Početak i kraj jula 2025. godine obilježile su dvije teške zloupotrebe položaja u radu Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine.
Prva od njih desila se 4. jula ove godine kada su, po očiglednom prethodnom sporazumu, koji ne dozvoljava Zakon o krivičnom postupku BiH (ZKP BiH), u Tužilaštvu BiH dogovorili sa Miloradom Dodikom da se on mirno došeta do njihovih prostorija u Sarajevu, da se formalno pojavi i bude saslušan, da će Tužilaštvo zatim predložiti Sudu BiH da mu se ukinu pritvor i potjernica, da će Sud BiH sve to učiniti i da će Dodik zatim moći mirno odšetati iz tih pravosudnih institucija, isto onako kao što je i ušetao u njih.
Zloupotreba pravosudnih vlasti u ovom slučaju ne ogleda se samo u tome što su sa Dodikom sve ovo dogovorili iako to ZKP BiH ne dozvoljava, već je zloupotreba i u tome što su sve to nezakonito dogovorili sa licem koje optužuju i krivično gone za napad na ustavni poredak kao jedno od najtežih krivičnih djela u svakoj državi na svijetu, pri čemu im to lice nakon određivanja pritvora i raspisivanja potjernice tri mjeseca javno bježi i uz to još šalje svoju pretorijansku gardu da se, ne zbog Republike Srpske nego zbog njega lično, suprotstavi ako treba i oružanim putem kada su pripadnici SIPA-e obavljali službenu radnju u pokušaju da ga liše slobode po rješenju Suda BiH o pritvoru i potjernici koji su izdati za Dodikom.
Nikome razumnom ne treba podastirati više dokaza i argumenata kako bi shvatio koliko je zloupotrebe službenog položaja sadržano u navedenom ponašanju Tužilaštva i Suda BiH u ovom slučaju, zbog kojeg bi u svakoj civilizovanoj državi tužioci i sudije koji su to učinili bili promptno uhapšeni, procesuirani, disciplinski i krivično, te uklonjeni sa tih funkcija, jer su opasnost po zakonito i pravilno vršenje pravosudnih funkcija.
Drugi slučaj, koji potvrđuje da se radi o obrascu zloupotrebe pravosudne vlasti, saopšten je javnosti putem medija 31. jula ove godine.
Naime, tog dana ovdašnji mediji su izvijestili da je tokom trajanja mjere zabrane putovanja, koju mu je na prijedlog Tužilaštva BiH izrekao Sud BiH u krivičnom postupku koji se protiv njega vodi zbog koruptivnih djela koje mu Tužilaštvo BiH stavlja na teret, Nenad Nešić viđen u Tivtu, to jest u drugoj državi, tokom jula ove godine.
Ovu činjenicu potvrdio je i Sud BiH, jer je saopštio da je, kako su izvijestili mediji, Nešiću uz saglasnost Tužilaštva BiH “odobrio zahtjev za napuštanje teritorije BiH u kraćem periodu”.
Da bi se razumjelo koliko je sve ovo nezakonito, treba podsjetiti na to šta ZKP BiH propisuje o mjeri zabrane putovanja.
Ona se, kaže ZKP BiH u članovima 126. i 126c), sastoji u zabrani napuštanja boravišta za osumnjičenog te u oduzimanju njegovih putnih isprava (pasoša) i zabrani njihovog izdavanja, kao i zabrani korištenja lične karte za prelazak državne granice BiH.
ZKP BiH nijednom svojom odredbom ne dozvoljava Sudu BiH da tokom trajanja ovakve mjere dozvoli njen kratkotrajni prestanak niti dozvoljava Tužilaštvu BiH da daje saglasnost da ta mjera na kratko prestane da važi pa da se nakon toga ponovo uspostavi.
Umjesto toga, ZKP BiH samo dozvoljava (Tužilaštvu i Sudu BiH) da traži određivanje te mjere, odnosno da je odredi, te da svaka dva mjeseca tokom njenog trajanja bude odlučeno da li se ona produžava ili se ukida.
Dakle, ne dozvoljava ZKP BiH, već naprotiv zabranjuje, ono što su Tužilaštvo BiH i Sud BiH, učinili u slučaju Nenada Nešića, da na njegov ili bilo čiji drugi zahtjev za njega na nekoliko dana ne važi mjera zabrane putovanja, pa da onda po proteku tog vremena ona opet važi.
To je zabranjeno ZKP-om BiH i zato je ono što je učinio Sud BiH, uz saglasnost Tužilaštva BiH, teška zloupotreba službenog položaja, jer su sudija i tužilac tom zloupotrebom preuzeli ulogu zakonodavca i za potrebe Nešića stvorili “normu” kakvu ne dozvoljava ZKP BiH, zbog čega je i nema u tom zakonu, a to je “norma” da Nešić ode nekoliko dana u inostranstvo na more, uprkos zakonskoj i sudskoj zabrani putovanja, koja zabrana samo za Nešića neće važiti nekoliko dana, a onda će opet važiti.
Baš kao što ni samo za Dodika neće važiti odredba ZKP BiH da se svaki osumnjičeni protiv kojeg je određen pritvor i raspisana potjernica nakon što se sam preda ili bude uhapšen ne može ušetati kao na kafu u Tužilaštvo i Sud BiH, već se sprovodi u pritvor, a zatim odatle dovodi pred tužioca i sudiju.
Naravno, ništa od prethodno napisanog nije učinjeno zato što je riječ o Miloradu i Nenadu, već zbog toga što zakon mora da se primjenjuje onako kako glasi i jednako za svakoga.
Nažalost, očigledno je da to nije slučaj u radu Tužilaštva i Suda BiH, što prethodno iznijeti dokazi i argumentacija neoborivo dokazuju.
Jedino što ostaje kao pitanje za kraj je kako u ovakvim slučajevima zloupotrebe vlasti uhapsiti vlast?
Izgleda nikako, jer pored takve vlasti nema ni prava ni države, već jedino postoji samovolja vlastodržaca.