Dijeli nas manje od 15 dana od izbora, a predizborni “marketing” je na svakom koraku – na ulicama, medijima, internetu.
Sa bilborda nasmijana i retuširana lica, a kraj njih slogani i poruke za koje je teško reći imaju li smisla ili ne, ili koliko su ostvarivi. I na mitinzima i skupovima sve već viđeno – retorika podjela, priče o pobjedi, jedinstvu, prosperitetu, svijetloj sutrašnjici i teme koje su potpuno izvan ingerencija lokalne samouprave, načelnika, gradonačelnika.
Ovaj vremeplov će vam pokazati koliko se, nažalost, malo toga promijenilo i da nam se uglavnom smješkaju sa izbornih plakata već dvadeset debelih godina.
Svega smo se u tom periodu nagledali i naslušali.
Izbori 2022. godine
Početak predizborne kampanje i za ove izbore obilježila su prepoznatljiva lica i provjereni slogani na stranačkim plakatima širom Bosne i Hercegovine- “Zajedno možemo više”, “Zajedno za bolju budućnost”, “Promijenimo zajedno” , “Ovo je naš trenutak”, “Za pravdu i jedinstvo”…
Partija demokratskog progresa (PDP) i Stranka za bolju budućnost (SBB) zabilježili su rast podrške, a i Demokratska fronta (DF) je takođe povećala svoj broj mandata, postajući značajnija opozicija.
U Republici Srpskoj, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) zadržao je vlast i ostvario značajnu podršku, a rast podrške su zabilježili i DNS i SP.
Izbori 2020. godine
Izbori u Bosni i Hercegovini 2020. godine doneli su razna obećanja političkih stranaka. Mnoge stranke fokusirale su se na ekonomski razvoj, obećavajući povećanje zaposlenosti i poboljšanje infrastrukture. Takođe, borba protiv korupcije i unapređenje kvaliteta zdravstva i obrazovanja bila su ključna pitanja.
SDA je koristila slogan “Budućnost je na nama”, fokusirajući se na ekonomski razvoj. HDZ BiH je promovirao “Zajedno za bolju BiH”, naglašavajući prava Hrvata. SBB je isticao “Novi ljudi, nova energija” za reforme. PDP je kritikovao vlasti sa sloganom “Dosta je bilo!”. DF je imao slogan “Jedna BiH za sve”, dok je NS koristila “Narod na prvom mestu”, fokusirajući se na potrebe građana.
Rezultati izbora pokazali su da su etablirane stranke poput SDA i HDZ BiH zadržale značajan broj mandata, dok su neki alternativni politički subjekti zabilježili rast podrške. Ovi izbori su ponovo istakli etničku podjelu i političke tenzije, što je otežalo formiranje stabilnih vlada u zemlji.
Izbori 2018. godine
U 2018. godini to je izgledalo ovako: Lista koja blista, Nesalomljivi, Ekonomija a ne dinastija, Sviće…
Na Opštim izborima 2018. u Bosni i Hercegovini, Milorad Dodik (SNSD), Šefik Džaferović (SDA) i Željko Komšić (DF) izabrani su za članove Predsedništva BiH. U Parlamentarnoj skupštini, SDA je osvojila najviše mandata, dok su SNSD i HDZ BiH takođe imali značajnu zastupljenost. Na izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske 2018. godine, SNSD je osvojio je najveći broj mandata. Ovi izbori dodatno su produbili političke i etničke podele u zemlji.
Izbori 2016. godine
Ni 2016. godina nije prošla bez obećanja na svakom koraku, nasmijanih lica sa plakata i velikih riječi bez pokrića. Većina partija je zaigrala na kartu – “promjene, zajedno, snaga, narod i budućnost”.
A tu su i Vojislav Šešelji i vođa Sjeverne Koreje na plakatima u Hercegovini:
Na Opštim izborima 2016. godine u Bosni i Hercegovini u Republici Srpskoj, SNSD Milorada Dodika ostvario je značajnu pobjedu na nivou opština, dok je u Federaciji BiH Stranka demokratske akcije (SDA) zadržala dominantnu poziciju u većini kantona.
Izbori 2014. godine
Izbori su održani 12. oktobra 2014.godine. Pobjedu u Parlamentu BiH odnijela SDA sa 10 mandata, drugi je bio SNSD sa 6 mandata, dok su DF i SDS osvojili po 5 mandata.
U Predsjedništvo BiH su ušli Mladen Ivanić, Bakir Izetbegović i Dragan Čović.
U parlamentima na državnom i entitetskom nivou, SDA, SNSD i HDZ BiH su zadržali vodeće pozicije, dok je Savez za promene napravio značajan proboj u Republici Srpskoj, potiskujući dotadašnju dominaciju SNSD-a u Narodnoj skupštini RS-a. Ovi izbori dodatno su naglasili etničke podele u političkom sistemu zemlje.
Obećanja su tada bila “Za promjene”, “ S narodom”, “Uz narod” i Dodik “Za pobjedu Srpsku”, “Pridruži se promjenama”, “Pokret za preokret”, “Da živimo bolje”, “Nemo slogane, imamo rješenja”, “U jedinstvu je snaga”…
Izbori 2012.
Dosadno, prežvakano, neinventivno, predvidlivo… To se definitivno ne može reći za 2012. godinu.
Pažnju su tada izavali mnogi kandidati i vjerovatno ćemo ih se sjećati još dugo, ne po djelima, već po sloganima.
Miralem Ramić iz Trnova je tada poručio:
Jedan od kandidata za načelnika Zenice, Mirad Hadžiahmetović ostao je upamćen jer je kampanju bazirao na objavljivanju pornografskog sadržaja na svojoj zvaničnoj stranici, a u svom programu obećavao je svašta- 50.000 novih radnih mjesta, besplatne komunalije za građane Zenice, tramvajski saobraćaj, pa čak i izgradnju zeničkog zabavnog parka po uzoru na Disnieyland.
Imao je ovaj plakat:
Političari su tokom predizborne kampanje obećavali mnoge stvari koje nisu bile povezane sa lokalnim izborima, od evropskih integracija do ustavnih promjena. Neki su u svojim biografijama isticali informacije o izgradnji kuća ili angažovanju estradnih ličnosti za kampanju.
Predizborna kampanja odvijala se u kontekstu političke krize koja je mjesecima potresala vlast. U Federaciji BiH, nove stranke parlamentarne većine su pokušavale „ocrniti“ bivše saveznike, dok je u Republici Srpskoj naglasak bio na očuvanju entiteta, bez obzira na to da li se radilo o vladajućim ili opozicionim strankama.
U konačnici ovi izbori su potvrdili dominaciju SNSD-a u Republici Srpskoj i SDA u većem dijelu Federacije BiH.
Izbori 2010. godine
Na ovim Opštim izborima dva od tri ranija člana su zadržali pozicije- Nebojša Radmanović i Željko Komšić dok SzBiH gubi člana Predsjedništva BiH, a Bošnjaci biraju Bakira Izetbegovića. Tokom predizborne kampanje političke stranke su najavljivale nepokolebljivu borbu protiv tzv. “raka bh. društva” – korupcije. Ova strategija, u kojoj dominiraju identitetska pitanja, zanemaruje ključna ekonomska i socijalna pitanja, što biračima otežava procjenu stvarnih rješenja koja stranke nude.
Posebno su u tome prednjačili lideri SDP-a koji su u svom ekonomskom programu obećavali unaprijediti “sistem javnih nabavki u smislu eliminiranja mogućnosti korupcije”, te suzbiti neformalni sektor ekonomije, izbjegavanja i utaje poreza i doprinosa i privrednog kriminala i korupcije”.
U svom predizbronom programu SDA je obećala rast BDP-a od 4,5 posto, a koliko je ova procjena zapravo bila preambiciozna dovoljno govori podatak da je tokom mandata 2012. godine stopa BDP-a iznosila i negativnih -1,2 posto.
Stranka demokratske akcije i Stranka za BiH svoje birače su pokušale privući porukama “Narod zna” i “Država prije svega”.
Izbori 2008.
Četvrti lokalni izbori u BiH nakon završetka rata održani su se 5. oktobra 2008.
U Srpskoj se išlo što “srpskije”, pa je tako glavni slogan Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika bio “Moja kuća, Srpska”, Partije demokratskog progresa “Srpska može bolje”, Srpske demokratske stranke “Bože pravde”, a Srpske radikalne stranke “S nama zauvijek Srpska”.
Te godine Hrvatska demokratska zajednica BiH svojim glasačima je slala poruku “Za svoj narod”, Stranka demokratske akcije “Glasajte srcem” a Socijaldemokratska partija BiH kaže “Za čovjeka”.
Izbori 2006.godine
Peti Opšti izbori u BiH održali su se 1. oktobra. Na ovim je izborima po prvi put u Predsjedništvu BiH svoje mjesto izgubila SDA, te ja na mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva BiH izabran Haris Silajdžić. Takođe po prvi put svoje mjesto u Predsjedništvu BiH gubi i HDZ, za hrvatskog člana izabran Željko Komšić ispred SDP-a, dok SNSD po prvi put osvaja samostalno mjesto za sprskog člana Predsjedništva BiH. Mandat je osvojio Nebojša Radamnović.
Dodik je tada u svojim istupima za javnost tvrdio da njegov cilj nije jaka BiH nego dejtonska BiH, te da je Republika Srpska primarni cilj a BiH tek izvedeni. Jedan od predizbornih slogana ove partije tada bio slogan „Srpska zauvijek”.
Ni SDP-u obećanja nije manjkalo. Komšićev stranački šef Zlatko Lagumdžija obećavao je ukidanje PDV-a za osnovne namirnice i lijekove, te bolju socijalnu politiku kad su u pitanju najugroženije kategorije.
Mladen Ivanić je tada govori o pet ključnih politika PDP-a: reforma penzionog i zdravstvenog sistema, unapređenje poljoprivrede kroz veća izdvajanja, bolji uslovi za privredu i više posla, očuvanje RS i ulazak BiH u EU.
“HDZ BiH želi dobiti ove izbore, ali ne da kraljuje nego da služi. Želimo služiti svom narodu. Glas naroda je glas Božji”, izjavio je u predizbornoj utrci u Čitluku Ivo Miro Jović.
Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini 2004. godine održani su 2. oktobra, a građani su birali načelnike općina, gradonačelnike gradova te članove općinskih i gradskih vijeća.
Izbori 2004.
Ovi izbori bili su značajni jer su po prvi put omogućili direktan izbor načelnika i gradonačelnika, za razliku od ranijih izbora, kada su ih birala općinska i gradska vijeća. Također, ovo su bili prvi lokalni izbori koje je organizovala Centralna izborna komisija BiH, koja je s radom počela 2001. godine, zamijenivši dotadašnju Privremenu izbornu komisiju.
Izbori 2002. godine
Četvrti višestranački izbori u BiH u Predsjedništvo BiH su doveli Mirka Šarovića, Dragana Čovića i Sulejmana Tihića. Tri godine kasnije, 2005., zbog optužbi vezanih za korupciju Visoki predstavnik za BiH smjenio je Čovića sa mjesta hrvatskog člana Predsjedništva BiH i nanjegovo mjesto je došao Ivo Miro-Jović. Nakon ovoga HDZ BiH se dijeli se na HDZ BiH i HDZ 1990. Poboljšanje života običnih Bosanaca i Hercegovaca, privredni razvoj i kandidatura za članstvo u Evopskoj Uniji, predizborna su obećanja koje će dominirala na izbornim plakatima jeseni 2002. godine. Političari su i tada u javnim nastupima svoju kampanju bazirali na nacionalnoj retorici.
Izbori 2000. godine
Tokom predizborne kampanje za izbore 2000. godine u Bosni i Hercegovini, političari su obećavali ekonomski razvoj, smanjenje nezaposlenosti i jačanje bezbednosti. Naglašavali su potrebu za povratkom izbeglica i jačanje vladavine prava. Obećavali su demokratske reforme, borbu protiv korupcije i put ka Evropskoj uniji i NATO-u. Takođe su se fokusirali na unapređenje zdravstva, obrazovanja i prava manjina.
Na opštim izborima u Bosni i Hercegovini 2000. godine došlo je do promjene političke scene. Stranka demokratske akcije (SDA) izgubila je podršku, dok su socijaldemokrati predvođeni Alijom Behmenom ostvarili značajan uspjeh. Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika dobio je podršku u Republici Srpskoj. Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) zadržala je dominantnu ulogu među bosanskohercegovačkim Hrvatima. Međutim, politička scena ostala je fragmentirana, s brojnim strankama koje su dijelile vlast.
Izbori 1998. godine
Drugi izbori u Bosni i Hercegovini nakon završetka rata naznačili su jednim dijelom promjene, prvenstveno se to ogleda u Republici Srpskoj gdje je Srpska demokratska stranka postala opoziciona stranka. Vlast je pripala Koaliciji „Sloga“ koju su činili Srpski narodni savez, Socijalistička partija i Stranka nezavisnih socijaldemokrata. Ovdje je važno napomenuti da je 18. januara 1998. godine Milorad Dodik sastavio svoju prvu Vladu.
U Predjedništvo BiH te su godine ušli Alija Izetbegović, Ante Jelavić, a iz koalicije Sloga Živko Radišić.
Izbori 1996. godine
Prvi izbori nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma održani su 14. septembra 1996. godine. I na ovim izborima pobjedu odnose tri nacionalne stranke, iste one koje su pobijedile i 1990. godine, Srpska demokratska stranka, Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica BiH- Alija Izetbegović, Momčilo Krajišnik i Krešimir Zubak.
Izbori 1990. godine
I na kraju, kako je sve počelo- novembar 1990. i prvi slobodni višestranački izbori u Bosni i Hercegovini.
Na prvim višestranačkim izborima SR BiH održanim 18. novembra 1990. godine, pobjedu su odnijele nacionalne stranke- Stranka demokratske akcije, Srpska demokratska stranka i Hrvatska demokratska zajednica. Predsjednik Predsjedništva SR BiH postaje Alija Izetbegović (SDA), Predsjednik Skupštine postaje Momčilo Krajišnik (SDS), dok na čelo Vlade dolazi Jure Pelivan iz HDZ-a.
Ovo su neki od izbornih slogana i plakata iz predizborne utrke 1990. godine a koje je zabilježio čuveni bh. fotograf Milomir Kovačević i prezentovao javnosti putem izložbe „Strašni izbori 1990.“
