I dok traje ogorčena borba ko će zagospodariti nad KCUS-om, nedostaju lijekovi, materijalna sredstva, a pacijenti mogu računati na ogromne liste čekan
Sebija Izetbegović postala je svojevrsni „poster boy“ borbe Trojke za dolazak na vlast. Vjerovatno nije bilo omraženije ličnosti kod njihovih pristalica i češće napadane mete koja je služila kao alarm zašto je skidanje SDA s vlasti naprosto nužno. A nije da im je u tom pogledu falilo argumenata od nepostičkog postavljanja, do prosipanja sile po KCUS-u i prijetnji „čupanjem grkljana“ do zloupotrebe vlastitog supruga za upravljanje države.
Može gore
Ipak, mnogi uposlenici KCUS-a, uključujući i njene dojučerašnje protivnike, sada se s nostalgijom sjećaju vremena kad je ovom institucijom vladala Sebija Izetbegović.
Od preuzimanja Trojke Klinički centar nalazi se u velikom gubitku, pa su tako samo u prvih devet mjeseci prošle godine poslovali s gubitkom od čak šest miliona KM.
No, stranke Trojke nemaju kad da se bave ovim rezultatima. Oni su i dalje posvećeni borbom ko će preuzeti kontrolu nad KCUS-om.
Kada su preuzeli Kanton Sarajevo govorili su da je neophodno da preuzmu i federalni nivo vlasti kako bi se, između ostalog, riješili i Sebije.
Kada je formirana nova vlast na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) bilo je najavljeno da kreće smjena tadašnje uprave Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) te izbor novog rukovodstva.
Tada su stranke koje čine vlast na nivou FBiH dogovorile raspodjelu pozicija, prema kojoj je prijedlog imenovanja direktora KCUS-a pripao Narodu i Pravdi (NiP). Tu poziciju namijenili su Ismetu Gavrankapetanoviću.
Iako prvorangirani, Gavrankapetanović nije dobio saglasnost federalnog ministra zdravstva Nediljka Rimca (HDZ 1990) za imenovanje, a iz NiP-a je uslijedila žestoka reakcija.
Trljanje ruku
Upravni odbor Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) na sjednici održanoj 10. februara odlučio je van snage staviti odluku o imenovanju Ismeta Gavrankapetanovića za direktora najveće zdravstvene institucije u Bosni i Hercegovini. Odluka je donesena uz minimalnu većinu od šest glasova.
Za to vrijeme, iz SDP-a su mogli trljati zadovoljno ruke, s obzirom na to da je to značilo da njihov Alen Pilav ostaje na čelu KCUS-a.
I dr. Dragan Stevanović, član SDP-a, na kraju je morao priznati da je „puna istina da je Trojka diletantski vodila postupak smjene i instaliranja nove uprave na KCUS/UKCS i da su to vješto iskoristili HDZ 1990 i ministar Rimac za vođenje svoje uobičajene trgovačke politike“.
I dok traje ogorčena borba ko će zagospodariti nad KCUS-om, čiji će biti direktor i ko će postaviti više svojih ljudi u upravni odbor, dotle Centar posluje u minusu, nedostaju lijekovi, materijalna sredstva, a pacijenti mogu računati na ogromne liste čekanja.
No, koga briga za to. Najvažnije je preuzeti plijen. Sjaši, Sebija, da uzjaše Murta.
Neočekivani problem
Izgleda da su političke stranke sada suočene s novim, neočekivanim problemom – koliko je važno zadržati politički utjecaj u zdravstvu, a koliko se može zanemariti menadžerska strana? Jer u trenutnoj situaciji, pitanje nije samo ko vodi KCUS, već kako će ta institucija preživjeti finansijsku krizu i, najvažnije, pružiti adekvatnu zdravstvenu zaštitu građanima.