Prijetnje, nasilje, psovke, hvaljenje izvršenjem krivičnih djela. To su često popularni sadržaji na TikToku. Kriminalci iz Bosne i Hercegovine, Srbije, ali i regije često su i poznati TikTokeri. Tako Amir Pašić Faćo na TikToku ima blizu 40.000 pratilaca, Mirza Hatić 114 hiljada, dok Kristijana Golubovića na ovoj društvenoj mreži prati 98.000 korisnika. Budući da te sadržaje mogu gledati i osobe bez kreiranog naloga i osobe koje imaju nalog, ali ih ne prate, njihov uticaj je još veći.
Pašića su pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo uhapsili 21. novembra zbog ugrožavanja sigurnosti putem videa na TikToku u kojem je prijetio jednom sudiji. Nasilni sadržaji na ovoj društvenoj mreži umjesto osude često nailaze na odobravanje.
Budući da je veliki broj mladih na TikToku pitanje je koliko nam društvene štete nanose takvi sadržaji i trendovi regionalne popularnosti kriminalaca?
„Gotovo pa ne popravljivu, ako uskoro ne promijenimo nešto prvo kroz medije, pa onda kroz zabrane određenih sadržaja na društvenim mrežama poput TikToka zasigurno ćemo svjedočiti propasti jednog društva. Mi imamo nove generacije koje uskoro trebaju postati odrasli ljudi. A, zahvaljujući upravo popularnosti ovakvih ljudi ne samo na TikToku nego i u životu, imamo cijelu jednu generaciju koja nije uspjela da razvije osnovna moralna načela. Kao društvo samo što nismo dodirnuli samo dno. Zasigurno je da smo na korak do jednog velikog moralnog posrnuća cijelog društva“, kaže za Buku psihologinja Slađana Đaković.
Univerzitetski profesor i sociolog Amer Osmić u komentaru za Buku kaže kako za početak moramo analizirati kakve društvene vrijednosti imamo kod mladih. Šta su to društvene vrijednosti koje mladi njeguju?
„Posljednja istraživanja su pokazala da mnogi mladi iznimno cijene materijalnu dimenziju života. Da im je enormno bitan fizički izgled, da im je iznimno bitno kakvu će obuću i odjeću oblačiti, da im je bitno kakav će feedback dobiti ne na osnovu znanja, vještina i kompetencija već mnogo, mnogo više na osnovu fizičkog izgleda ili atraktivnosti koja je potpomognuta načinom oblačenja odnosno brendiranom odjećom. Dakle, u posljednjih nekoliko godina bilježi se jedan značajan trend u kojem ova materijalna dimenzija dolazi značajnije do izražaja nego neke druge društvene vrijednosti koje su krasile ili krase bosanskohercegovačko društvo“, upozorava sociolog Osmić.
TikTok obiluje i zabavnim, naučnim, edukativnim i obrazovnim sadržajem. No oni često ne ostvare veliki domet, dok svađe, nasilje, trivijalnost skoro zagarantovano ima veliki broj pregleda. Zašto su svađe, prijetnje i slično sadržaj koji za kratko vrijeme postaje viralan? Za psihloginju Đaković odgovor na ovo pitanje je sadržan u ljudskoj prirodi.
„Da nam pažnju uvijek drže ružne vijesti. Iz tog razloga su uvijek crne hronike bile najčitanije rubrike u novinama. Malo ko je prvo otvarao kulturu, kod 95% ljudi se čitala i čita prvo crna hronika. To je jednostavno u ljudskoj prirodi. Ali, sada sa napretkom tehnologije i društvenih mreža, ovo je iskorišteno za postizanje popularnosti na društvenim mrežama. Ti su konflikti i prijetnje koje možemo da vidimo na snimcima postali velikoj većini jednostavno bijeg od problema koje imaju. Udubljuju se u sukob koji posmatraju, potiskuju u potpunosti ono što je njihov problem, ili sebi nesvjesno pokušavaju olakšati, tako što svoje frustracije izbacuju u komentarima na takvom sadržaju. Podržavajući, ili osuđujući jednog od učesnika takvih videa“, pojašnjava Đaković.
Dodaje da je uvijek bilo lakše biti radoznao i baviti se tuđim životom nego se pobrinuti za svoj. Pojašnjava da sretni i emocionalno zreli ljudi nemaju vremena za tuđe živote, oni žive svoj, ne osuđuju, ne komentarišu druge, njima je to gubitak dragocjenog vremena koji mogu konstruktivno potrošiti.
„Nažalost kao ljudi smo se u potpunosti udaljili jedni od drugih, i izgubili smo osnovne moralne principe“, dodaje Đaković.
Profesor Osmić pojašnjava da kao društvo i generalno svaka individua imamo određenu potrebu da pratimo konfliktna dešavanja čekajući ishod koji može imati i projekcije ili fizičke ili verbalne naravi.
„Naprosto, zanima nas to, a svakako da je razlog tome u iznimno niskom nivou medijske pismenosti koje pogotovo mladi imaju. Dakle, njih ne zanima ili najčešće ih ne interesuje stvarna vijest nego ih više interesuje neka vrsta svakodnevnog života u kojem oni imaju mogućnost imitacije istog. Dakle, da vide kako, na koji način, oni mogu imitirati te procese ponašanja, ali svakako društvena odgovornost i kućni odgoj, obrazovanje koje svako od nas ima zapravo u tome ima i još jednu dimenziju. Dijete ili mlada osoba najčešće vidi ono što roditelj radi i najčešće to reproducira“, kaže Osmić.
Dobijamo socijalnu devijantnu generaciju mladih
Milionski pregledi, lajkovi, dijeljenja i masovna reprodukcija nasilnog i kriminalnog sadržaja govori da nemamo kontrolu nad promocijom pozitivnih društvenih vrijednosti. Psihologinja Đaković kaže da tako nažalost dobijamo socijalno devijantnu generaciju mladih.
“Svi smo mi imali uzore u životu, ali nismo imali društvene mreže, niti neki negativan uticaj istih, pa ni medija. Mi sada živimo u digitalnom svijetu, gdje se životi pokušavaju pokazati boljim nego što jesu. U Bosni i Hercegovini 85% ljudi živi od prvog do prvog i ne može svojoj djecu puno toga priuštiti. Jaz izmedju bogatih i siromašnih je sve veći, zlatna sredina se polako gubi. Ti mladi ljudi gledaju svoje roditelje kako se muče da prežive, a onda uđu na društvene mreže i vide kako žive kriminalci i starlete. Prefrontalni korteks se razvija do 25. godine i on je zadužen za logično rasuđivanje. Oni ne mogu da razaznaju šta je ispravno šta nije. Oni samo znaju da ne žele da žive kao njihovi roditelji. Žele nešto da naprave što je prirodno. Ali, kroz medije, TikTok, Instagram jedino što mogu da vide je da dobro žive upravo takvi. Radi nerazvijenosti prefrontalnog korteksa oni ne rasuđuju pravilno da li je to ispravno, ili ne. Isto je i sa konfliktnim i nasilnim videima. Oni samo uočavaju da su ti ljudi popularni, ili da dobro žive“, dodaje Đaković.
Pojašnjava da se još u pubertetu javlja prirodna potreba za popularnošću. Kroz takav sadržaj, oni shvataju da samo skrećući pažnju na sebe na takav način mogu zadovoljiti ovu svoju prirodnu i urođenu potrebu. Ranije generacije su je zadovoljavale na igralištu, fudbalskom terenu, takmičenjima, a danas je lajk zamijenio aplauz koji se ranije dobijao na terenu.
„Zahvaljujući svemu tome nove generacije gube moć empatije, emocionalno su nepismeni, socijalno devijantni. Ovakav sadržaj ostavlja velike posljedice na psihosocijalni razvoj ličnosti tih mladih ljudi i dalji tok njihovih zivota. Zato kao društvo moramo osvjestiti da kroz medije i društvene mreže moramo početi vaspitavati svoju djecu. Jer, naša djeca tu zadovoljavaju svoje unutrašnje potrebe i grade svoju percepciju svijeta i života“, kaže Đaković.
Osmić pojašnjava da trenutno imamo iskrivljenu sliku društvenih vrijednosti koje danas ima većina mladih ljudi i prioritete koje oni postavljaju. Cilj je obogatiti se, najčešće materijalno, dok su vještine, znanja i kompetencije u mnogim slučajevima samo sredstvo na osnovu kojeg se dolazi do cilja, ali da se ne razumijeva njihova pozadina.
„Poveznica su i rezultati sa testiranja da mladi ljudi u BiH i djeca nemaju izgrađenu funkcionalnu pismenost odnosno ne razumijevaju kako primijeniti stečena znanja u odgojno-obrazovnom sistemu u svakodnevnom životu. Mi dobijamo onu vrstu članova društva kod kojeg dominira popularnost medijskih sadržaja, sadržaja na društvenim mrežama koji su lako svarljivi bez bilo kakvog naprezanja moždanih ćelija i analogno tome dobijamo društvo koje vrlo teško može promišljati o važnim društvenim problemama“, zaključuje Osmić.