Tahira Tibold je predsjednica Mjesne zajednice Kruščica, jedna od hrabrih braniteljica rijeke Kruščice, koje su preko 500 dana u periodu 2017-2018. godine stražarile na mostu koji danas nosi naziv po njima, ne dajući bagerima i mašinama da prođu do gornjeg toka rijeke, gdje je planirana izgradnja mini hidro elektrane. Za svoju borbu, ove hrabre žene su prošle godine osvojile nagradu njemačke fondacije EuroNatur. Nagrada se dodjeljuje svake godine za doprinos zaštiti prirode i okoliša. Osim toga, borba ovih hrabrih žena je inspirisala aktiviste i aktivistkinje širom naše zemlje i regiona, koji su se borili za zaštitu Vrbasa, Neretve, Une, Tare…
Međutim, od samog početka, ovi aktivisti i aktivistkinje izloženi su stalnim napadima i govoru mržnje, a naročito Tahira Tibold, kao najeksponiranija među njima.
BUKA: Na Dan nezavisnosti naše države, Vaša kuća je kamenovana.
Da, to je bilo 25. novembra. Ujutro u 15 do 4 moj muž, sin i ja smo čuli lupanje. Prvo sam pomislila da su to psi koji su nešto prevrnuli, ali kad se ponovilo, ustali smo da vidimo šta se dešava, no tolika je magla bila da se reflektori na kući nisu upalili. Moj sin je izašao napolje i vidio silno kamenje koje je bačeno. Mi nismo nikoga vidjeli niti čuli. Nije bilo velike materijalne štete, ali je bio šok.
BUKA: Ovo je samo jedan u nizu napada na Vas i oni nisu proizvod nečije iracionalne mržnje i osjećaja ugroženosti, već vaša borba za rijeku ugrožava interese investitora i zaustavlja njihovo bogaćenje na štetu ljudi i prirode u tom kraju.
Ja sam se prihvatila posla predsjednice Mjesne zajednice Kruščica prije tri godine. Mene su žene s mosta izabrale da ih ja predstavljam. To je prvi put nakon rata da je bilo toliko ljudi koji su se okupili iz mjesne zajednice da potvrde izbor. Tu noć, u školi su nam pokvarili svjetlo gdje je bilo glasanje. Već tada su počele sabotaže. Za cijelu mjesnu zajednicu imamo 11 predstavnika u savjetu, a od toga je 8 žena.
Otkako sam preuzela tu funkciju bilo je problema, govor mržnje na društvenim mrežama o meni, mojoj porodici i svima onima koji su bili na mostu. Ja sam mnogo toga kopirala i odnijela u policijsku stanicu 2018. godine, tada su saslušali muža i mene, ostavili tu knjigu sa kopiranim materijalom i rekli nam na ćemo dobiti izvještaj, koji nikada nismo dobili. Ove godine, u šestom mjesecu, neke stvari sam poslala ombudsmenu za ljudska prava, a tiču se govora mržnje i prijetnji smrću, ne znam da li su oni išta uradili, ali ni od njih nemam nikakvu povratnu informaciju. Prije toga, u osmom mjesecu, pokušali su da nam uzmu i izvor pitke vode, koji je u vlasništvu nas i još tri kuće. Ne znam zašto sve ovo meni rade. Ja se ne susrećem s ljudima koji sve to pišu i rade, niti ih poznajem, ali oni očito imaju nešto protiv nas, čuvara rijeke.
BUKA: Ovo nije napad samo na Vas, jednu ženu, nego je i napad na pravni i ustavni poredak naše zemlje, jer predstavljate mještane i mještanke MZ Kruščica, koji su Vas legitimno izabrali. Kako gledate na to i kome naša država i demokratija služe uopšte?
Samo služe pojedincu. Zajednica tu ništa ne znači i važna je samo kad treba da glasa na izborima. Niko se ne pita šta jedu ti ljudi koji žive od zemljoradnje, šumskih plodova, stočarstva… Jedno ili dvoje iz kuće radi i cijela familija živi od te plate. A neki drugi dobro žive na račun nas i eksploatacije prirodnih bogatstava.
BUKA: Ko su oni koji Vas napadaju, izuzev investitora i lokalne vlasti i šta je njihov cilj?
Uglavnom su to ti ljudi. Vjerovatno vlast pomaže u svemu tome. Nekoliko dana nakon napada, došla mi je policija. Došli su u civilu, nisu ni rekli zašto su došli i tražili su da im se javi moj sin, da uzmu od njega izjavu, a kuća je na mom mužu. Nisu uzeli ni kamenje, kao dokazni materijal. Onda se pitate zašto su dolazili. Tih dana su na društvenim mrežama neki pisali da smo mi sami sebi to naštimali, ili djevojka mog sina da to radi. Tada sam shvatila zašto su došli. Možda je to trebalo smjestiti mom sinu. Neki su pisali da smo možda nekome nešto loše uradili, pa nam vraćaju. To sve pišu ljudi iz Kruščice. Ali, ja sam svjesna da smo mi čisti.
BUKA: Da li je ikada sankcionisan ijedan napad na Vas i aktiviste i aktivistkinje koji su se borili za rijeku?
Koliko ja znam, nije. Nikada nismo dobili niti jednu povratnu informaciju.
BUKA: Koliko su građani svjesni da resursi koje pojedinci eksploatišu, pripadaju njima?
Ne znam da li nisu svjesni, ili su taoci sistema. Na Viberu imamo grupu sa preko 30 članova i članica predsjednika i zamjenika mjesnih zajednica. Ja sam napisala šta mi se desilo tog jutra i svi su se oglušili. Pozovu me privatno, ali u grupi se niko nije smio oglasiti.
BUKA: Iza nas su lokalni izbori. Jeste li pratili kampanje i predstavljanja kandidata koji su govorili o EU integracijama, NATO-u i svemu onome što ne spada pod posao voditelja lokalne zajednice? Niko nije spominjao infrastrukturu, ekologiju, odvoz smeća, kanalizaciju i sve ono što je u nadležnosti lokalnih zajednica.
Mi smo tražili sa Ekološkim društvom Bistro da kandidati i kandidatkinje na lokalnim izborima pišu izjave da će i dalje biti protiv izgradnje mini hidro centrala i pokrenuli smo građansku inicijativu da se vrati prostorni plan iz 2016. godine. Za to nam je trebala saglasnost pet odsto stanovništva, a bilo je mnogo više. Neki kandidati su pisali izjave da su na našoj strani, a predstavnici vladajuće stranke nisu. I oni su pobijedili.
BUKA: Šta je Vaša poruka sa sve građane i građanke naše zemlje?
Da se bore i ne odustaju. Istina i pravda moraju pobijediti.
BUKA: Kako odgovoriti na govor mržnje i boriti se protiv njega?
To što neko upotrebljava govor mržnje je njegova stvar i govori o njemu, koji to radi. Ja to ne radim, i nikome ne želim zlo.