Gotovo četiri godine nakon što je Ukrajina unaprijed platila 36,6 miliona dolara za nabavku 100.000 minobacačkih granata koje nikada nisu isporučene, slučaj je prerastao u međunarodnu istragu koja obuhvata Ukrajinu, BiH i Češku.
U središtu istrage nalazi se hrvatski preduzetnik Matias Zubak, vlasnik zagrebačke kompanije WDG Promet, koji je prema potvrdi ukrajinskog tužilaštva osumnjičen i proglašen međunarodno traženom osobom.
Od ukrajinskih granata do fabrike Vitezit
Ukrajinsko Ministarstvo odbrane zaključilo je u oktobru 2022. godine ugovor sa ukrajinskom kompanijom Lviv Arsenal za nabavku 100.000 minobacačkih granata vrijednih 36,6 miliona dolara.
Novac je isplaćen unaprijed, ali oružje nikada nije stiglo do ukrajinske vojske.
U poslu su, osim Lviv Arsenala, učestvovale kompanije iz više evropskih zemalja, među njima slovački Sevotech i zagrebački WDG Promet.
Prema dokumentima ukrajinskog pravosuđa, upravo je dio novca iz tog posla završio u BiH, odnosno korišten je za kupovinu nekadašnjeg giganta namjenske industrije – Vitezita.
Zagrebačka kompanija kupila je najperspektivniji pogon Vitezita za proizvodnju nitroglicerina i plastičnog eksploziva za oko 5,5 miliona evra.
Prema optužnici Tužilaštva Federacije BiH, za kupovinu fabrike ukupno je utrošeno 10,8 miliona KM, dok je taj novac danas blokiran na bankovnom računu po odluci Vrhovnog suda FBiH.
Zubak osumnjičen i u BiH
Posebni odjel Tužilaštva FBiH za suzbijanje korupcije, organizovanog i međukantonalnog kriminala vodi postupak u vezi sa prodajom imovine Vitezita, a iz Tužilaštva je potvrđeno da je i Matias Zubak osumnjičen.
Njegovo ime pojavljuje se i u optužnici u kojoj se tvrdi da je fabrika kupljena novcem namijenjenim za nabavku ukrajinskog naoružanja.
Prodaju Vitezita pratile su brojne žalbe i krivične prijave povjerilaca, a zbog sumnji u nezakonitosti već je podignuta optužnica protiv četiri osobe, među kojima je i stečajna upravnica Behrija Huseinbegović.
Ukrajinsko tužilaštvo je, u međuvremenu, potvrdilo da Zubak ima status osumnjičenog u njihovoj istrazi.
Njegovo ime bilo je objavljeno i na spisku osoba koje se, prema podacima ukrajinskog Ministarstva unutrašnjih poslova, skrivaju od istražnih organa.
Ukrajinske vlasti su istragu obustavile nakon što je Zubak proglašen međunarodno traženim, uz mogućnost njenog nastavka kada bude utvrđeno gdje se nalazi.
Ipak, njegovo ime trenutno nije u javno dostupnoj bazi crvenih potjernica Interpola, pa nije potvrđeno da li je međunarodna policijska potraga formalno sprovedena putem te organizacije.
Milioni preko Češke
Posebno važan dio istrage odnosi se na novac koji je preko slovačke kompanije Sevotech uplaćivan WDG Prometu na račun u češkoj štedionici PDZ.
Prema spisu Visokog antikorupcijskog suda Ukrajine, Sevotech je u decembru 2022. godine zagrebačkoj kompaniji uplatio ukupno 11,34 miliona evra.
Od tog iznosa, oko 5,52 miliona evra iskorišteno je za kupovinu Vitezita.
Ostatak novca, prema istražnim dokumentima, prebacivan je kompanijama u Bugarskoj i Sloveniji, na račune WDG Prometa u Hrvatskoj, dok je dio podizan u gotovini.
WDG Promet je ranije tvrdio da im je novac sa računa u Češkoj zapravo ukraden, odnosno da je falsifikovanjem potpisa prebačen na račune drugih osoba i organizacija.
Kompanija je odbacivala tvrdnje da je ukrajinskim novcem kupljen Vitezit.
Međutim, iz češke štedionice PDZ ranije je saopšteno da je podizanje novca sa računa WDG Prometa prijavljeno češkim institucijama kao sumnjiva transakcija.
I Češka traži dokumente iz BiH
Slučaj je zbog toga dobio i treću međunarodnu dimenziju.
Češke pravosudne institucije zatražile su od BiH dokumentaciju iz stečajnog postupka Vitezita, uključujući dokumente o prodaji imovine, uplati akontacije i kupoprodajnoj cijeni.
Vrhovno državno tužilaštvo u Pragu potvrdilo je da se u Češkoj vodi krivični postupak u fazi istrage, ali zbog zakonskih pravila nije željelo iznositi detalje.
Tako se istraga oko nestalih miliona danas proteže kroz najmanje tri pravosudna sistema – ukrajinski, bosanskohercegovački i češki.
Od industrijskog giganta ostale ruševine
Posebno je paradoksalno što je u centru cijele priče upravo Vitezit, nekada jedan od najvažnijih proizvođača raketnog baruta i eksploziva u bivšoj Jugoslaviji.
Fabrika je nekada zapošljavala hiljade radnika, dok danas njene ruševine, prazne hale i devastirani objekti svjedoče o potpunom industrijskom propadanju.
Istovremeno, kompanija koja je nekada predstavljala strateški kapacitet namjenske industrije našla se u središtu istraga o tome kako je finansirana njena prodaja i odakle je poticao novac kojim je plaćena.
Zbog toga slučaj Vitezita više nije samo priča o propaloj fabrici u srednjoj Bosni. On je postao dio međunarodne istrage o nestanku miliona namijenjenih ukrajinskoj vojsci – novca čiji je trag, prema istražnim dokumentima, vodio preko evropskih kompanija i računa sve do BiH.