Dok bh. privreda i dalje kuburi s radnom snagom, izvozom sirovina, uvozom gotovih proizvoda i rastućim odlaskom mladih, na panel diskusiji „Biznis kao most“, koju je organizovala kompanija Alphabet Group, preduzetnici su ponudili vlastite recepte uspjeha – ali i otvorili važne dileme.
Učesnici panela – Petar Ćorluka (Violeta), Senad Džambić (Bingo) i Aleksandar Kremenović (MF Group) – govorili su o sopstvenim poslovnim usponima, ali i ključnim tačkama na kojima bh. privreda, po njima, mora djelovati odlučnije: obrazovanje, tehnologija, kapital i zajedništvo.
Ćorluka: „Nisam znao da nešto ne može i zato sam probao“
Petar Ćorluka je rekao da u biznis nije ušao s detaljnim planom, već s idejom i željom da napravi nešto.
„Nisam znao da nešto ne može i zato sam probao“, rekao je. Dodao je da mu je upravo to što nije znao sve prepreke pomoglo da ne odustane.
O uspjehu je takođe jasan: “Sve je individualno. Nema pravila. Da postoje pravila, profesori bi bili najveći biznismeni. Uspjeh dolazi iz strasti, trenutka i upornosti. I, da – treba i malo sreće”.
Govorio je i o počecima proizvodnje higijenskih proizvoda i kasnijem širenju na prehrambeni sektor, navodeći da danas Violeta izvozi u više od 20 zemalja.
“Počeli smo od najtežih poslova, proizvodili papir. Kasnije pelene, ulošci, deterdženti… Danas smo među ozbiljnim igračima. Ali svaki proizvod ima nijanse, te nijanse prave razliku. Najbolju tehnologiju smo uzeli iz Japana. Danas proizvodimo za evropska tržišta, ali osluškujemo potrebe naših ljudi ovdje, u BiH”, naglasio je.
Njegova poruka bila je jasna – bez strasti i posvećenosti, nijedan proizvod ne može konkurisati, čak ni domaćem tržištu.
Govoreći o tržištu rada, Ćorluka je rekao da BiH ne treba da se oslanja na uvoz radne snage iz siromašnijih zemalja: „Nama ne treba uvoz radnika iz Bangladeša. Nama treba znanje, nama trebaju naši ljudi koji su otišli, koji znaju jezike i imaju iskustvo“, poručio je.
Posebno je naglasio potrebu da se povežu obrazovni sistem i tržište rada, navodeći da je znanje koje se ne primjenjuje – beskorisno. „Teorijsko znanje koje se ne praktikuje vrlo brzo izblijedi. Potrebno je povezati obrazovni sistem s potrebama privrede“, rekao je Ćorluka.
Džambić: „Nikada nisam izvlačio novac vani. Sve što sam zaradio, ulagao sam u BiH“
Senad Džambić je istakao da nikada nije radio van BiH, niti je novac ulagao u inostranstvo. „Nikada nisam izvlačio novac vani. Sve što sam zaradio, ulagao sam ovdje“, rekao je.
Dodao je da Bingo trenutno zapošljava 9.500 radnika, a da su u proteklom periodu uplatili više od 160 miliona KM na ime plata i doprinosa. „U 30 godina nikada nijedna plata nije zakasnila“, rekao je, dodajući: „Imali smo situacije kada smo morali reagovati da bismo zaštitili prava radnika, jer oni su najvažniji za uspjeh firme i cijele zajednice.“
Džambić je govorio i o širem društvenom kontekstu, navodeći da je realni sektor prečesto zapostavljen u odnosu na administraciju. „Zapošljavali smo u administraciji, davali smo duple plate, a realni sektor je ostao sam“, istakao je.
A zapravo, naglasio je, samo saradnjom javnog i privatnog sektora se može stvoriti uslov za dugoročan razvoj i veće zapošljavanje mladih: „Mladima moramo ponuditi dinamične poslove, a ne samo sigurne plate u javnoj upravi.“
Poručio je da se Bingo okreće inovacijama i proizvodnji, ali da je za širi ekonomski napredak potrebna sistemska podrška.
Kremenović: „Kapital mora imati svrhu“
Aleksandar Kremenović iz MF Group naglašava da se uspjeh ne može mjeriti samo kroz profit, već i kroz društvenu odgovornost. „Kapital mora imati svrhu. Naš cilj nije profit po svaku cijenu“, rekao je dodajući: “Ako danas ne podržimo druge na njihovom putu ka uspjehu, tada i naš vlastiti uspjeh gubi smisao“.
Istakao je da je MF Group do sada uložila više od 240 miliona KM u različite projekte, a da su za poreze i doprinose uplatili 48 miliona KM. Dodao je da se finansijski sektor ne bi trebao doživljavati kao zaseban svijet, već kao partner realnom sektoru.
Učesnici panela složili su se da zajedništvo, ulaganje u domaću proizvodnju i bolja povezanost obrazovanja i prakse predstavljaju put ka stabilnom razvoju domaće privrede. S optimizmom gledaju na budućnost u kojoj uspjeh neće biti izuzetak, već pravilo.