Povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, stručnjaci u Bosni i Hercegovini upozoravaju da je stanje mentalnog zdravlja u zemlji i dalje alarmantno. Iako se posljednjih godina bilježe pomaci u reformi sistema, istraživanja pokazuju da se sve više građana suočava s depresijom, anksioznošću i drugim psihičkim poteškoćama, dok su stigma i nedostatak podrške i dalje glavne prepreke.
Svaka četvrta osoba ima problem mentalnog zdravlja
Prema podacima Federalnog ministarstva zdravstva, otprilike jedna od četiri osobe u BiH ima neki oblik mentalnog problema. Najčešće se radi o anksioznim poremećajima, depresiji i posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP), koji i dalje ostavlja duboke posljedice nakon rata devedesetih godina.
Studije provedene među studentima Univerziteta u Sarajevu pokazuju da više od 22 posto mladih ima poteškoće povezane s mentalnim zdravljem, dok je skoro trećina medicinskih studenata prijavila simptome depresije iznad kliničkog praga. Slično, istraživanja među novinarima i medijskim radnicima pokazuju da svaki deseti ima dijagnostikovan mentalni poremećaj, najčešće anksioznost, depresiju ili sagorijevanje.
Posljedice rata i ekonomske nesigurnosti
Stručnjaci podsjećaju da mentalne traume uzrokovane ratnim iskustvima i dalje snažno utiču na društvo. U BiH živi veliki broj ljudi s trajnim simptomima PTSP-a, a mnogi nikada nisu dobili adekvatnu psihološku pomoć.
Uz to, dugotrajna ekonomska kriza, nezaposlenost i osjećaj besperspektivnosti dodatno pogoršavaju mentalno stanje stanovništva, posebno mladih koji sve češće izražavaju želju da napuste zemlju.
Reforma sistema mentalnog zdravlja
Tokom posljednjih godina u BiH se sprovodi projekat reforme mentalnog zdravlja, poznat pod sloganom „Za sve nas“, čiji je cilj prelazak s bolničkog na model zasnovan na zajednici. Danas u zemlji djeluje više desetina centara za mentalno zdravlje koji pružaju podršku građanima u lokalnim zajednicama.
Ipak, prema mišljenju stručnjaka, sistem se i dalje suočava s ozbiljnim izazovima — nedostatkom kadra, finansijskih sredstava, savjetovališta za mlade i dugoročnih strategija.
Stigma i pristup pomoći
Jedan od najvećih problema ostaje stigmatizacija mentalnih bolesti. Mnogi građani izbjegavaju tražiti pomoć zbog straha od osude okoline, što dovodi do kasne dijagnoze i težih posljedica.
„Ljudi se i dalje stide priznati da imaju problem, kao da je sramota potražiti psihološku pomoć. To mora da se mijenja, jer mentalno zdravlje nije luksuz — ono je osnov za zdrav život i društvo“, poručuju psiholozi.
Nedostatak sveobuhvatnih podataka
Iako postoji više pojedinačnih studija, BiH još uvijek nema nacionalno istraživanje koje bi dalo potpunu sliku o stanju mentalnog zdravlja u zemlji. Nedostaju i podaci o razlikama između entiteta, kao i o uticaju pandemije, ekonomske krize i migracija na psihičko zdravlje građana.
Poruka za Svjetski dan mentalnog zdravlja
Ovogodišnja tema je „Mentalno zdravlje u humanitarnim krizama“ i usmjerena je na hitnu potrebu za podrškom mentalnom zdravlju i psihosocijalnim potrebama ljudi pogođenih humanitarnim krizama. Stručnjaci u BiH se slažu — ulaganje u mentalno zdravlje nije trošak, već preduslov stabilnog i zdravog društva.
Kako objašnjava dr Jelena Nišković, psiholog u JZU Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske, krizne situacije poput zemljotresa, saobraćajnih nesreća ili poplava često izazivaju snažne emocionalne reakcije šoka i nevjerice, ali većina ljudi s vremenom uspije pronaći snagu da nastavi dalje.
„Očekivano je da osobe koje dožive krizne situacije ili katastrofe imaju intenzivnije emocionalne reakcije, ali razumijevanje procesa koji leže u osnovi tih stanja može pomoći u uspješnom suočavanju s osjećanjima i ponašanjima na putu oporavka. Uobičajeno je da ljudi dožive stres neposredno nakon nesreće, ali većina može da nastavi sa svakodnevnim funkcionisanjem nekoliko mjeseci nakon toga. Važno je zapamtiti da su otpornost i oporavak pravilo, a ne dugotrajna patnja“, ističe dr Nišković.
Ona dodaje da se emocionalna stabilnost može ojačati nizom jednostavnih koraka — od traženja podrške porodice i prijatelja, preko dijeljenja iskustava i povratka u rutinu, do brige o fizičkom zdravlju i izbjegavanja rizičnih ponašanja.
„Potrebno je da država sistematski ulaže u prevenciju, obrazovanje i dostupnu psihološku podršku. Mentalno zdravlje mora postati prioritet, a ne tema koja se spominje samo jednom godišnje“, zaključuju stručnjaci.