Konvencija obvezuje zemlje potpisnice na očuvanje močvara na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju močvarnih staništa.
Do sada joj je pristupilo 170 država, koje su čak 2341 područje proglasile vlažnim područjima od međunarodnog značaja.
‘Ramsarsko područje’ je močvarno stanište, osobito važno kao stanište ptica, bez kojeg zaštita prirode na globalnoj razini ne bi bila moguća.
Iz Centra za životnu sredinu ranije su rekli da je procijenjeno da je pred izumiranjem 25 posto močvarnih vrsta.
“Glavni uzroci nestajanja močvarnih staništa su isušivanja zbog poljoprivrede ili izgradnje, onečišćenje, eksploatacija njihovih resursa te klimatske promjene. Kada je riječ o močvarnim staništima u našoj zemlji, jedno od najvrjednijih je Zaštićeno stanište ‘Tišina’ koje je smješteno na teritoriji opštine Šamac”, ističu iz Centra.
U okviru projekta Sava Ties, koji se realizuje u BiH, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, a čiji je dio i Centar za životnu sredinu, tokom 2019. godine uspješno je završeno istraživanje i mapiranje prisutnosti i zastupljenosti stranih invazivnih biljnih vrsta.
Močvarna područja imaju poseban značaj za ptice močvarice, kojih preko dvije milijarde svake godine seli iz centralne i istočne Evrope preko evropskog kontinenta i Sredozemnog mora do zimovališta u sjevernoj ili centralnoj Africi.
Povodom današnjeg dana Centar za životnu sredinu još jednom podsjeća javnost na ekocid počinjen na Bardači prije 10 godina, ali i postavljaju pitanje nadležnima – da li su spremni da isprave nepravdu i pokrenu inicijativu za obnovu ovog nekad nadaleko poznatog i biološki bogatog močvarnog kompleksa?
“Močvare su izuzetno bitna staništa budući da pružaju mnogo koristi za ljude i druge oblike života, kao što su prečišćavanje i regulisanje voda, skladištenje gasova staklene bašte, proizvodnja biomase, pružanje skloništa i staništa za mnoge vrste… Pored Bardače, po Ramsarskoj konvenciji u Bosni i Hercegovini su zaštićeni Livanjsko polje i Park prirode Hutovo blato. Livanjsko polje još ne uživa zaštitu po domaćem zakonodavstvu, iako je prijedlog za proglašenje zaštićenog pejzaža na stolu nadležnih već treću godinu” saopšteno je iz Centra za životnu sredinu.
„Godinama smo upozoravali i opominjali nadležne i širu javnost o ovom slučaju. Iako ekocid nismo uspjeli da spriječimo, nećemo dopustiti da Bardača bude zaboravljena. Takođe smo uvjereni da je oporavak moguć, jer močvarni ekosistemi imaju veliki kapacitet za obnovu, te se uz stručno upravljanje Bardači može relativno brzo vratiti stari sjaj“, istakla je Nataša Crnković, koordinatorica programa Biodiverzitet i zaštićena područja.
Kad u Google pretraživač ukucate pojam “Bardača”, prvi podaci o njemu obavijestiće vas da je Močvara Bardača kompleks od 11 jezera smještenih između rijeka Save i Vrbas, sjeveroistočno od Banjaluke u blizini grada Srbac. Uz to stoji da je rezervat površine 670 hektara dom za preko 170 različitih vrsta ptica. Ovo mjesto je fascinantno za posmatranje ptica, lovci ga smatraju zabavnim za lov, koji je dozvoljen, za razliku od Hutovog blata u Hercegovini, a dozvoljen je takođe i ribolov, na svih 11 jezera koliko ima ovaj rezervat.
Biljni i životinjski rezervat Bardača kod Srpca do prije nekoliko godina predstavljao je jedinstveno prirodno bogatstvo za Republiku Srpsku i cijelu BiH. Svjetski ramsardski komitet 2007. godine stavio je ovaj rezervat na listu područja od svjetskog značaja, jer je na njegovoj površini živjelo 178 vrsta ptica, a neke od njih su bile jedinstveni endemski primjerci, pa je tako Bardača dobila međunarodnu zaštitu.
Bardača, nekad močvarno područje, sad je polje kukuruza.
Podsjetimo da je stanje na Bardači katastrofalno, ovo prirodno blago pretvoreno je u polja kukuruza.
Ipak ima i svjetlih primjera. Kao takav primjer u vezi sa zaštitom i upravljanjem močvarnim staništem u Centru ističu primjer staništa Tišina, koje se nalazi na teritoriji opštine Šamac. Unutar tog zaštićenog područja je realizovano više aktivnosti od strane Centra za životnu sredinu i Društva za istraživanje i zaštitu biodiverziteta, kao što je borba protiv invazivnih vrsta biljaka, podrška održivom stočarstvu kroz uvođenje autohtone rase podolskih goveda, monitoring biodiverziteta i mnoge druge. Ova lokalna zajednica polako, ali ispravno uviđa sve koristi od očuvanja tog osjetljivog močvarnog kompleksa.
Nataša Crnković dodaje da se nada da će ovakvih svijetlih primjera biti sve više.
Globalno se procjenjuje da jedan od osam ljudi zarađuje za život od močvarnih područja kroz obezbjeđivanje hrane, zaliha vode, prevoza i drugih aktivnosti. Ova staništa gubimo tri puta brže nego šumska staništa i taj trend se ubrzava, rekli su u Centru za zaštitu životne sredine.