Situacija u BiH
Predsjednik Upravnog odbora Centra Tvoja riječ Olivera Ratković smatra poražavajućom činjenicu da na nivou BiH ne postoji zvanična institucija koja se isključivo bavi osobama s autizmom već sve pada na teret roditelja. „Naš najveći pomak je da su naši mališani upisani u osnovne škole, te da smo kontuiniranim i stručnim radom dobili pomake koji su teško mjerljivi i vidljivi“, rekla je Ratković.
Prema podacima Udruženja Djeca svjetlosti iz veljače 2014. godine u RS-u je registrirano 158 djece s autizmom. Iz Udruženja smatraju da je taj broj daleko veći jer puno djece još uvijek nije prošlo proces kategorizacije.
Željka Opačić, direktorica banjalučke Osnovne škole Ivo Andrić, rekla je da su 2012. godine u školu upisana djeca s autizmom i cerebralnom paralizom, te da ovu obrazovnu ustanovu pohađa 15-tak djece s poteškoćama u razvoju. Ona je naglasila potrebu za stručnim kadrom, posebno defektologa i logopeda. „Jedan defektolog na 26 banjalučkih osnovnih škola nije dovoljan“, istaknula je Opačić.
Obilježavanje u Banjaluci
U povodu 02.04., Svjetskog dana autizma, u Banjoj Luci bit će održana dva humanitarna koncerta s ciljem prikupljanja novca za rad s djecom s autizmom.
Centar za edukaciju Tvoja riječ, organizirat će humanitarni koncert pod nazivom „Autizam govori srcem“ i bit će održan u Dječijem pozorištu Republike Srpske. Udruženje Djeca svjetlosti organizirat će koncert u centru Nikola Tesla, gdje će u Studentskom centru Nikola Tesla nastupiti četiri banjalučka benda – Lady D, Klikeri, Spidfrik i Ispad. Sva prikupljena sredstva bit će utrošena na kupovinu didaktičkih materijala za rad sa osobama s autizmom.
Što svako dijete s autizmom želi da znate? (Iz knjige Deset stvari koje svako dijete s autizmom želi da znate, Ellen Notbohm.)
• Ja sam dijete s autizmom. Ja nisam «autističan». Moj autizam je samo jedan aspekt mog karaktera. On me ne definira kao osobu.
• Moja percepcija je poremećena. To znači da uobičajeni prizori, zvukovi, mirisi i okusi, kretnje koje vi možda uopće ne primjećujete u svakodnevnom životu mogu biti vrlo bolno iskustvo za mene.
• Molim vas razlikujte neću (ne želim) i ne mogu (nisam u mogućnosti to napraviti). Receptivni i ekspresivni jezik meni su podjednako teški.
• Ja razmišljam vrlo konkretno. Doslovno interpretiram jezik. Fraze, igre riječima, dosjetke, nijanse u izgovoru i sarkazam nisu nešto što ja razumijem i molim vas nemojte ih upotrebljavati u razgovoru.
• Budite strpljivi s mojim ograničenim rječnikom. Meni je teško izreći što u stvari trebam/želim kada ne znam izraziti riječima ono što osjećam. Pripazite na moj govor tijela, povlačenje, uznemirenost ili druge znakove koji upućuju da nešto nije u redu.
• Izražavanje i jezik ne idu mi baš sjajno, bolje mi ide vizualno učenje. Radije mi pokažite kako treba nešto učiniti nego da mi to pokušate objasniti riječima.
• Usmjerite se na ono što mogu i znam učiniti, radije nego na ono što ne mogu ili ne znam. Kao i ostala djeca, lakše mi je učiti u okruženju koje uvažava različitosti.
• Pomozite mi u socijalnoj interakciji. Možda izgleda kao da se ne želim igrati s ostalom djecom u parku, no najčešće samo ne znam kako započeti razgovor ili druženje.
• Pokušajte utvrditi koji su «okidači» mojih emocionalnih ispada. Ti ispadi, epizode, kako god da ih želite zvati, ma kako vama užasavajuće izgledali, meni su još strašniji događaj.
• Zapamtite da se autizam događa meni, ne vama. Bez vaše podrške moje šanse za uspješno samostalno odrastanje su male. Uz vašu podršku, mogućnosti su veće nego što možda mislite. Vjerujte – ja sam toga vrijedan.
Vezani tekst :
Život sa stigmom: Autisti često nailaze na zatvorena vrata