Vlada Republike Srpske donijela je Odluku o pomoći medijima 17.9.2009. Kriteriji prema kojima je Vlada raspodijelila novac ostali su nepoznati.
Podijeljeno je pet miliona maraka: televizijama, radio stanicama i štampanim medijima. Vlada je navodno imala neke kriterije jer su mediji na listi bodovani, ali niko ne zna na koji način. Najviše novca dobila je Radio-televizija Republike Srpske (600.000 KM), iako kao dio Javnog RTV servisa BiH ima najstabilnije prihode od TV pretplate od svih doniranih medija. Ovakvu odluku Vlada je pokušala ublažiti i zataškati dodjeljivanjem po 400.000 maraka Alternativnoj i BN televiziji, koje glase kao djelimično kritički raspoložene. Međutim, to ništa ne mijenja u činjenici da je najveća pomoć dodijeljena mediju koji se ionako većinski finansira od obavezne TV pretplate, dakle od sredstava građana RS.
„Glas Srpske“ i „Nezavisne novine“ medijskog tajkuna Željka Kopanje dobili su po 300.000 KM, a tabloid „Fokus“ samo nijansu manje, 270.000 KM. Novinska agencija „Srna“ iz Bijeljine u vlasništvu entiteta, za koju se inače izdvajaju redovne mjesečne tranše iz budžeta, nagrađena je sa 200.000 KM. Marginalan sedmičnik „Novi reporter“, (sa petoro zaposlenih, kako tvrdi www.zurnal.info) – dobio je „apanažu“ od 200.000 KM.
Udarni režimski mediji, RTRS, „Glas Srpske“ i „Nezavisne novine“ sami su dobili 1.200.000 KM, dakle nešto manje od četvrtine ukupnog novca. Kada se pribroje agencija „Srna“, manje tiražni ali najdirektnije prorežimski, vulgarni tabloid „Fokus“, koji zajedno sa RTRS-om i grupacijom Željka Kopanje čine potporne medijske stubove režima Milorada Dodika, dođe se do jedne trećine novca na praktično istoj adresi – slijepoj nekritičkoj podršci režimu SNSD-a.
Zanimljiv je i odjeljak sa donacijama za medije čije su centrale u Srbiji. Vlada RS je odlučila da pomogne medijima u privatnom vlasništvu, koji posluju u sklopu kompanija čija su sjedišta, kao i većinski vlasnici u drugoj državi. Što samo po sebi nije problematično, jer su ti mediji registrovani u RS gdje plaćaju porez i doprinose. Ali je ipak u nekoj mjeri problematično sa „zanatskog“ stanovišta jer se praktično radi o većim ili manjim dopisništvima, odnosno ekspoziturama beogradskih medija gdje se proizvodi najveći dio njihovih sadržaja. Ako je Vlada odlučila da podrži „Euroblic“, logično je da je podržala i redakciju u Beogradu jer oni ravnopravno stvaraju izdanje za RS. U Odluci nigdje ne piše da novac mora ostati u RS, nije vezan za konkretne projekte kao u Srbiji, čime bi Vlada RS mogla postati direktan finansijer medija u Republici Srbiji. Isti mediji vjerovatno će dobiti pomoć i od Vlade Srbije koja je takođe raspisala konkurs, stoga dolazi u pitanje njihova tržišna orijentisanost.
„Press“ i „Večernje novosti“ dobili su po 175.000 KM, a „Euroblic“ 100.000. Na dan nastajanja ovog teksta, 28. oktobra, po slobodnoj procjeni, „Press“ ima 17 stranica koje su urađene u RS, „Večernje novosti“ 5, a „Euroblic“ 18 (12 u svakodnevnom dodatku Republika Srpska i još 6 od redovnih 36). „Večernje novosti“ uvijek imaju daleko manje stranica nastalih u RS od „Euroblica“ i „Pressa“, vjerovatno i značajno manju redakciju, koja je samim tim morala biti znatno manje pogođena krizom. Tako da i ovdje ostaje nejasan kriterij za raspodjelu. Moguće je da je „Euroblic“ manje nagrađen jer ponekad zna da se kritički pozabavi djelovanjem Vlade, što se za bijedni tabloid „Press“ i uvijek i svugdje režimske „Novosti“ ne može reći.
U onome što je javnosti poznato, u objavljenoj Odluci nigdje se ne navodi da se radi o pomoći zbog svjetske ekonomske krize. Dakle barem zvanično, nepoznat je i razlog zbog kojeg je Vlada odlučila pomoći medijskim djelatnicima.
Na naša pitanja iz Vlade bez obrazloženja nisu odgovorili, što možete vidjeti na adresi http://6yka.com/do/da,807.
Za razliku od Vlade RS, Vlada Kraljevine Švedske, koja – da li je to potrebno i navoditi – nema nikakvu obavezu odgovarati novinarima iz BiH, nam je odgovorila. Nakon što su ustvrdili da je premijer Švedske suviše zauzet i da neće moći učestvovati u intervjuu, odgovorio nam je politički savjetnik ministarke kulture, Erik Kristow.
„Imamo sistem novčane pomoći novinama, ali on nije promijenjen zbog ekonomskog opadanja. Godišnje donacije su oko 500 miliona švedskih kruna (oko 95 miliona KM op. aut.)“, kazao je za „Buku“ Kristow.
Švedska ima 38. godina star sistem pomoći štampanim medijima, prema kojem doniraju druge najveće novine u gradu ili opštini kao kompenzacijsku mjeru protiv tendencije da se oglašivači gomilaju u najprodavanijim novinama. Na ovaj način se štite od surovosti tržišta ljevičarske novine u desničarskim krajevima i obrnuto, sa ciljem osiguranja političkog i medijskog pluralizma. Ovaj sistem našao se pod istragom Evropske komisije, koja je predložila Vladi da postepeno smanji donacije novinama jer krše evropske zakone o državnoj pomoći, odnosno guše slobodnu konkurenciju na tržištu. Komisija je zaprijetila da će se Vlada Švedska ako ne smanji donacije naći pod zvaničnom istragom. Švedsko Udruženje novinara negodovalo je zbog zahtjeva Evropske komisije. Erik Kristow nam je rekao „da su u toku razgovori sa Evropskom komisijom o ovom sistemu“.
Srđan Blagovčanin iz organizacije „Transparency international“ sumnja u namjere Vlade RS.
„Imajući u vidu dodijeljene sume novca medijskim kućama, jako je teško utvrditi kakvi su stvarni kriteriji bili. Posebno zato što medijske kuće nisu podnosile nikakve formalne aplikacije za dodjelu sredstava. Čini se da je stvarna namjera bila pokušaj „disciplinovanja“ medija koji su pokazali određeni stepen kriticizma prema radu Vlade, odnosno konkretna pomoć prorežimskim medijima“, kaže Blagovčanin za „Buku“.
Na pitanje da li ima osnova da Vlada pomaže medije sa centralama u Srbiji gdje se proizvodi najveći dio njihovog sadržaja, odgovara „da nije ključno pitanje gdje se stvara većina sadržaja, već pitanje kriterija i stvarnih namjera Vlade“.
„Apsurdno je da RTRS dobije najveću pomoć imajući u vidu da se finansira kroz obaveznu TV pretplatu. Posebno je apsurdno da isplata ovih sredstava dolazi u vrijeme kada se vode predistražni postupci o osnovanim sumnjama za zloupotrebu službenog položaja u ovoj medijskoj kući“, smatra Blagovčanin i dodaje da se praksa pomoći medijima znatno razlikuje u drugim državama.
„U demokratskim društvima nije uobičajena praksa da Vlada vrednuje rad medija i na osnovu toga im dodjeljuje finansijsku pomoć. Postoje puno bolji načini da se pomogne medijima ukoliko za to postoji potreba. Prije svega mislim na indirektne načine kroz poreske i druge olakšice. U tom slučaju bi bilo teško prigovoriti zbog nedemokratskih metoda Vlade“, kaže Blagovčanin uz potvrdu da smatra da se radi o pokušaju indirektne cenzure.
„Mislim da se ovdje radi upravo o tome. Posebno imajući u vidu da je Vlada i u prošlosti pokazivala želju da disciplinuje medije, a da druge izdašno nagrađuje na različite načine. Ovo je pitanje naročito važno jer ulazimo u izbornu godinu. U svakom slučaju ovakav potez Vlade je licemjeran i ne doprinosi slobodi medija“, zaključuje izvršni direktor „Transparency internationala“ BiH Srđan Blagovčanin.
U misiji OEBS-a za BiH smatraju da se radi o neuobičajenoj praksi Vlade RS.
„Zapadni mediji u privatnom vlasništvu obično ne dobijaju sredstva od vlade, jer su oni komercijalna preduzeća koja teže profitu u okviru slobodnog tržišta. Izuzetak od ovog pravila mogu biti mediji namijenjeni malim manjinskim grupama, jer takvi mediji obično ne mogu preživjeti u tržišno usmjerenoj okolini, a smatraju se bitnim za javno dobro“, kaže za „Buku“ glasnogovornica misije OEBS-a u BiH Mersiha Čaušević-Podžić i dodaje da je „od velike važnosti da kriteriji i procedure javnog finansiranja budu u potpunosti transparentni i poznati javnosti koja je i krajnji izvor tog finansiranja“.
„Što je još važnije, najbolja praksa, koju zagovaramo u okviru konteksta OEBS-a, je da se svi mediji tretiraju jednako prilikom dijeljenja informacija, obezbjeđivanja pristupa informacijama, ili učestovanja na konferencijama za medije. Dok su, naravno, pojedinačne odluke o davanju intervjua u rukama zvaničnika u vlasti, oni moraju izbjegavati pristrasnost, kao i sam privid pristrasnosti. Takva razmatranja su naročito važna u kontekstu izbora koji se održavaju iduće godine, jer su slobodni i fer mediji od osnovne važnosti, koji osiguravaju da dobro informirani birači donesu sami svoje odluke“, navodi Mersiha Čaušević-Podžić.
Bez obzira na sve kritike, Vlada RS i dalje nastavlja da radi „na svoj način“.
Informacije o kriterijima za dodjelu pomoći ostale su tajne, kao i druga dokumenta koja su zavedena pod oznakom tajno u arhivama Vlade RS. Cijeli ugovor i tehnička dokumentacija za izgradnju Administrativnog centra Vlade, kao i dijelovi ugovora o izgradnji Palate predsjednika Republike Srpske i prodaji Naftne industrije RS, sakriveni su od javnosti. Izbjegavajući davanje na uvid informacija i dokumenata, Vlada RS krši demokratske standarde i otvara širok prostor za medijske spekulacije.
Deklarativno opredijeljena za slobodu medija, Vlada RS posjeduje „filtere“ kojima određuje šta se može saznati, kome i koje informacije se mogu dostaviti.
Sudeći po iznosima dodijeljenim medijima i bodovanju medijskih kuća, teško da je čvrstih kriterija uopšte i bilo. Najveći iznosi donacija „režimskim medijima“ navodi na sumnju da se radi isključivo o upumpavanju svježeg novca vjernim, nekritičkim i apologetski nastrojenim medijskim kućama. Poveći iznos za dvije uticajne privatne televizije mogući je pokušaj navođenja na autocenzuru urednika i novinara tih medija.