleno njih 235, od toga 210 sa srednjom i 25 sa višom i visokom školom. U 2009. je za istu svrhu izdvojeno 2.000.000 KM, ali je nastavljen i projekat subvencije 1% kamatne stope za mlade i mlade bračne parove, pri čemu je izdvojeno 600.000 KM.
Ove na prvi pogled dobre, samo, kako se pokazalo, slabo perspektivne i kratkoročne akcije sa svim njihovim nedostacima lako je povezati sa ministrom, čija biografija teško može biti opravdanje za odgovornu poziciju na koju su ga postavili. A nju je, sudeći prema aferama, prečesto netransparentno iskorištavao.
Bez namjere da se do krajnosti diskredituje ličnost ministra, treba postaviti pitanje kakve kvalifikacije ima ovaj doktor nauka fizičke kulture da se bavi delikatnim pitanjima osnovne ćelije društva, te omladine i sporta. Ne treba zaboraviti da je on u više navrata naglašavao da mladi treba sami da riješe svoje probleme, da ne upisuju fakultete s kojima neće naći posao, te ih optužio da su neodgovorni, nezainteresovani, da nisu uporni i ne prate konkurse.
Tragikomični Proko
Kako od malverzacija, subvencija i izjava u formi duhovitih ironičnih skečeva koji to nisu Proko stigne sve ostalo? Da li mladi, kojima odriče upornost i odgovornost, treba da se ugledaju na lik i djelo svog ministra?
Ministar i njegov brat danas su obojica šefovi katedri Fakulteta za fizičko vaspitanje i sport u Banjaluci. Kako ovaj cijenjeni profesor stigne na svoja predavanja od obaveza na političkoj funkciji i nije li došlo vrijeme da se istraži problem stranačkog djelovanja profesorâ?
U međuvremenu, polovinom prošle godine Služba glavne revizije imala je šta da kaže za rad Ministarstva porodice, omladine i sporta RS. Osim što je prekršen zakon kod više tendera, uključujući i onaj za izgradnju kuća za porodice sa petoro i više djece, ministrov nekvalifikovani vozač, odnosno ovjeritelj tehničke ispravnosti vozila, primao je dvije plate. Takođe je nagrađivao svoje saradnike iz budžeta, po sopstvenom nahođenju, kod nabavke automobila na tenderima pobjeđivali su poslanici vladajuće partije, kod investicija se duplirala vrijednost radova, od planiranih 97 kuća izgrađeno samo 13; 7,5 miliona maraka podijelio je sportskim klubovima, naročito onima iz rodnog Srpca, kao i svim ostalim omladinskim i neomladinskim udruženjima, organizacijama, klubovima i institucijama ove opštine; 3000 KM dao bratu.
Ministar je ponešto i priznao odgovorivši da tu nema ništa čudno: „Ne možete očekivati da više volim neki drugi grad od svog rodnog mesta! Naravno da mi je bliži Srbac, nego Foča, Trebinje ili Bileća. Ali, davao sam pare i tamo, nije da nisam davao“.
Ali zbog štednje papira u ministarstvima, ministar nije bio u mogućnosti da dostavi Narodnoj skupštini RS izvještaj o sedam miliona KM dodijeljenih sportskim organizacijama.
Tu se saga o „neobičnim“ Prokinim izjavama ne završava.
Gostujući u emisiji „Presing“ krajem prošle godine, ministar je problem nepotizma pri zapošljavanju objašnjavao nestabilnim tržištem. Po njemu, međutim, stanje nije toliko alarmantno kako se govori; da mladi odlaze iz zemlje „to su samo priče rekla-kazala“, kao i priče o kupovini radnih mjesta. Nije poznato, ipak, da je Ministarstvo provelo ijednu inspekciju koja bi pokazala suprotno.
Povodom nepotizma u Željeznicama, Dragosavljević je istakao da „nije grijeh da se zaposli nečiji sin, sestra ili supruga, jer to je rješavanje problema nezaposlenosti“ (?!). Rubrika „Bez komentara“.
Teško vrijeme za strategije
Ni projekat za zapošljavane ne posjeduje mehanizam kojim bi se spriječila korupcija i zloupotreba. I dalje postoji mogućnost da poslodavac zaposli osobu prema poznanstvu i interesima. A koliko uopšte može biti dobro liječenje rana umjesto rješavanja primarnih problema, poput nedostatka radnih mjesta?
Naravno da bi mnogo više znoja, znanja i sposobnosti zahtijevala strategija koja bi u određenom periodu trebalo da otvori dovoljno novih radnih mjesta ili bi ponudila neko drugo dugoročno rješenje, ali ljude koji bi to bili u stanju da poguraju nemamo na pozicijama.
Predsjednik Vlade RS, Milorad Dodik, u svakoj prilici objašnjava građanima kako se „svesvjetska“ ekonomska kriza samo u Republici Srpskoj nije udomila. Da nije istinita, bila bi komična, a ovako je ova izjava tragikomična poput mnogobrojnih izjava ministra Proke.
Ova dva zvaničnika nisu stigla da se usklade. Ministar ne propušta priliku da kaže kako je ekonomska kriza uzrok smanjenog budžeta za njegovo ministarstvo, zbog čega je u 2010. godini budžet za podsticanje zapošljavanja samo 200.000 KM. Da se manje kralo prošle godine, možda bi u ovoj koja osoba više bila zbrinuta, makar i na godinu dana.
Prošle je godine 120.000 KM netransparentno dobio mali fudbalski klub iz sela Nova Ves kod Srpca, te oko 100.000 KM klub iz Malih Sitneša kod Srpca. Mora da su problemi u fudbalu još uvijek znatno veći i važniji od zapošljavanja i kuća.
Tako se pokazalo da u vrijeme kad su strategije pomoći i subvencija najpotrebnije i predstavljaju osnovu djelovanja svjetskih vlada, Republika Srpska ukida i ono malo strategije za napredak pojedinih kategorija. Strategija ove Vlade, kako je krenulo, biće da se ukinu sve strategije, pošto je vrijeme krize a krize nema. Naša Vlada ima smisla samo za apsurde.
Mladi, budite uporni i odgovorni na imaginarnim radnim mjestima. Parovi, odgodite zajednički život do daljnjeg. Porodice, ne pravite višak djece. Djeco, udarajte lopte. I svima dobro. A dobro i Proki.