Osigurati transparentnost
finansiranja političkih stranaka u Bosni i Hercegovini. Tako glasi jedan od 14
zahtjeva Evropske komisije upućen vlastima ove zemlje. Ovo je jedan od
prioriteta o kojem se najmanje govori u javnosti, a o njemu gotovo nikako ne govore
predstavnici političkih stranaka. Transparentno finansiranje političkih
stranaka u BiH ne postoji, a takav ambijent pogodan je za razvoj korupcije.
Kada bismo imali jasan prikaz koja privatna preduzeća doniraju novac političkim
strankama, tada bi nam bilo jasnije zbog čega određana privatna preduzeća
dobijaju poslove od javnih institucija kojima upravljaju političke stranke.
Podsjećamo da je zakonski zabranjeno da privatne firme koje posluju s javnim
institucijama doniraju novac političkim strankama.
Prema podacima Transparency international BiH, firme koje
su uručile donacije partijama u pretprošloj godini od države su dobile
preko 55 miliona maraka ugovora. Također, od 2000 donacija fizičkih lica 40
posto priloga dale su osobe koje obavljaju neku od javnih funkcija. Analize finansiranja političkih stranaka radile su dvije
nevladine organizacije koje se najviše bave izbornim procesom u BiH – Koalicija
za fer i slobodne izbore Pod lupom i Transparency International BiH. Da nije
bilo angažmana ove dvije organizacije, javnost ne bi imala ni približno jasnu
sliku o tome koliko novca troše političke stranke, a koliko istovremeno
prijavljuju da su potrošile.
Osim što je uspostavljanje
transparentnosti finansiranja političkih stranaka važan korak ka Evropskoj
uniji, to je čin koji je potreban i građanima ove zemlje. Potreban zbog toga
što političke stranke u BiH zloupotrebljavaju javne resurse, odnosno novac građana
u svrhu vlastite promocije.
Sankcije koje su
stimulirajuće za moguće prekršioce
Dario Jovanović, direktor
projekta Koalicija Pod lupom, kaže da je ova organizacija radila analizu
finansiranja političkih stranaka 2018. godine, kada su se u BiH održavali opšti
izbori.
“U sklopu dugoročnog
posmatranja za svake izbore pratimo segment kršenja zakona od političkih
stranaka, koji može uključivati i segment finansiranja, s tim da ti finansijski
podaci dolaze u periodu tik pred izbore ili nakon izbornog dana. Dakle, govorim
o tome da stranke šalju redovne, godišnje finansijske izvještaje i ad hoc
izvještaje o finansiranju kampanje za izbore. Kada smo radili to istraživanje,
jedno od ključnih zaključaka je bilo da se radi o jednoj od najslabije
regulisanih oblasti izbornog procesa, da su zakoni i propisi koji regulišu
oblast finansiranja političkih stranaka zastarjeli i nedorečeni, često
nedovoljnog opsega, propisuju izuzetno niske sankcije koje su čak stimulirajuće
za moguće prekršioce i propisi se krše u praksi bez adekvatnih posljedica”,
govori za Buku Jovanović.
Navodi kako je Centralna
izborna komisija BiH zadužena za segment finansiranja političkih stranaka i
reviziju njihovih finansijskih izvještaja.
“Ali, u tom odjelu Centralne
izborne komisije radi troje ljudi, tako da mi reviziju izvještaja političkih
subjekta i ustanovljena kršenja i sankcije koje se izriču imamo obično s nekih
godinu i po zakašnjenja, odnosno godinu i po nakon samog podnošenja izvještaja.
Faktički dočekamo naredne izbore, a da pričamo o tome šta se desilo na prošlim
izborima u segmentu zloupotreba finansiranja političkih stranaka i koje su
sankcije”, kaže Jovanović, konstatirajući da je dobro da sankcije postoje.
“Dobro je da Centralna izborna
komisija u većoj mjeri izriče te sankcije, iako sankcije nisu još one
maksimalne koje mogu biti. Dakle, riječ je o tome da je maksimalna kazna do
30.000 KM, a da se u slučajevima kada je riječ o težem kršenju sankcija može iznositi
i do tri puta iznosa za koji se stranka tereti da je prekršila Zakon o
finansiranju političkih stranaka, i ovo je sankcija koja se vrlo rijetko
izriče”, ističe direktor projekta Koalicija pod lupom.
Skoro
dva miliona maraka prikrile u kampanji najveće političke stranke
Srđan Traljić, portparol
Transparency International BiH, kaže kako je ova organizacija u svojim
analizama ustanovila da stranke raspolažu s puno većim iznosima novca od onoga
što prikazuju u svojim finansijskim izvještajima.
“To smo utvrdili kroz svega
nekoliko segmenata izborne kampanje. Mi, naravno, nismo mogli da pratimo sve,
ali smo pratili najznačajnije segmente kampanje. Posljednja dva izborna ciklusa
radili smo media monitoring, radili smo i monitoring vanjskog oglašavanja na
bilbordima, pratili smo i predizborne skupove i radili smo procjenu koliko to
sve košta. Kada se to sve sabralo, izračunali smo da su za posljednji izborni
ciklus blizu dva miliona maraka ove najveće političke partije prikrile, a
sličan iznos je bio i 2020. godine. Mi smo utvrdili veće iznose novca u svega
četiri segmenta kampanje, nego što su stranke ukupno prikaze za sve segmente
kampanje”, ističe za Buku Traljić, konstatirajući da stranke troškove kampanje
prikazuju u znatno nižem iznosu u odnosu na ono što se utvrdi na terenu.
“Nastupe ovih estradnih
zvijezda na svojim skupovima prikazuju u nekim mizernim iznosima, recimo imali
smo na završnom skupu SNSD-a za posljednje izbore nastupe Ace Lukasa i Cece
Ražnatović, a SNSD je kroz finansijski izvještaj nastupe pjevača prikazao kao
njihovu donaciju u činjenju od 9.000 KM. Eto, oni su to uradili od sebe toj
političkoj stranci, a sličan taj nastup Olimpijski centar Jahorina 2018. godine
platio je 78.000 KM. Ako je OC Jahorina platio toliko, ne vidimo zbog čega bi
stranka plaćala toliko manje. Sve indicije koje imamo govore da se ta razlika u
novcu plaća iz javnog sektora, da stranke novcem poreskih obveznika prebijaju
račune sa svojim stranačkim finansijerima. Ovdje imamo i jedan krivični proces
koji se vodi protiv bivšeg direktora Instituta za javno zdravstvo Branislava
Zeljkovića i u tom predmetu vidjeli smo svjedočenje da se novac od nekog
tendera nosio u stranku, što je bila svojevrsna potvrda ovoga na šta mi
ukazujemo. Iz tih razloga potrebna nam je bolje kontrola finansiranja političkih
stranaka”, govori Traljić.
Tokom protekle izborne kampanje za opšte izbore u
Bosni i Hercegovini političke stranke potrošile su, prema procjeni Transparency
International u BiH, najmanje 11,5 miliona maraka na predizborne
skupove, oglašavanje na bilbordima, u medijima i na Facebooku. Ovo je do sada
bila najskuplja kampanja. Tokom praćenja predizbornih aktivnosti od 1. jula do
1. oktobra 2022. godine posmatrači TI BiH zabilježili su preko 2.215 slučajeva
zloupotrebe javnih resursa u svrhu promocije stranaka i kandidata.
S druge
strane, u 2023. godini političke stranke su iz budžeta dobile 19.4 miliona
KM.
Posmatrači
priznali da su plaćeni, a stranke to nisu prijavile
Govoreći o ključnim
problemima, Jovanović kaže da se javna sredstva zloupotrebljavaju u stranačke
svrhe.
“Često se to događa kroz
segment finansiranja političkih stranaka koje se uglavnom finansiraju iz
budžeta. Dakle, više od 80 posto novca s kojim operiraju političke stranke je
novac iz budžeta. Neke političke stranke se isključivo finansiraju iz budžeta,
na različitim nivoima. I onda se taj javni novac građana koji je namijenjen za
funkcionisanje političkih stranaka često zloupotrebljava u neke stranačke i
privatne svrhe”, podvlači Jovanović.
Navodi kako je drugi problem
to što samo dio sredstava završi u izvještajima političkih stranaka.
“Ja ću samo primjer spomenuti.
Na osnovu analize iz 2018. godine, u slučaju niti jedne stranke koja je u tom
momentu bila parlamentarna na državnom ili entitetskim nivoima, dakle riječ je
o 18 subjekata koje smo mi analizirali, nije bio naglašen trošak plaćanja
izbornih posmatrača. A znamo da ih je na tim izborima bilo angažovano oko 60.000.
Znamo da su bili plaćeni, to su otvoreno govorili ljudi koji su radili za njih,
ali su bili plaćeni u gotovini. Kada smo pitali političke stranke da li plaćaju
posmatrače, da li s njima potpisuju ugovore koji su zakonska obaveza i da li
plate pripadajući porez na te ugovore, što je također zakonska obaveza, samo
tri stranke su odgovorile. U dva slučaja su nam rekli da ne plaćaju posmatrače,
a u jednom slučaju da centrala nije zadužena za to već opštinski odbori stranke
i da kao nemaju tu informaciju. Dakle, 15 od 18 stranaka nije uopšte
odgovorilo. Ovdje se radi o tome da političke stranke imaju crne fondove koje
koriste za plaćanje i posmatrača i plaćanje drugih vidova stranačke promocije i
različitih usluga u svrhu kampanje, a da to nije prikazano u finansijskim
izvještajima”, naglašava Jovanović, te upozorava da su u ovom slučaju dva
ključna pitanja.
“Prvo je odakle taj novac
dolazi, a drugo kako oni koji pretenduju da budu u zakonodavnim institucijama i
sutra donose zakone, zapravo, na izborni dan najmanje 600.000 KM izvrše poreske
utaje, jer ne plate posmatrače onako kako je to Zakonom precizirano. Bit će
zanimljivo i dalje pratiti to, jer se ponavlja u kontekstu izbora da se to ne
prikazuje u finansijskim izvještajima”, kaže nam Jovanović.
Traljić napominje da se
nedavne izmjene Izbornog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik jednim
dijelom tiču i finansiranja stranaka.
“Vidjet ćemo kako će to
funkcionirati u praksi. Nama kao organizaciji koja radi monitoring će sada biti
puno lakše kada stranke objave izvještaje prije izbora, odnosno koliko su novca
potrošile na tu kampanju, tako da ćemo te izvještaje uporediti s onim što mi
utvrdimo na terenu i vidjet ćemo koliko su izvještaji realni. Ono što je
problem jeste što su kapaciteti službe za reviziju Centralne izvorne komisije
ograničeni i po nekoliko godina čekamo izvještaje, pa se onda raspravlja o
stvarima koje više nisu ni aktuelne”, kaže portparol TIBiH.
Potrebno je povećati
sankcije i uvesti privremenu mjeru zabrane finansiranja političke stranke iz
budžeta
No, sve to je nedovoljno.
Državna vlast mora donijeti novi zakon o finansiranju političkih stranaka.
Koalicija Pod lupom je, podsjeća Jovanović, prije nekoliko godina dala
preporuke koje se odnose na reviziju pravnog okvira.
“Pogotovo u smislu da treba
ispoštovati preporuke GRECO-a, dakle grupe država za borbu protiv korupcije
Vijeća Evrope, koje je ukupno dalo devet preporuke u oblasti finansiranja
političkih stranaka. Bila je implementirana svega jedna na prihvatljiv način,
pet djelimično, a tri nisu bile implementirane. Koliko znam ništa se nije
promijenilo, jer se nije ni mijenjao Zakon o finansiranju političkih stranaka.
Također, potrebno je povećati sankcije, da one budu daleko više odvraćajućeg
karaktera. Potrebno je uvesti privremenu mjeru zabrane finansiranja
političke stranke iz budžeta ako se utvrde teže nepravilnosti. Povećati
izvjesnost kažnjavanja, da se zna da će oni koji budu radili određene
nepravilnosti biti zaista i kažnjeni pravovremeno i adekvatno”, objašnjava
Jovanović.
Dodaje kako je potrebno
spriječiti zloupotrebu javnih resursa u izborne svrhe, a kroz segmente crnih
fondova.
“Djelimično je to sada
unaprijeđeno kroz zakon. Potrebno je uvesti obaveze evidentiranja svih prihoda
političkih stranaka, pa i onih najmanje vrijednosti. Sada je u obavezi da se
evidentira samo prihod koji je veći od 100 KM. Ukinuti mogućnost priloga u gotovini
i prebaciti sve na transakcijski račun, dakle svo poslovanje političkih
stranaka putem računa u banci. To je jedini mogući način da se prate
finansijski tokovi, da se eventualno utvrđuje tok tog novca. Također, potrebno
je uvesti i obavezu detaljnijeg prikaza rashoda u finansijskim izvještajima. Mi
ono što sada imamo je jedna besmislena klasifikacija troškova iz kojeg
ne možete vidjeti na šta su novac trošile političke stranke i ponuditi to kao
informaciju biračima koja bi možda utjecala i na njihove glasačke preferencije.
Mi sada, recimo, imamo kao stavku “drugi troškovi kampanje” koja obično
značajna ili čak najveća kod nekih političkih stranaka, a ne znamo za šta se
tu, zapravo, trošio novac. Uz sve ovo potrebno je i poboljšanje same kontrole.
Ako za ove izbore imamo registrovao 305 političkih subjekata , od toga je 127
stranaka, da li je razumno očekivati da mi možemo blagovremeno, pravovremeno
postupati i revidirati te izvještaje ako tri osobe u Centralnoj izbornoj
komisiji rade na tome”, jasan je Jovanović.
Ako stranka ne može da
objasni odakle joj pola miliona KM, onda je to posao za pravosudne institucije
Traljić napominje kako mora
postojati saradnja institucija, razmjena informacije, te da ne može CIK sam
raditi posao.
“Pogledajte kako to izgleda u
drugim zemljama i bit će vam jasno. Pogledajte proces protiv Donalda Trumpa za
finansiranje njegove kampanje. Djeluje da se kod nas događaju i gore stvari, a
tamo se vodi krivični proces. Osim Centralne izborne komisije, i druge
institucije bi se trebale pozabaviti time, ako imamo podatke da stranke za dva
miliona KM manje prikažu vrijednost kampanje, u odnosu na ono što smo mi
nezavisno utvrdili fotografisanjem bilborda. Stalno se priča o Centralnoj
izbornoj komisiji, ali druge institucije bi se trebale pozabaviti time odakle
toliki novac tim političkim partijama. Neko im je dao taj novac i pod nekim
uslovima. Sve institucije moraju sarađivati kako bi kontrola finansiranja
političkih partija bila adekvatna i kako i mogli stati ukraj tome”, potcrtava
Traljić.
Zakonski je zabranjeno da
privatna preduzeća koja imaju sklopljene ugovore s institucijama izvršne vlasti
finansiraju stranke.
“Mi iz Transparenyja smo to
prijavljivali svake godine, pregledamo tendere i finansijske izvještaje i
nađemo firme koje su donirale novac strankama a koje su dobijale poslove od
javnih institucija. CIK izrekne neke simbolične sankcije, i kao efekat toga imate
da su svi prestali to prijavljivati. Imate stranku koja vrti milione, a koju
zvanično niko ne finansira od privatnih preduzeća i sve svoje prihode pravda
prihodima iz budžeta i donacijama fizičkih lica. Međutim, prikažu daleko manje
troškove kampanje od onoga što mi utvrdimo na terenu, a imaju i daleko veće
troškove. Nije trošak političke partije samo kampanja, njihovi troškovi su
daleko veći od samog segmenta izborne kampanje tih mjesec dana. Sve to treba
uzeti u obzir kod analiziranja finansiranja političkih partija da bi se ta
oblast uredila jer je važna za prevenciju korupcije”, naglašava Traljić.
Podsjeća kako je Centralna
izborna komisija ranije imala Prijedlog zakona o finansiranju političkih
stranaka, ali napominje kako nije stvar sve jednog zakona.
“Imate krivično zakonodavstvo
koje jasno određuje neke stvari. Ako vi ne možete da objasnite odakle vam pola
miliona maraka kroz vaš finansijski izvještaj, mislim da je posao za
institucije da to utvrđuju. Ne treba im poseban zakon, oni zakon već imaju. Treba
samo dobra volja pravosudnim institucijama. Što se tiče zakona, iskustvo me
naučilo da smo mi znali svaki zakon obesmisliti kroz neku primjenu, kroz nerad,
kroz nečinjenje, kroz skrivanje iza tuđe odgovornosti, a onda kada imate
politički nalog da nekoga procesuirate, onda se može sve procesuirati, onda se
vade i afere iz 2007. godine i neki sitni slučajevi. Dakle, sve se može kada
postoji politička volja. Možemo imati i najbolje zakone, ali dok institucije ne
počnu da provode te zakone, bojim se da ćemo se vrtiti ukrug”, zaključuje
Traljić.
Nikada nismo čuli da neka
stranka javno insistira da se što prije radi na donošenju novog zakona o
finansiranju političkih stranaka, što nam donekle i govori kako im se baš i ne
žuri da ovu oblast urede. A ne žuri im se upravo iz razloga što svim političkim
subjektima, očigledno, odgovara da njihovo finansiranje ne bude u potpunosti
transparentno.